Dana 11. svibnja 2009. naši biskupi (HBK) poručili su svojim vjernicima, dakle većini Hrvata-katolika između ostalog i slijedeće:

«Sudjelovati u političkome životu i pridonositi općemu dobru osnovno je pravo i dužnost svakoga građanina. Stoga vas pozivamo da pristupite izborima s moralnom i društvenom sviješću i odgovornošću, jer ćete tako dati svoj učinkoviti doprinos daljnjem razvoju naše Domovine. Mi ne možemo(ali i ne smijemo, nap.a.) određivati kako će tko glasovati, ali možemo preporučiti vjernicima da glasuju ponajprije za one kandidate koji nedvosmisleno zastupaju vrjednote i stavove prožete kršćanskim naukom i svjedočenjem. Stoga, dragi vjernici, birajte one koji zastupaju kršćanska antropološka načela istine i pravednosti, one koji brane i štite ljudski život, te promiču dostojanstvo braka i obitelji(dakako da se radi o etičkim-ali ne i političkim-vrijednostima koje se tumače hrvatskom mladom naraštaju nastavom vjeronauka u školama, nap.a.). Kršćani ne mogu prihvatiti političke stavove koji zastupaju ili odobravaju bilo koji totalitarni sustav, ili se pak nadahnjuju na njihovim, za hrvatski narod i društvo pogubnim načelima. Posebice su neprihvatljivi kandidati koji (poput 'druga' Mesića, nap.a.) niječu, umanjuju, ili prešućuju istinu o odgovornosti izvršitelja jezivih zločina komunista ('antifašista'-partizana.) nakon Drugoga svjetskog rata. Zato će vjernik svoj glas dati kandidatu koji se zalaže za mir i pravdu, za istinu o hrvatskoj prošlosti i našem Domovinskome ratu. Osim toga, vjernik će birati one koji zastupaju vrijednost neradne nedjelje….itd., itd..»

Upitamo li se koga je zasmetala ta ćudoredna, humana i nadasve apolitična poruka biskupa HBK-a, odgovor je veoma jednostavan: a koga bi drugo doli našeg 'crveno obojenog druga Predsjednika'. Naime 'drug' Mesić biskupsku poslanicu smatra direktnim i nedopustivim miješanjem Crkve u politiku; ali ne i prvi put. Zašto? Upravo je on taj koji niječe, umanjuje i nastoji svim silama prešutjeti istinu o odgovornosti izvršitelja jezivih komunističkih zločina nakon rata, partijskih egzekutora koji su se davno odrekli i vjeronauka i Božje riječi, smatrajući svoju 'pravdu krvnika' jedinom i neprikosnovenom. Stoga i biskup Ratko Perić na Blajburškoj poljani kaže, navodeći riječi velikoga Augustina, crkvenoga naučitelja iz 4./5. stoljeća: 'Odmakne li se pravda, što su kraljevstva ako ne velike razbojničke družine'(Sv. Augustin, O Božjoj Državi, 4,4.). Otkako su zemaljski suci - Kajfe, Herodi i Pilati - pokazali svoje sudačke metode i presude nad Isusom Kristom, Sinom Božjim, Istinom i Pravdom, nas kršćane ništa ne iznenađuje. Stoga se ne zanosimo naivnim povjerenjem u ljudske tribunale, ni domaće ni međunarodne, pogotovo ne u političke relikte totalitarističkih ideologija. Mi vjerujemo u Boga pravde koji će na svome vječnom nepristranom sudu 'naplatiti svakomu po djelima njegovim'(Mt 16,27).»

Svakako da je izrazom 'relikt ideologije' biskup Perić naznačio pojedince i njihovu politiku s takozvanog vrha vlasti RH a posebno 'druga' Mesića koji i danas opravdava, prešućuje i minorizira komunističko-partizanske zločine držeći ih pravednom 'antifašističkom osvetom'. Lijepo je bilo čuti riječi biskupa Ratka Perića a i riječi Andrije Hebranga koji je naznačio druga Tita glavnim krivcem za počinjene strahote, makar to i bilo tek verbalno i politički promotivno. Lijepo je bilo vidjeti i dvije stotine 'bikera' koji su došli dostojanstveno s hrvatskim znamenjem(za druga Mesića je i 'hrvatsko' jednako 'ustaškom', nap.a.) pokloniti se žrtvama hrvatskog Holokausta. Bili su to mahom zreli ljudi, hrvatski branitelji-veterani puni pijeteta prema ljudima koji su se borili za istu plemenitu stvar u ne tako davnom Domovinskom ratu: za nezavisnu hrvatsku državu. Bukom svojih sjajnih motora kao da su htjeli probuditi savjest i onih, zlonamjernih krivotvoritelja hrvatske povijesti, koji još i danas ne žele odati počast mnoštvu nevino pobijenih Hrvata i nemalom broju tadašnjeg hrvatskog cvijeća, 50.000 pobijenih Muslimana.

