Nije prošlo ni šest dana otkako je ruski Medvjedev zatvorio plinsku pipu a u Hrvatskoj nastupio industrijski kolaps. Rezervi navodno imamo za puna tri tjedna ako nam se još i dragi Bog smiluje. Slušajući i gledajući onog pametnog direktora polu-prodane INA-e, Tomislava Dragičevića na hrvatskoj dalekovidnici, dojmili su nas se njegovi mudri savjeti kako uvijek trebamo imati, čak i u našim kućama-stanovima alternativne izvore energije u svezi grijanja. Otkrio nam Tomislav toplu vodu! Pročitali smo isto tako kako (naš) plin s platformi Sjevernog Jadrana prodajemo-darujemo dragim susjedima Talijanima za trećinu cijene, jer tako stoji u međudržavnom ugovoru( vidi napis dr. Branimira Molaka). Imali smo mi i čvrsti ugovor s Rusima, uredno plaćali….i evo što nam rade! Pa, glede Dragičevićevih toplotnih alternacija naveo bih kako sam po izgradnji vlastite stambene kuće, 1982.g., u jednom našem lijepom gradiću nedaleko Zagreba instalirao grijanje s CTC-kombi agregatom(alternativno na lož-ulje i drva/brikete) kapaciteta kotla 30.000 kcal i u zemlju ukopao impozantan rezervoar za 5.000 litara lož-ulja. Tada je lož-ulje bilo 'bagatelno' jeftino.

Špekulativni proizvod, crno zlato ubrzo je pokazalo svoju pravu ćud, cijena loživog ulja se više nego udvostručila pa sam dodatno, kao alternaciju, ugradio još i elektro-agregat 3x9 kwh…jer struja je bila 'bagatelno' jeftina. Nije prošlo ni dvije godine i struja je 'skočila' daleko iznad praga 'rentabilnosti' te sam se vratio na kombinaciju lož-ulja i drvenih klada/briketa sve tamo do početka 2000.-ite. Akcija je tada bila, i opet 'bagatelno jeftini', prirodni plin u čiju sigurnost snabdijevanja, čistoću glede okoliša i jeftinu cijenu uz neograničenu isporuku nije trebalo sumnjati; a sve to po uvjeravanju savjetnika i stručnjaka Dragičevićeve INA-e. Ta nova investicija bila je teška ca. 10.000 Eura a sastojala se od kotla za grijanje tople vode za radijatore marke Vaillant i posebnog bojlera iste marke za toplu vodu kapaciteta 120 litara, uz odgovarajuće nimalo jeftine instalacije(automatika, senzori, termoregulacija itd.). Mislio sam tada: riješeno je pitanje energije u kući do kraja mog života i života moje djece! Ali, avaj!

Ruski Medvjedev zatvorio plinsku pipu namjerno usred zime, ruskog plina jednostavno: 'njet'. «Pa vi, Europljani dobro promislite o raketnom štitu u našem dvorištu i prijamu Ukrajine i Gruzije u NATO!» Dakle, ne samo što plina nema…još je i poskupio za 20 posto, lijepo! Sva sreća da u kući imam poveliki zatvoreni kamin/kaljevu peć koji sasvim lijepo grije pola kuće i to na drvene klade; jednako tako dobro su se grijali nekad i moji pradjedovi. Za toplu vodu instalirao sam električni bojler 'Končar' od 70 litara, 'tehnologija' poznata još iz ranih pedesetih prošlog stoljeća. Eto, tako su tekle sve moje, i ne samo moje, uistinu promašene investicije zahvaljujući upravo Tomislavu Dragičeviću i sličnim, 'alternativnim' mudracima koji vode brigu oko naše energetske problematike. Od silne tehnike i tehnologije najsigurniji ostadoše balvani ili bukove klade a njih je, hvala Bogu, puna ova naša zemlja! Treba li i spominjati propalu investiciju preinake automobilskog motora na, i opet alternativni, plinski pogon…..danas (bez)vrijednu 12.000 kuna? Zašto sve ovo pišem? Pa, da vidimo kako energetske probleme rješava pametni svijet!

