U zemljama takozvane razvijene demokracije, za razliku od tranzicijske države Hrvatske, možebitnom ubojici može se izreći presuda jedino u slučaju da se pronađe leš ubijenoga, 'corpus delicti'. General Vladimir Zagorec bit' će danas vjerojatno i osuđen na dužu vremensku kaznu zatvora (nepravomoćno je osuđen na 7 godina, op. ur.) i povrat protuvrijednosti fantazmagoričnih dragulja (oduzimanjem njegove imovine u vrijednosti oko 39,4 milijuna kuna, op. ur.) kojih se je javno-pod prisegom odrekao čak i njihov 'vlasnik', njemački trgovac oružjem Josef Rothaichner. Naime, 20. siječnja ove godine u nastavku suđenja umirovljenom generalu zbog afere 'dragulji' njemački trgovac oružjem (ujedno i draguljar?) ponovio je svoj prvotni iskaz koji je dao tijekom istrage, a prema kojem optuženiku-Zagorcu nikad nije dao dragulje. Rothaichnerovo svjedočenje je bilo zatvoreno za javnost, a svoj je iskaz ovaj put dao putem videolinka iz Austrije, jer nakon smaknuća Ivane Hodak i Ive Pukanića osjeća 'strah za vlastiti život', i to u zatvorenom dijelu suđenja.

Prema svojedobnom iskazu Zagorčeve tajnice Snježane Šiprak, njemački je trgovac oružjem dvije pilotske torbe, 1993.g., ostavio Zagorcu kao polog za novac namijenjen kupovini oružja za obranu Hrvatske; po isporuci oružja taj je polog trebao dobiti natrag. Usput, s tim povećim torbama punim dragog kamenja Josef je prošao sve granične kontrole a da nitko od carinskih djelatnika ništa sumnjivog nije primijetio, a ako i je, nikome dragulji nisu bili nimalo sumnjivi kao da se radilo o prženim kukuruznim kokicama? Otkud je tajnica Snježana Šiprak znala da je u zatvorenim pilotskim torbama upravo drago kamenje, je li to 'nanjušila' svojom ženskom intuicijom pa 'ošacovala' da vrijede upravo 5 milijuna dolara i, konačno', zašto je o tomu šutjela petnaestak godina? Čudnovato, dugi niz godina ona ništa nije o tomu govorila sve dok te 'virtualne' dragulje lukavi Anto Nobilo nije slučajno 'otkrio', 2006.g. i to na suđenju Hrvoju Petraču zbog otmice Zagorčeva sina, zbog čega i danas pravomoćno čami u zatvoru 'otvorenog tipa'.Tek tada se je Snježana Šiprak naglo prisjetila sumnjivih pilotskih torbi koje je Zagorec odnio iz ureda 2000.-te godine a pokojni Ivo Pukanić u svom 'Nacionalu' objavio je čak i 'corpus delicti'-fotografije plastičnih kutijica u kojima su famozni dragulji bili smješteni; uistinu fantazmagorično, Ostap-benderovski.

Dakle, ako je itko materijalno oštećen u ovoj aferi to je u prvom redu njemački trgovac oružjem jer mu Zagorec nije vratio dragocjeni polog(bez ikakve priznanice?) a Josef je svoj 'švercerski posao', valjda, savjesno izvršio. Taj trgovac ili je prebogat pa mu milijuni dolara ništa ne znače ili je mentalno poremećen, trećeg nema. Nakon 'kopernikanskog' obrata na suđenju otmičaru Zagorčeva sina, Hrvoju Petraču, kad se oštećeni Zagorec naglo transformira u osumnjičenika, pa kasnije u optuženika za krađu dragulja, i, uvidjevši da je 'vrag odnio šalu', bježi u Beč, tada stvar u svoje ruke uzima specijalni istražitelj-predsjednik države Hrvatske, Stipe Mesić. Samoinicijativno, dakle mimo Institucija hrvatskog pravosuđa i Ustava RH, Predsjednik šalje svog šefa sigurnosti, mlađahnog Sašu Perkovića (sina bivšeg šefa UDBA-e za Hrvatsku), u Beč ali ne da bi od Zagija ishodio priznanje za krađu dragulja nego da od Zagorca 'dobije malo mesa'(tako je to 'cinkanje' figurativno nazvao Krunislav Olujić.), odnosno da bi Zagorec ovjerio određene dokumente koji terete obitelj Tuđman i bliske Tuđmanove suradnike-članove ratnih Vlada a na 'spisku' je bilo i 20 tona zlatnih poluga koje su neki 'hrvatski lopovi' s tadašnjeg vrha Tuđmanove vlasti navodno deponirali na Djevičanskim Otocima u trezore švicarske banke, poznate Bank Leu-Zuerich.

