Ponovno pišem o stambenoj problematici. U medijima nisam uočila da se je Vlada RH-e odlučila napraviti program za izgradnju stanova za najam, dostupnih svim građanima. Uzimanje 30-godišnjih kredita za POS-stanove je nemoguće a i riziko za mnoge građane. Stan je osnov normalnog življenja za obitelj, samce, socijalno ugrožene građane i ostale. Mojim osvrtom ne želim povrijediti kupce društvenih stanova, oni su samo koristili svoja zakonska prava. Izvor niže navedenih podataka su: dokumentacija RSZ ljetopisi 1992/24 – 1 993/25, Izvješće Sabora, arhive RH, Zagreba, gradova i općina. Prodano je bilo 150 000 društvenih stanova u režimu stanarskog prava. Bilo je 11 987 nedodjeljenih i nenastanjenih društvenih stanova, koji nisu bili u režimu stanarskog prava. Nacionaliziranih i konfisciranih stanova je bilo 30 500. Privatnih stanova i obiteljskih kuća, koje su posjedovali i koristili legitimni vlasnici, bilo je 1 369 532.

Navedena su 9 571 stana u privatnom vlasništvu, u vlasništvu stvarnih gruntovnih vlasnika,a koje koriste stanari sa stanarskim pravom prema Zakonu SFRJ. Slijedeća kalkulacija o prodaji stanova u društvenom vlasništvu je samo orijentacijska. Točna evidencija bi možda pokazala još poražavajuće iznose. Ako se uzme u obzir da je prosječna veličina stana bila 60 m2, onda je ukupno prodana kvadratura stanova iznosila ( 150 000 x 60 ) 9 000 000 m2. Cijena građenja u prosjeku je iznosila 1 200.-DM/m2 ( gradili su se i po 2 000.- i 2500.- DM/m2 ). Ukupna cijena građenja je iznosila cca 10 800 000 000.- DM. Nije mi poznat broj prodanih nacionaliziranih stanova. Nacionalizacija privatnih stanova se je izvršila kao višak stambenog prostora. Tu nepravdu RH nije ispravila na način da je stanove vratila vlasnicima već ih je rasprodala a vlasnicima dala minimalnu naknadu kroz 20 godina. Dubravko Mihaljek iz Banke za međunarodno poravnanje ( BIS ) iz Basela u knjizi «Pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji», pozivajući se na podatke posljednjeg popisa stanovništva iz 2001., navodi :

- da je u razdoblju između 1961. i 1990. sagrađeno oko 60 % stambenog fonda

- da je s investicijske točke gledišta amortizacijsko razdoblje za zgrade obično 50 godina

- da je velik dio stambenog fonda iz razdoblja socijalizma stanarima prodan po simboličnoj cijeni

- da je privatizacija donijela neočekivan dobitak onima koji su se u određenom trenutku zatekli u pojedinom stanu, pa mnogi građani žive u stanovima koje si inače ne bi mogli priuštiti

- da se za stan od 55 m2 mora dati desetogodišnja primanja jednog člana obitelji pod pretpostavkom da prosječni dohodak i cijene stanova rastu prema istoj stopi.

Vrijednost stanova u momentu prodaje je iznosila : cijena građenja 10 800 000 000.- DM umanjena za oko 30 % amortizacije 3 240 000 000.- DM = 7 560 000 000.- DM. Ako se uzme u obzir da su u stanovima stanovali stanari sa stanarskim pravom i da su stanovi bili prodavani kao neusiljivi, samo za 40 % vrijednosti, onda je prodajna vrijednost stanova iznosila oko 3 024 000 000.- DM. 150 000 stanova se je prodalo u prosjeku za 6 000.-DM/stanu Država,gradovi i JLS-e uprihodili su ukupno 900 000 000.- DM. Država,gradovi i JLS-e kod rasprodaje društvenih stanova izgubili su prihod od 2 124 000 000.- DM ( 3 024 000 000.- umanjeno za 900 000 000.-DM). Mnogi novi vlasnici stanova prodavali su stanove po tržišnoj puno večoj cijeni. Ministar financija se nije pobrinuo da prodavatelj mora na razliku u cijeni platiti porez na dobit. I to je država darovala novim vlasnicima nekretnina, premda su oni taj imetak stekli na teret svih radnih ljudi koji su izdvajali u stambene fondove a nisu dobili stan niti minimalnu naknadu za izvršena izdvajanja. Pitanje : Tko je dobivao največe, čak višekratno, u «socijalizmu» društvene stanove ? Tko je sastavljao takav Zakon o prodaji društvenih stanova ? Radilo se je o zakonski reguliranoj pljački društvene imovine.

I sadašnja izvršna vlast radi po istom, samo sada nezakonitom, sistemu otuđivanja društvene imovine i korištenja proračunskih sredstava na teret svih građana. U gradovima izvan područja posebne državne skrbi kupuje se tisuće stanova po tržnoj cijeni od 1 200.-€/m2 pa na više za srpske izbjeglice. Stanovi će se dati u najam po 2,35 kn/m2. Nakon uzvjesnog vremena će se useljenim izbjeglicama stanovi prodati po 50.-€ ili 170.- €/m2. Vlada zavarava javnost s obećanjem da će ta dobivena sredstva koristiti za infrastrukturu itd ali ne navodi koji ima gubitak. Prema mom saznanju iz medija nije mi poznato da se je javio političar iz bilo koje stranke i predložio kontrolu nad kupovinom i davanjem tih stanova izbjeglicama i ispitao drugu mogućnost zbrinjavanja – s manje troškova za i onako prezaduženu i rasprodanu državu. Dakle još uvijek živimo u prošlom komunističkom sistemu vladanja samo pod maskom demokratski izabrane vlasti.

Mira Ivanišević

{mxc}