(humoreska)

Dragi naš Serđo!

Ovih dana čitamo u našim novinama, u našoj neovisnoj 'Slobodnoj', kako si oštro napao 'Lijepu Našu' i naše vrijedne političare jer skrivaju čak 23 važna artiljerijska zapisnika još od prije 15 godina i nikako da dođeš do njih kako bi pravedno presudio našim generalima-'zločincima' u tvom zatvoru. Žao nam je naše brižne majke Jadre, našeg Stipana i rezolutnog pravosudnog dužnosnika Ivana koji se kunu da topnički papiri postoje samo ih je netko 'popalio', sakrio, uništio….? Te lupeže treba samo identificirati, uhapsiti i kazniti, kaže veliki domoljub Stipan! Eto dragi naš Serđo, moj prijatelj Antiša i ja, Marko, bili smo baš tog kobnog olujnog kolovoza na isturenim položajima pred našim hrvatskim gradom Kninom koji nam je bio kao na dlanu. Doduše, nismo imali u rukama teške haubice, PAM-ove ili minobacače od 120 mm nego tek ubojite praćke napravljene od zračnica koje smo izvadili iz starih guma rashodovanih FAP-ova. Bio je to vrlo kvalitetan materijal iz srbijanske tvornice guma u Pirotu.

Inače, moj prijatelj Antiša i ja, obični seljaci, živjeli smo prije rata u miru, sve do 1990.g. u malom selu Potkonju nadomak Knina. To su selo naši komšije čedići držali za 'ustaško gnijezdo' pa su nas odmah nakon 'balvana', 17.kolovoza iste godine poput stoke iz sela istjerali te smo se kao «ratni turisti» privremeno smjestili u onaj lijepi hotel 'Lav' u Podstrani. Jasno, prijavili smo se odmah u našu, kako su je 'čedići' zvali…'ustašku vojsku', jedva čekajući povratak u naše makar i do temelja popaljeno selo zvano Potkonje. I tako, nakon dugih pet godina progonstva došao konačno i taj sudbonosni dan, 5.kolovoza 1995.g., a nas dvojica na borbenom položaju s našim ubojitim praćkama u ruci, tučemo neselektivno po 'čedićima' gdje god stignemo i zapisujemo na kartu-papir sve što smo 'uništili'.

Bila je tu na nišanu praćke i jedna komandirska 'Zastava-kampanjola' a u njoj 'njihov' glavni drug milicioner zvani Mile. Pogodismo je kamenom u zadnju 'šajbu', puče staklo u sto komada a nasmrt prestrašeni šofer dadne pun gas pa iz Knina uzbrdo preko Strmice i Bosanskog Pasuljeva-Grahova, ode ravno za Bosnu. I tako smo mi, Antiša i ja, Marko, uredno zapisali ukupno ta 23 papira, takozvana topnička dnevnika o našem artiljerijskom 'dejstvovanju' ali nam je nažalost ostalo sačuvanih samo 13 ….Ostale smo nenamjerno uništili iz higijenskih potreba jer nam je došla 'sila' na borbenom položaju pa smo ih iza grma upotrijebili znate već zašto. A tako upotrebljeni papir nije baš nekakav dokument za časni sud kao što je tvoj, jeli tako naš dragi Serđo?

Uostalom, pošaljite vaše suce-istražitelje možda je nešto od toga i ostalo….iza onog grma... Eto, mi se predajemo u ruke pravde vašem časnom sudu, ali ostajemo u uvjerenju da ćete postupiti prema nema jednako pravedno kao i prema generalu Pavlu Strugaru, Veselinu Šljivančaninu ili Miroslavu Radiću. Sve smo u stanju žrtvovati kako bi naša lijepa zemlja konačno ušla u EU i NATO. Jedva čekamo pristupiti jednoj zajednici izrazito demokratskih naroda u kojoj su sve nacije neobično tolerantne jedne prema drugima kao što su to, primjerice Englezi prema Ircima, Španjolci prema Baskima ili….vaši Flandrijci prema Valoncima, sic! Srdačno vas pozdravljaju Antiša i Marko, ponosni artiljerci HV-a!

Damir Kalafatić

{mxc}