Radimir Čačić je samo po profesiji diplomirani arhitekt, a kao čovjek profesionalno arogantan pa je sklon izrugivanju svega što drugi ljudi predlože, zamisle, projektiraju ili ostvare. Njemu 'uz bok' što se podrugljivosti tiče nije daleko ni naš Predsjednik, koji priča svoje lucidne viceve i kad treba i kad to nije potrebno. Jure Radić je srednju školu pohađao u Makarskoj, a nakon toga odlazi u Zagreb gdje upisuje Građevinski fakultet, a istovremeno sluša i tri godine laičke teologije i Više bogoslovne škole; dakle, on je građevinski teolog ili teološki građevinac.Ali, građevinac Jure Radić nije arhitekt poput Radimira Čačića iako stvara nesumnjivo veličanstvene arhitektonske uratke poput takozvanog 'Jurinog' Masleničkog mosta odmah nakon Domovinskog rata, dovršenu i prelijepu zagrebačku športsku Arenu, projekt nove zagrebačke zračne luke Pleso za koju ga sumnjiče da je plagijat, impresivni projekt novog Savskog mosta, 'njegov' IGH u veoma jakoj međunarodnoj konkurenciji dobiva veliki posao crnogorskog autoputa vrijedan impozantnih i hvalevrijednih tri milijarde Eura i, na kraju, (arhitektonski i izvedbeni) projekt Pelješkog mosta koji će po svojoj arhitektonskoj vizuri kad bude izgrađen biti jedan od najatraktivnijih, najljepših mostova na svijetu. Normalno je da mu nepotvrđeni (politički) arhitekt Radimir Čačić bude i zavidan jer njegova potpisa nema na nijednom od ovih «arhitektonskih ostvarenja» ali ga to ne opravdava da bude i zloban.

S druge strane, predsjednik Mesić će zlobno primijetiti kako je te, a još i mnoge druge poslove Jure Radić dobio zahvaljujući isključivo IGH-monopolu, a Radimir Čačić će reći da je Pelješki most najveći financijski promašaj totalno nesposobne Sanaderove Vlade, «spiskani novac-270 milijuna eura». Pa, sprdajući se s izgradnjom Pelješkog mosta Čačić predlaže da se, i opet, 'Jurin most' zbog recesije odmah dade u koncesiju strancima 'znajući' da takve budale na svijetu nema. 'Budale' su se ipak javile iako je most još daleko od završetka. Nizozemska korporacija CEILF osnovana je u veljači 2006. godine, netom nakon prvih najava o gradnji Pelješkog mosta i čine je čak 28 tvrtki jednakog naziva, za koje se pretpostavlja da je riječ o offshore tvrtkama. Kupoprodaja sporne parcele (zašto je to uopće i sporno?), koja je bila u privatnom vlasništvu triju obitelji, odvija se 2007. godine i to po cijeni od 8,20 eura po četvornom metru, iako nije riječ o građevinskoj zoni, odnosno za nju ne postoji nikakav urbanistički plan.

No, investitori, prema onome što je rekao njihov predstavnik, i opet Slovenac, Teodorinko Renco Pecotić, na gotovo pet milijuna četvornih metara šume, kamena, krša, žuke i brnistre, CEILF planira gradnju ali ne kako se Mesić ruga-plantaže šećerne trske, nego ekskluzivnog apartmanskog kompleksa s luksuznim hotelom za inozemne goste vrijednosti 300 milijuna eura što premašuje čak i vrijednost izgradnje budućeg Pelješkog mosta. Kakvo je zlo u tome, zbog čega Mesić traži kriminalističku istragu, zašto se sprda o 'šećernoj trsci'? E sad, možda nizozemska tvrtka nikad i ne dobije dozvolu da predmetno zemljište bude proglašeno urbanističkim, ali tko zna možda i dobije, a to bi itekako mnogo značilo za zaposlenje mnogih ljudi s tog 'nerazvijenog' područja i direktan plasman maslinova ulja, vina, ribe i drugih proizvoda s tog područja na tržište; bio bi to bez sumnje značajni ekonomski napredak zaostale 'regije'. Ali, postavimo i pitanje:Zašto to zemljište nije kupio promućurni trgovac, Radimir Čačić i njegova uspješna tvrtka Coning-turizam, bio bi to itekakav obol ovoj zemlji u svekolikoj borbi protiv recesije. Njegove investicije bile su uvijek, barem za njega, ekonomski opravdane; ta, sjetimo se samo onog, nikad dovršenog staračkog Doma u Medarevu kod Dubrovnika!

Damir Kalafatić

{mxc}