Jesu li uopće ikada imali razum, stručnost, poštenje, pravednost, domoljublje i namjeru raditi za boljitak svih građana u našoj napaćenoj domovini?

Strašna je i sama pomisao da je većina vladajućih pa i opozicijskih političara od 2000. godine, pa i ranije, radila samo za osobne probitke ili na rušenju svega što bi koristilo hrvatskom narodu. Kriminalnom privatizacijom, uništenjem i donekle sposobnog gospodarstva i poljoprivrede, enormnim uvozom pa i škarta, neracionalnog trošenja i uzimanja kredita, stvaranjem prezaduženog stanovništva i neljudskih ovrha, oprostom plaćanja poreza pljačkašima, zapošljavanju svojih bez znanja i iskustva i stvaranjem mnogih parazitskih radnih mjesta po agencijama, komorama, FINI, ali ne u proizvodnji.

IzgovoriZa sve svoje radnje izgovaraju se da to od njih traži EU. Ali koja komisija ili država ili osoba stoji iza tog „EU" ne govore. Pa nam nije jasno tko to traži od RH da kupuje stanove po tržišnoj cijeni za navodne srpske izbjeglice koji se vraćaju u gradove i mjesta izvan i na PPDS, daju u najam po 2,36 kn/m2, a kasnije i u otkup po uvjetima iz 1992. Koliko milijardi kuna smo platili za ulazak u EU kroz odstupanje od gospodarskog pojasa na moru, nereguliranja kopnene granice prema susjedima, netraženju povrata nekretnina prema sporazumu o sukcesiji, stambenom zbrinjavanju navodnih izbjeglica - povratnika itd.?Isključenjem branitelja iz skoro svih državnih službi, eliminiranjem ratnih generala iz aktivne službe, lažnim svjedočanstvima na međunarodnom sudu, odavanjem državnih tajni, davanjem dokumenata stranim službama, tezom svi smo jednako krivi, sviranjem klavira Dodiku, sve samo ne tražiti i zahtijevati pravedna rješenja za sve Hrvate i sve građane u Hrvatskoj.

Nedavno sam prošla kroz Cista Provo i sjetila se početka devedesetih. Cijelo mjesto je tada bilo poplavljeno hrvatskim zastavama i na ražnju su se pekli volovi. Narod je bio pun pozitivne energije i oduševljenja, premda nas je urbana „gospoda" prozivala da smo polupismeni divljaci. Za njih je bila kultura nositi štafetu i pjevati ljubičica bijela i crvena. Vola nisam okusila, ali doživljaj je ostao nezaboravan. Baš taj narod obranio je domovinu. Njegova energija se nije iskoristila u obnovi gospodarstva i vračanju u ratu izgubljenih radnih mjesta. Trebalo je sve pokrasti, a njih ostaviti bez radnih mjesta da se uz minimalne naknade bore hoće li dobiti bar krov nad glavom za sebe i obitelj, što mnogima nije niti uspjelo.

Nema segmenta u političkom djelovanju ili gospodarstvu bez korupcije, mita i izdaje i to do najmanje JLS-e. Kako su uspjeli uništiti u narodu nadu, volju za borbom za pravednije društvo, potaknuti neizlazak na izbore, zapravo ga uškopiti? Gdje su naučili sve te razarajuće metode?

Za sve svoje radnje izgovaraju se da to od njih traži EU. Ali koja komisija ili država ili osoba stoji iza tog „EU" ne govore. Pa nam nije jasno tko to traži od RH da kupuje stanove po tržišnoj cijeni za navodne srpske izbjeglice koji se vraćaju u gradove i mjesta izvan i na PPDS, daju u najam po 2,36 kn/m2, a kasnije i u otkup po uvjetima iz 1992. Koliko milijardi kuna smo platili za ulazak u EU kroz odstupanje od gospodarskog pojasa na moru, nereguliranja kopnene granice prema susjedima, netraženju povrata nekretnina prema sporazumu o sukcesiji, stambenom zbrinjavanju navodnih izbjeglica - povratnika itd.? Je li to uopće traženo od nas? Ili rade sve to radi bratstva i jedinstva u regionu vlastitim odlukama prema svojem svjetonazoru i bez pitanja ili istraživanja što građani misle o tome?

Odgovor EU

Radi nepravednog stambenog zbrinjavanje građana i nerješavanja posljedica komunističkog otimanja privatnog vlasništva/stanova obratila sam se Europskoj komisiji i dobila 7. studenog 2006. odgovor broj ELARG BI/AJ D(2006) 103864 sljedećeg sadržaja:

„Draga gospođo Ivanišević. Predsjednik Barroso me je zamolio da odgovorim na vaš e-mail koji ste mu uputili 20. listopada 2006. o problemu stanarskih prava u Hrvatskoj. Komisija je svjesna problema koje imaju vlasnici privatne imovine u Hrvatskoj. Možda znate da ovaj problem nije u nadležnosti Zajednice kao što nije ni pitanje prava na vlasništvo i Hrvatska nije pod obvezom da uskladi pravo nad vlasništvom sa sličnim pravima koji postoje u zemljama članicama EU. Također nije moguće da Europska komisija intervenira u pojedinim slučajevima. Svi slučajevi se trebaju voditi u skladu s hrvatskim administrativnim i pravnim sustavom, međutim u određenim slučajevima postoji mogućnost obraćanja Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu nakon što su se iscrpile sve mogućnosti u Hrvatskoj. Iskreno vaš D. Daly."

Odgovor je bio poslan odgovornim službama bez odgovora ili reakcije.