Sjeverna Irska: Najveća morska turbina na svijetu

Morska voda iz zaljeva površine 150 četvornih kilometara prolazi kroz tjesnac dug 800 a širok 500 metara, između dvaju sjeverno-irskih sela, stvarajući snažni plimni val koji se kreće brzinom od četiri metra u sekundi a trebao bi pokretati elektranu. Očekuje se da će turbina SeaGen, vrijedna 12 milijuna funti (24 milijuna dolara) i teška 300 tona, u početku proizvoditi 1,2 megawatta električne struje, što je dovoljno za opskrbu 1.000 kućanstava tijekom ljetnih mjeseci, kažu nositelji projekta Marine Current Turbines. Energija ove, takozvane 'podvodne vjetrenjače' daje najperspektivnije rezultate od svih tehnologija proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. Ukupni kapacitet u prosincu 2007. dosegnuo je gotovo 57.000 megawata, što je gotovo četiri posto europske potražnje za energijom.

Norveška koja ima ogromnu zalihu plina i nafte gradi elektranu na morsku vodu

Ozmotička elektrana(princip osmoze!) funkcionira tako da koristi razliku u pritisku slane i slatke vode. Kada su te dvije mase odvojene polupropusnom membranom, jedna se počinje kretati prema drugoj stvarajući potisak. Taj potisak se pomoću turbine može pretvoriti u energiju. Najveća prednost ove tehnologije je to što uopće ne stvara stakleničke plinove, te zato nema negativan utjecaj na okoliš. Procjenjuje se da bi kroz nekoliko godina ova tehnologija mogla postati konkurentna svim dosadašnjim načinima proizvodnje energije. Prototip centrale će biti izgrađen u norveškom gradu Hurumu na jugoistoku te zemlje, a trebao bi biti gotov do kraja ove, 2009.-te godine.

Europa dobila prvi energetski toranj

Prstenovi ogromnih ogledala poredani oko centralne kule skupljaju sunčevu energiju, odbijaju zrake do vrha tornja gdje se toplina apsorbira i prenosi do generatora koji radi na vodenu paru. Ukupno je 624 ogledala postavljeno oko tornja kako bi skupila sunčeve zrake na toplom jugozapadu Španjolske. Ogledala, svako površine 120 kvadratnih metara, automatski prate sunce na njegovoj putanji od istoka prema zapadu. Toranj će proizvoditi 11 megawata električne energije, što je dovoljno za opskrbu šest tisuća domaćinstava. Riječ je o prvoj fazi ambicioznog projekta solarne energije u Sanlucaru-jug Španjolske, gdje je predviđeno da se u narednih šest godina korištenjem različitih oblika solarne tehnologije dostigne proizvodnja oko 300 megawata električne energije. To će biti dovoljno za opskrbu oko 180.000 domaćinstava (Lana Đurčević, EU-Dom Zgb, 5.travnja 2007,g.).

U Portugalu proradila najveća solarna elektrana na svijetu

Centrala jakosti 46 MW proizvodit' će godišnje 93 milijuna KW/h, a istodobno će poštedjeti atmosferu od zagađenja ugljičnim dioksidom. U izgradnju solarne centrale uloženo je 260 milijuna eura. Sastoji se od 262.080 fotovoltažnih ploča instaliranih na 2520 modula koji su raspoređeni na površini od 250 hektara. Centrala se nalazi u regiji Alentejo, gdje je smješteno gotovo 80 posto svih solarnih centrala u Portugalu. Elektrana već danas opskrbljuje energijom 8.000 kućanstava. Izgrađena je u sklopu portugalskih napora da se smanji ovisnost o uvozu a ujedno i smanji emisija stakleničkih plinova koji izazivaju globalno zatopljenje. Prstenovi ogromnih ogledala poredani oko kule skupljaju sunčevu energiju, odbijaju zrake do vrha tornja gdje se toplina apsorbira i prenosi do generatora koji radi na vodenu paru.

Vjetroelektrane u Francuskoj

Njemačka energetska tvrtka RWE Power pustila je u pogon, rujan 2007.g., dvije nove vjetro-elektrane u Francuskoj. Ukupna snaga obje elektrane iznosi 20 MW, dok su ulaganja u njihovu izgradnju iznosila ukupno 24 milijuna Eura. Svaka elektrana sastoji se od osam vjetro-turbina pojedinačne snage 2,5 MW i visine 125 m, dok promjer rotora iznosi 90 m; proizvedenom električnom energijom moći će se opskrbljivati 14 500 kućanstava. RWE nastavlja s izgradnjom vjetroelektrana u Francuskoj a prvi projekt bit' će jedna od najvećih francuskih kopnenih vjetro-elektrana (departman Aveyron u jugozapadnoj Francuskoj). Snaga elektrane iznosit će 90 MW, a očekivana ulaganja 100 milijuna Eura i u pogon bi trebala biti puštena iduće, 2010. godine. Poslušajmo još i ovo, bizarno:

