Obveza građana je pristupiti potpisivanju

U povodu početka prikupljanja potpisa za izjašnjavanje građana o raspisu referenduma o preferencijalnom glasovanju građanska inicijativa „U ime obitelji" organizirala je prošle subote večer u Franjevačkom klerikatu na Trsteniku u Splitu, na kojem je govorila dr. Željka Markić.

Svakodnevno nas svi mediji obasipaju s nepotpunim i neistinitim izjavama političara i novinara kako bi do izmjene zakona trebalo doći ali ne na način kako to predlaže „U ime obitelji" i dr. Markić. Da se o svemu mora izjasniti struka, da se rasipaju glasovi, da će doći do još većeg broja stranaka u HS-u., da će se u ovom teškom stanju u kojem se nalazi država još teže moći vladati i donositi odluke itd.

Moj komentar

Dakle po njima nije važno što su izmjenično na vlasti od 2000. i da smo njihovom zaslugom tu gdje jesmo. Potrebno ih je ponovno birati po sadašnjem zakonu, jer oni su postali pametniji i sve će rješavati na dobrobit svih građana. Tako bi se i dalje na njih moralo podijeliti, prema zadnjim izborima, skoro 600 000 glasova s lista koje nisu prešle izborni prag. 600 000 glasova dodijeljeno je strankama za koje uopće nisu glasovali.

Dr. Markić nas je kratko upoznala s brojem država u EU koje imaju preferencijalno glasovanje i u kojima je izborni prag između 2 i 4 %. ( Dakle 3 % nije izmislila dr. Glas biračaGlas svakog birača ne vrijedi jednako, jer isti broj zastupnika imaju izborne jedinice u kojima se broj birača razlikuje i do 30%. Predlaže se smanjenje izbornih jedinica i biranje zastupnika razmjerno broju birača u pojedinoj izbornoj jedinici. Birači biraju koji će kandidat ući u SaborMarkić radi svog probitka, već se je sa svojim suradnicima upoznala s propisima u drugim zemljama.) U SRNj se je samo jednom primijenilo pribrajanje glasova stranaka koje nisu prošle izborni prag onima koje su ušle. Taj način je Ustavni sud SRNj poništio kao neustavan postupak. I u RH je Ustavni sud RH-e donio odluku u svezi predmetnog zakona, koju do sada nije implementirala u postojeći zakon.

Podsjetila nas je na veliki broj stranaka koje se kandidiraju, koje ne prođu prag a o kojima do idućih izbora ne čujemo ništa. Ne daju primjedbe na predložene zakone u HS-u ili da pokreću bilo koju inicijativu ili su se jednostavno ugasile. Zato se referendumom propisuje da neparlamentarne stranke moraju za kandidaturu prikupiti najmanje 3000 potpisa. Na taj način bi se smanjio broj stranaka koje se žele kandidirati znajući da ne će uspjeti.

 Nijedno referendumsko pitanje ne ograničava koaliranje stranaka. Stranke mogu koalirati prije izbora i nakon izbora, ali ne mogu tvoriti jednu izbornu listu. Svaka stranka mora samostalno izaći na izbore. Birači moraju znati koliko glasova je dobila pojedina stranka. (Do sada smo imali listu s više stranaka. Ministarska mjesta su se dogovarala, a da se ne zna koliko glasova je dobila stranka pojedinog ministra. Možda imamo ministre koji upravljaju RH-om a izabralo ih je možda 2% birača. Nemaju pravu potporu birača.)

Glas svakog birača ne vrijedi jednako, jer isti broj zastupnika imaju izborne jedinice u kojima se broj birača razlikuje i do 30%. Predlaže se smanjenje izbornih jedinica i biranje zastupnika razmjerno broju birača u pojedinoj izbornoj jedinici. Birači biraju koji će kandidat ući u Sabor. Za preferencijalno glasovanje nema praga. Pa i zadnji kandidat s liste ako je dobio najviše glasova ulazi u Sabor kao prvi. (To nije bio slučaj kod izbora za EU parlament, pa je na HDZ listi ušla kandidatkinja s manjim brojem glasova od zadnjeg na listi s više glasova.)

Referendumska pitanja dr. Markić sa svojim suradnicima izradila je sa stručnjacima i u skladu s Ustavom Republike Hrvatske. Obveza građana je pristupiti potpisivanju, pogotovo ako želi birati zastupnike imenom i prezimenom.

Mira Ivanišević