Jednostavno je za nevjerovat': iako su i mrtve kosti iz zatrpanih jama 'progovorile' bolnom istinom, «ima još uvijek živućih gadova koji u to ne vjeruju» (parafraza iz govora D.Eisenhower nakon otkrića jednakog užasa nacističkih konc-logora). Ali, zabrinjava nešto drugo: Nakon Bleiburga posjetili smo «pokopališče Dobrava» na kojem se bez imena i ikakve oznake nalaze i zemni ostaci 1179 nesretnika iskopanih iz tenkovskih rovova kod mjesta Tezno nedaleko Maribora, mahom Hrvata. Ti rovovi koje je iskopala njemačka vojska kao tenkovske barijere, dugački su skoro tri kilometra a izvađeni su ostaci iz tek sedamdeset metara rova pa je stoga samo matematički procijenjen ukupan broj žrtava za kojeg ljubljansko 'Delo' kaže da bi mogao biti stravičan, od 40.000 do nevjerojatnih 80.000 žrtava; više nego Jasenovac. Međutim, kosti izvađene iz tenkovskih rovova a nakon prijenosa na groblje 'Dobravu' ponovno su zemljom zatrpane nedaleko spomen obilježja na prostoru od približno 100 m2 travnjaka, ali, bez ikakve spomen-ploče ili križa….kao da se radi o kostima kužnih životinja. Eto, to je ta živa sramota naših političkih uglednika, i 'lijevih' i 'desnih', i Mesića i Hebranga, koji nisu u stanju kod naših 'dobrih susjeda' ishoditi ni minimum ljudskog pijeteta pa barem označiti mjesto ukopa ljudi pobijenih bez suđenja u 'krvavom piru' komunističkih vampira-osvetnika.

U iskrenost i učinkovitost Hebrangovih riječi na Bleiburgu povjerovat ćemo tek onda kad se cijela hrvatska Vlada okupi na Kazališnom trgu uz stotinjak tisuća Bandićevih 'Zagrepčanaca' i skinu sramotni naziv 'maršala Tita' s tog najljepšeg trga u Zagrebu. U protivnom, sve dok taj sramotni naziv na trgu stoji, a stoji već dugih 19 godina, stiče se dojam da se nevina žrtva mazohistički klanja svom krvniku, zvao se on maršalom Titom ili po Jasenu Mesiću tek Josipom Brozom. I još nešto:

Na blajburškom polju okupilo se desetak tisuća poštenih hrvatskih domoljuba uz nešto malobrojnih-još živućih-sudionika križnih putova i brojnu rodbinu nevino pobijenih, koji su svojom nazočnošću odali ljudski pijetet jednoj velikoj tragediji hrvatskog naroda a našlo se i nekoliko desetaka-možda i plaćenih provokatora-s ustaškim znakovljem. 'Drugu Stjepanu' i to je bilo dovoljno da tužni skup hrvatskih hodočasnika žurno proglasi ustaškim dernekom kojeg plaća hrvatski Sabor. Za 'Tovarišćeva' sina i Andrija Hebrang je ustaški sin čiji je otac 'pravedno' likvidiran upravo od komunističkih osvetnika Mesić-Lončareve provenijencije. Takva njegova uvredljiva izjava uistinu je atavistički relikt komunističke ideologije i njenih sljedbenika…gadova, jednih i drugih. A glede derneka, pa, komunistički cirkus ima svoju stalnu postavu na Pantovčaku, do sada su samo glupe viceve pričali a sad su počeli i svoj narod vrijeđati….i to sve na račun poreskih obveznika.

Damir Kalafatić

{mxc}