Za uzvrat tih usluga 'cinkarenja' optuženi Vladimir Zagorec bio bi oslobođen svakog progona zbog pljačke-ionako nepostojećih dragulja-a pošto na to nije pristao austrijske ga vlasti nakon intervencije Vrhovnika(?) i našeg pravosuđa, nakon podužeg pravnog natezanja ipak isporučuju hrvatskoj pravdi 'na milost i nemilost'.Međutim, cijela ova afera ima i svoju drugu dimenziju: General Vladimir Zagorec vjerojatno nije bio tek nekakav 'mali miš' kojeg progoni 'njegov' Vrhovnik ali isto tako neosporno je da je u teško vrijeme Domovinskog rata uspijevao nabaviti oružje za potrebe hrvatske vojske unatoč embarga na uvoz koje je Međunarodna zajednica nametnula bivšoj Jugoslaviji zahvaljujući ponajviše čovjeku, koji danas sjedi u Uredu Predsjednika i obnaša dužnost specijalnog savjetnika, Budimiru Lončaru-nekadašnjem visokom dužnosniku zloglasne OZNA-e. Naime, tadašnji ministar vanjskih poslova SFRJ-ota, još i 1991.g., zdušno je lobirao, i uspješno izlobirao taj embargo pri UN-u a time je, kazao je to lucidni predsjednik Mesić, spriječio dodatno naoružanje takozvane JNA što je 'spasilo' Hrvatsku od još većih razaranja. Ratne štete pričinjene Hrvatskoj prema preciznim računicama iznosile su ukupno više od 37 milijardi dolara bez šteta na infrastrukturi a u to vrijeme JNA je bila treća vojna sila u Europi.

Te štete su, uredno i s dokumentacijom, i prijavljene Međunarodnom sudu u Haagu još davne 1999.g. a prijavu je podnio bivši ministar vanjskih poslova RH, Zvonimir Šeparović. Ruku na srce, ako ništa drugo pet milijuna dolara vrijednosti 'Nobilo-Petračevih' fantamazgoričnih dragulja ne da se ni izdaleka usporediti sa štetom koju je srbo-četnička soldateska napravila po Hrvatskoj a ta šteta bi bila znatno manja da nije bilo 'Budinog embarga' na legalni uvoz oružja. Ali, danas se presuđuje generalu Vladimiru Zagorcu koji je ilegalno kršio embargo za dobrobit i obranu Hrvatske od agresora, ali ne i Budimiru Lončaru koji je taj embargo sasvim legalno izlobirao, ali…..na štetu 'svoje', tada goloruke Domovine.I još nešto veoma bizarno iz ove afere:

U listopadu 2007.g. policijskim-kaubojskim prepadom usred Zagreba, na ulici, uhićena je bez ikakvog razloga Susanne Bunjevac di Mauro, koja je trebala sutradan na konferenciji za tisak dati izjavu u korist Zagorca. Tu izjavu nikad nije dala ali je zato provela u pritvoru četiri mjeseca a razlog uhićenju bio je taj što bi svojim svjedočenjem 'ometala (Mesićevu?) istragu' protiv Zagorca? Pravosudna policija vršila je i uviđaj posebno glede nekakvog konja kojeg joj je kao mito navodno darovao general Zagorec. Prigodom istrage taj je iznervirani konj, a prema navodima branitelja optužene-odvjetnika Mirka Batarela, ugrizao za ruku jednog pravosudnog policajca; eto, to je jedina prava, materijalna istina u cijelom ovom slučaju. Kako upravo doznajemo, Vladimir Zagorec je na Županijskom sudu u Zagrebu nepravomoćno osuđen na sedam godina zatvora; dobro je i prošao, jer jugoslovenska OZNA Bude Lončara sigurno bi ga osudila na smrt vješanjem i to bez suđenja….zbog rušenja Jugoslavije. Je li se to ponovno vraćamo u neka bivša, mračna vremena?

Damir Kalafatić

{mxc}