Pojas Gaze: Indijanski rezervat, židovski 'geto' ili nacistički konc-logor!?

Država Palestina s punim suverenitetom, de iure još ne postoji, ali «Palestinska samouprava», s određenim državnim ovlastima na teritoriju Palestinskih autonomnih područja, prihvaćena je od strane pojedinih arapskih zemalja kao država. Ujedinjeni narodi kao i Zapadne zemlje prihvaćaju tu (kvazi-)državnu tvorevinu samo u ograničenom obliku a današnja hrvatska vanjska politika prema aktualnim događanjima na Bliskom Istoku ponaša se po onoj zagorskoj: ni vrit ni mimo. Naime, nama su i Židovi i Palestinci «naši dragi prijatelji» pa nije red da se, nedaj bože, osudom tih krvavih događanja nekome zamjerimo. «Mi smo samo jako zabrinuti za ono što se danas tamo dešava», rekao je tako nesvrstani  Stjepan Mesić.

Palestinska područja sastoje se od više «eksklava» ('država' van granica nepriznate države) međusobno razdvojenih područjima naseljenim Izraelcima, kako u Pojasu Gaze, tako i na Zapadnoj obali (rijeke Jordan). Pojas Gaze, osim s Izraelom, graniči s Egiptom i Sredozemnim morem. Ukupne je površine svega, mizernih 353 kvadratnih km na kojoj živi 1,480.000 žitelja najvećim dijelom palestinskih Arapa. Kad bi tom broju dodali još približno milijun izbjeglica onda bi dobili brojčano stanje koje nadmašuje čak i broj stanovnika jedne EU-države kakva je primjerice Slovenija. Dana 14. studenog 1988. Yasser Arafat je u Alžiru proglasio Državu Palestinu, koju je odmah priznalo oko 100 država, među ostalim sve države ex-Istočnog bloka kao i brojne tzv. nesvrstane zemlje uključivo i nesvrstanu, bivšu Jugoslaviju.

Ugovorom iz Osla 1993. godine postignuta je današnja (kvazi-)autonomija, koja treba prethoditi državi sposobnoj za život. Koji će dio Zapadne obale, pored onih dijelova kojima već sada upravljaju, pripasti nekoj budućoj palestinskoj državi je ključno pitanje cijelog bliskoistočnog sukoba. Arapi-Palestinci zahtijevaju cijelo područje Zapadne obale kao i Istočni Jeruzalem, dok većina izraelskih dužnosnika nastoji zadržati bar najveća, ako ne i sva naselja. Unatoč, doduše mlakim protivljenjima, recimo to, demokratskih zemalja, Izrael se od 'samoubilački agresivnih' Palestinaca ograđuje «zidom mržnje i očaja» visokim osam metara, 'ukrašen' bodljikavom žicom u dužini od 680 kilometara. Taj zid gradi se već nekoliko godina na okupiranoj palestinskoj zemlji a ionako siromašne Palestince odvaja od svakodnevnih poslova, škola, bolnica, polja, livada za ispašu stoke… uz uništavanje desetaka tisuća stabala maslina!

Pojas Gaze nalazi se pod kontrolom radikalnog krila(PLO-a), Hamasa, granična crta s Izraelom duga je pedesetak kilometara, okružen je brojnim kontrolnim punktovima do zubi naoružane izraelske vojske, ovisan u cijelosti o humanitarnoj pomoći, dopremi hrane, lijekova, goriva (koje plaća EU i UN), struje i vode….elementarnih preduvjeta za minimum gole egzistencije. Život Palestinaca u opkoljenoj enklavi «Pojasa Gaze» u najmanju ruku nalikuje na svojedoban život Židova u varšavskom 'getu' ili na nekadašnji život sjeverno-američkih Indijanaca u rezervatima.

I puklo je ponovno!

Doduše, Hamas je ispalio nekoliko desetaka raketa po južnim naseljima Izraela a osveta je bila upravo «židovska»: na četiri ubijena Izraelca pobijeno je više od 400 Palestinaca (1:100), ranjeno njih više od dvije tisuće, precizno razoreno islamsko sveučilište u Gazi. Neravnopravna borba palestinskog Davida s izraelskim Golijatom još traje, vjerojatno slijedi izraelska invazija i okupacija Gaze a velika većina izraelskog naroda se «ponaša poput navijačke skupine» (cit.: Žarko Puhovski u 'slučaju Bobetko'), jer, «nećemo biti mirni dok se ne istrijebe svi 'Hamasovci» (ministar obrane Izraela, Ehud Barak).

«Do istrage, vaše ili naše»…kao da smo to već negdje i čuli!? U četvrtak ujutro ubijen je drugi čovjek Hamasa, Nazir Rayan ali uz njega kao kolateralne žrtve ubijene su i četiri njegove supruge i jedanaestoro njegove djece.

Eklatantan primjer smrtne presude bez suđenja, terorizma, genocida

Američka državna tajnica Condolezza Rice tvrdi kako Hamas drži taocima sve Palestince u Gazi, dakle, njih 2,5 milijuna stiješnjenih na malom prostoru, izloženih osvetničkom izraelskom ognju i maču…nemoćnih poput glinenih golubova na športskoj streljani! Ali, to jednostavno nije točno. Situacija nas podsjeća na nešto drugo, jednako mračno i krvavo iz ne tako daleke prošlosti. Mi, stariji, dobro se sjećamo nacističke okupacije kada su po trgovima, pa, i naših malih mjesta osvanuli proglasi nacističkog okupatora na kojima je stajalo: Za jednog ubijenog njemačkog vojnika bit' će strijeljano 25 taoca s priložene liste, mahom uglednih ljudi 'našeg malog mista'.

Strepili smo tada kao djeca za živote naših očeva, stričeva, ujaka…naše bliske rodbine, nevinih ljudi. Iako takve proglase Izraelci nisu deklarirali na javnim mjestima po 'okupiranoj' Gazi oni ih dosljedno provode, ali ne u omjeru 25:1 nego puno drastičnije od njemačkih nacista… izraelska mjera je 100:1.

Vjerujem da je danas teško naći čovjeka u svijetu koji ne zna što je to genocid Holokausta i ne suosjeća duboko sa stravičnim žrtvama koje je podnio židovski narod diljem Europe. Stoga je čudno da se upravo Židovi - kojima je to zlo, valjda, duboko urezano u povijesno pamćenje - ponašaju tako besčutno i nemilosrdno ubijajući stotine civila. Ali zato, kad M. P. Thompson pjeva rodoljubne pjesme u čast hrvatskim braniteljima pred stotinu tisuća ljudi na Jelačić-placu, jave se odmah etički čistunci poput Efraima Zuroffa i ostale srodne mu bratije koji promptno etiketiraju, ali, cijeli hrvatski narod genocidnim a Markovo pjevanje poticajem revizije ustaštva. A upravo Izraelska država vrši državni terorizam, prekomjerno granatiranje, evidentne ratne zločine, etničko čišćenje pa i genocid nad palestinskim narodom u Gazi, i to ne od jučer, zar ne g. Zuroff?

Zaboraviše izgleda Židovi što je i njihov prorok, Mojsije/Moses davno, uklesano u kamenu, objavio:

Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene....Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovjedi....

NE UBIJ!

......Ne poželi kuće bližnjega svoga!

Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!

Deset zapovijedi do danas čine temelj kako židovske tako i kršćanske vjere; sumnjam!?

Damir Kalafatić

{mxc}