Nitko iole pametan u Hrvatskoj ne očekuje ništa posebno pametnog od formalnog sastanka premijera Pahora i Sanadera u Mokricama. Potpuno pravo ovaj put ima i predsjednik Mesić kada kaže da nema nikakve logike i dalje razgovarati sa Slovencima jer jedini razgovor s njima moguć je pred Međunarodnim sudom u Haagu ili onim o pravu mora u Hamburgu. Uza sve to dogovoren je kurtoazni sastanak dvaju premijera-političara danas u dvorcu u Mokricama a dogovor bi se mogao svesti tek na izbor jelovnika u čemu bi se mogli vjerojatno, jedino i složiti. Jednako tako Ivo Sanader je mogao pristati (u znak poniženja, nap.a.) da se bilateralni sastanak održi u 'slovenskoj' kući Joška Jorasa-tudi, tukaj je Slovenija-u hrvatskoj Plovaniji ili u 'vojnoj karauli' na Svetoj Geri okupiranoj bez borbe po Slovencima…..jednog maglovitog jutra '91g. Evo što je glede hrvatsko-slovenskih odnosa izjavio bivši slovenski predsjednik Milan Kučan, srpnja 2004.g. za 'Večernji list', cit.:

«Svoj autoritet i vjerodostojnost politika ne može dobiti negativnim odnosom prema susjednoj državi. Kratkotrajno to može dati neki rezultat ali dugoročno treba razmisliti o tome može li se na zgarištu jednom razbuktala javnog mnijenja stvoriti novi život. O Svetoj Geri/Trdinovu vrhu sam često govorio ali je u slovenskoj politici moje mišljenje na žalost ostalo usamljeno(?). Vrijeme je da Slovenija to vojničko uporište isprazni Namjena je tog objekta nakon iseljavanja jugo-armije određena još u vrijeme mojih razgovora s predsjednikom Tuđmanom kada je dogovoreno da se to prepusti u zajedničku uporabu planinarima i ljubiteljima prirode Hrvatske i Slovenije». Barem toliko!

Nije ni malo slučajno da je-za razliku od razumnog predsjednika Kučana-bahati i narcisoidni slovenski premijer Borut Pahor izabrao baš Mokrice kako bi potvrdio stanovišta koja je njegov parlament i javno obznanio glede pretenzija nad suverenim hrvatskim teritorijem, od cjelokupne Savudrijske Vale, četiriju sela-zaselaka s lijeve obale Dragonje pa sve do Svetog Martina na Muri. Taj akt najvišeg zakonodavnog tijela bez ikakve dvojbe može se smatrati verbalnom agresijom Slovenije na susjednu državu pa je sasvim suvišno ići na sastanak da bi se to još jednom ponovilo i potvrdilo. Zašto je Pahor izabrao upravo Mokrice? Zagrebačka nadbiskupija pokrenula je još u lipnju 2000.g. postupak pred Međunarodnim sudom za ljudska prava Vijeća Europe u Strasbourgu, nakon što pred slovenskim državnim i pravosudnim tijelima nije uspjela postići povrat dvorca i imanja u Mokricama, koji su joj po socijalističkim zakonima oduzete davnog 17.srpnja 1945.g.

Međutim, europski sud za ljudska prava u Strasbourgu slovenskoj je državi dodijelio dvorac i pripadajuća imanja, lipanj 2004.g., koji je nekad bio vlasništvo zagrebačkog Kaptola, omiljeno izletište zagrebačkih sjemeništaraca, a sad je ekskluzivni restoran i luksuzni hotel s golf-igralištem (vidi: 'Vjesnik', 26.lipnja 2004.g., piše Biljana Bašić). Svojedobnom odlukom slovenskog ministarstva kulture nedvojbeno je prekršen zakon o denacionalizaciji iz 1993.g. odnosno osporeno je pravo crkve na povrat nekretnina ako je u trenutku stupanja na snagu zakona djelovala na području Slovenije, kazala je to odvjetnica Zagrebačke nadbiskupije. Presudom Europskog suda za ljudska prava Zagrebačka nadbiskupija izgubila je dvorac Mokrice, odluka je konačna i na nju nema mogućnosti ulaganja bilo kakvog pravnog lijeka, a čak nije moguće ni vođenje prepiske sa sudom u vezi s tom odlukom, izjavila je Zvjezdana Znidarčić-Begović, odvjetnica Zagrebačke nadbiskupije. Odvjetnica je istakla da presudu Europskog suda smatra pravno neutemeljenom i da se njome zapravo potvrđuje jednostrana odluka slovenskog ministarstva kulture kojom je odbijen povrat dvorca Zagrebačkoj nadbiskupiji.

Naime, slovenski zakon o denacionalizaciji iz 1993.g. određivao je da crkva ima pravo na povrat nekretnina ako je u trenutku stupanja na snagu zakona djelovala na području Slovenije. Slovensko ministarstvo kulture, pak, tu je odredbu protumačilo restriktivno, pa je utvrdilo da nekretnine mogu biti vraćene samo crkvama koje imaju sjedište u Sloveniji. Ta odluka je u najmanju ruku nepoštena jer su Slovenci prekršili svoj vlastiti zakon, objašnjava odvjetnica Begović, navodeći: «Mi i dalje smatramo da je trebalo usvojiti načelo djelovanja crkve jer je Zagrebačka nadbiskupija u trenutku donošenja zakona, 1993.g., djelovala u Sloveniji, gdje je imala i svoju župu Raskrižje». Jesmo li nakon odluke Europskog suda za ljudska prava čuli ili pročitali bilo kakvu reakciju hrvatskog pravosuđa, hrvatskog ministarstva kulture, hrvatskog MVPEI-a, hrvatske Vlade ili hrvatskog predsjednika Mesića? Sačuvajbože, taj slučaj prepušten je na brigu isključivo zagrebačkoj Nadbiskupiji i odvjetnici Zvjezdani Znidarčić-Begović, jednako kao što su i opljačkani štediše Ljubljanske banke prepušteni isključivo privatnom odvjetniku Božidaru Vukasoviću! A opljačkani novac hrvatskih štediša, 'ukradena struja' iz nuklearke Krško, svojatanje hrvatskih sela kao i oteta crkvena dobra su mračni simboli nagrizanja suvereniteta i hrvatske države.

Ali, tko zna, možda je premijer Sanader radoznao pa ga interesira koji je daljnji potez slovenskog Parlamenta odnosno slovenske Vlade glede realizacije verbalne agresije na hrvatska sela: Mline, Škrile, Škudelin i Bužin, iako se taj potez već zna. Mještanima tih od pamtivijeka hrvatskih zaselaka bit' će ponuđeno da dragovoljno i bez referenduma prihvate slovensko državljanstvo a zauzvrat će imati «beneficirani uvoz roba bez carine», ili u protivnom ako tu blagodat ne prihvate slijedi, valjda, ono jedino što nakon toga preostaje a to je: etničko čišćenje sa 'slovenskog tla'!? Na kraju, uistinu je simbolično da se taj smiješni i beskorisni politički sastanak odvija upravo na zadnji dan Karnevala, gospoda premijeri će vjerojatno kao desert nakon ručka tradicionalno konzumirati fanjke, kroštule ili kako to narod kaže: poderane gaće, i to baš u Mokricama! Nije li to još jedna u nizu kapitulacija naše političke elite glede načetog nam suvereniteta koji bi se s opravdanjem mogao nazvati upravo suverenitetom poderanih(i mokrih!?) gaća!

Damir Kalafatić

{mxc}