Solarne elektrane čak i na slovenskim autocestama

Kako u svom poslovnom prilogu piše ljubljansko 'Delo', ožujak 2007.g., ograda protiv buke koja će se napraviti na brzoj cesti kod graničnog prijelaza Vrtojba, dužine čak 640 metara i visine 2 i pol metra, imat će solarne ćelije, a snaga 'solarne elektrane' priključene na električnu mrežu bit će čak 80 kilovata. Eto, i vrijedni Slovenci će instalirati mini-'solarne centrale' kako turisti s plaćenom SLO-vinjetom ne bi noću zalutali po njihovim brojnim auto-cestama! Što na kraju zaključiti! Pa, Hrvatska ima sunca koliko i Portugal i Španjolska, plimu i oseku poput Sj. Irske, vjetra-podvelebitske bure više od Francuske. morsku vodu bogatiju solju od Norveške…itd., a upravo je tragično mizeran broj relativno jeftinih solarnih ćelija(ne i solarnih centrala!) na našem sunčanom Jadranu, ili rijetkih vjetro-elektrana u priobalju(Pag, Šibenik…). Trebalo bi jednostavno donijeti Zakon po kojem svaki turistički objekt mora imati ili, ako nema, instalirati solarne izvore energije barem za toplu vodu(klimu, bazene…?) a privatna kuća na moru ne bi smjela dobiti uporabnu dozvolu bez instaliranih solarnih ćelija za iste svrhe! Barem toliko za nekakav tehnološki zamah!

Ali, imamo mi zato našeg Predsjednika, pa, da smo 'prije šest godina' riješili pitanje ukapljenog plina(LNG) s prijateljskim Qatarom ili dobave nafte putem famozne Družbe Adria(manipulativna zarada bi bila 30 milijuna US-dolara godišnje!) s Putinovom Rusijom danas bi imali pun Jadran gustog prometa s tankerima-grdosijama od 250.000 BRT i više…..umjesto lijepih i impozantnih turističkih cruisera, a i oni se jedva okrenu u ovom našem prelijepom i preuskom Jadranskom moru! Istini za volju treba reći da tek ideja o ukapljenom plinu iz Qatara 'leži u nečijoj ladici' šest godina ali je istina i to da ni 'hrvatska pamet' u tom vremenskom periodu nije napravila bogznašto u pogledu korištenja obnovljivih izvora energije za razliku od zemalja navedenih u ovom pregledu. Dodajmo k'tomu ono što piše uvaženi dr. Branimir Molak(HKV, 7.siječnja 2008.g.): U izdanju «Energija u Hrvatskoj 2006.» Ministarstvo gospodarstva RH, 10. prosinac 2007., koje je potpisao bivši ministar gospodarstva, pokazani su poprilično drukčiji podaci od onih koji se danas javnosti prezentiraju.

Naime, u Hrvatskoj je 2006.g. proizvedeno 2,714 milijardi m3 što je bilo gotovo dovoljno plina za njene potrebe tj. potrošnju od 2,878 milijardi m3, što znači da je svojom proizvodnjom zadovoljeno čak 94,3% potreba za plinom u Hrvatskoj, a ne samo 60% kako danas tvrdi trenutni ministar. Da još pritom Hrvatska nije izvezla goleme količine umjetnog gnojiva za čiju proizvodnju je potrošen plin (oko 300 milijuna m3 vrlo jeftinog plina čiju cijenu subvencioniraju kućanstva) Hrvatska bi te godine imala plina u suvišku. Te godine zaista je, prema spomenutoj tablici, uvezeno i 1,127 milijardi m3 (iz Ruske federacije, po cijeni 0,22-0,24 dolara po m3) ali je i izvezeno 0,896 milijardi m3 (u Italiju, po cijeni 0,063-0,080 dolara po m3) i to bi možda u otvorenom tržištu bilo u redu da nije nešto drugo u pitanju. A to 'drugo' je valjda državna tajna!?

(Izvori podataka o obnovljivim izvorima: Energetika, Euro-Dom)

Damir Kalafatić

{mxc}