Svaka razumna vlada bi poštovala i uzela tu informaciju na znanje i poštivala:

-Ustav RH s kojim je anuliran oblik vlasništva „društveno vlasništvo" .

-Zakon o stambenim odnosima SFRJ koji je bio na snazi do 1996.

-Zakon o najmu stanova iz 1996. koji je na snazi i danas.

-Članak 6. Aneksa G Sporazuma o sukcesiji: „Domaće zakonodavstvo svake države sljednice glede stanarskog prava primjenjivat će se podjednako... Ovim člankom se koriste sve sljednice, osim RH, pa su skrojile zakonodavstvo prema kojem ne vraćaju hrvatske izbjeglice, ne obnavljaju njihove kuće ili grade za njih stanove po tržišnim uvjetima.

-Odluku Suda za ljudska prava u Strasbourgu i presudu Velikog vijeća Europskog suda za ljudska prava u sporu Kristine Blečić protiv RH po pitanju oduzimanja stanarskog prava, da stanarsko pravo nije imalo obilježje vlasništva.

-Program povratka objavljen u NN 92/98 u kojem se između ostalog navodi da RH priznaje neotuđivo pravo na povratak svih građana RH i svih kategorija osoba koje se mogu smatrati izbjeglicama u skladu s definicijom Ženevske konvencije iz 1951. kojoj je RH potpisnicima te ostalim važećim instrumentima UN-a.Vlada opetovano potvrđuje preuzetu obvezu glede provođenja ustavnog prava VLASNIKA na korištenje, stupanje u posjed i slobodno raspolaganje imovinom. Kada je moguće,osobama koje nisu vlasnici stana ili kuće, posebice onima koje su živjele u stanovima u društvenom vlasništvu, komisija će POKUŠATI pronaći trajni smještaj, u slučajevima kada to utječe na povratak.

-Ustav Republike Srbije objavljen 28. rujna 1990. u Službenom glasniku RS br.1. iz kojeg je razvidno da je tada Srbija izašla iz SFRJ. Jesu li se onda svi JNA vojni djelatnici borili za bratstvo i jedinstvo ili su bili agresori i željeli uništiti Hrvatsku u korist Velike Srbije? Tko ih želi vratiti npr. u Split i dati im stanove, socijalnu pomoć ili mirovine čak i za vrijeme agresorskog rata?

-Bivša premijerka Jadranka Kosor je u Poglavlju 23. navela da se još mora do 2014. osigurati ukupno 2350 stana i to na području PPDS 927, a izvan PPDS 1423 stana, ukupne vrijednosti oko 235 milijuna €. Prema zadnjim novinarskim informacijama navedeni brojevi su se višestruko povećali.

-Da je 1910. prema popisu stanovništva u Obrovcu živjelo 60, 1 % Hrvata, u Benkovcu 47, 1 %, a u Kninu 65, 3 % dok ih je 1991. u Obrovcu živjelo samo 17, 1 %, u Benkovcu 19.3 %, a u Kninu 13,5 %. U cijeloj Dalmaciji je 1910. živjelo ukupno 76.076 stanovnika, od toga je bilo 71.062 Hrvata, 4529 Srba i 485 ostalih, a u 1991. je ukupno živjelo 761984 stanovnika i od toga 679. 991 Hrvata, 44.372 Srba i 37621 ostalih. Pod ostale su se svrstali uglavnom Jugoslaveni-vojni djelatnici. Žele li političke strukture i dalje raditi na tome da broj Hrvata u Dalmaciji u još većem broju opada? Mladi školovani Hrvati se potiču na odlazak u inozemstvo u moderno ropstvo, a uvoziti će se ljudi s istoka s upitnim kvalifikacijama.

Što bi bilo razumno

Svaka razumna vlada bi promijenila ili ukinula:

-Sve dosadašnje uvjeta i rokove povratka „srpskih izbjeglica" i konačno završila s primanjem zahtjeva za stambeno zbrinjavanje jer do sada su bili već bezbroj puta ti rokovi produživani i popraćeni s najmanje 20 dosadašnjih izmjena i dopuna zakona,uredbi i propisa vezanih s povratkom.

Odgoditibzirom na katastrofalno gospodarsko, socijalno, zdravstveno stanje u RH naša Vlada bi trebala donijeti odgodu ulaganja milijarde kuna u stambeno zbrinjavanje do sada obrađenih zahtjeva navodnih izbjeglica povratnika bar dok ne poraste BDP ili Srbija ne plati ratnu štetu.-Ispraviti nedovoljno argumentirano zalaganje predstavnika vlade RH u Vijeću Europe Odboru za migracije i populacije 2010.da se bivše nositelje stanarskog prava ne može uključiti u program povrata imovine, jer stanarsko pravo nije bilo vlasništvo. U prihvaćanju tog amandmana RH nije uspjela jer je mišljenje g. Pupovca bilo mjerodavnije, a naši su eto nešto pokušali ali nisu uspjeli. Taj problem se može ponovno aktivirati i pravno i zakonsko razjasniti.

-Obzirom na katastrofalno gospodarsko, socijalno, zdravstveno stanje u RH naša Vlada bi trebala donijeti odgodu ulaganja milijarde kuna u stambeno zbrinjavanje do sada obrađenih zahtjeva navodnih izbjeglica povratnika bar dok ne poraste BDP ili Srbija ne plati ratnu štetu.

-Intenzivno traženje reciprociteta povratka izbjeglica na mjesta od kuda su potjerani ili izbjegli, pa tako i Hrvati iz Srbije, BiH i Crne Gore, prema smjernicama dogovorenim na regionalnoj konferenciji u Sarajevu, pa i drugima. Zastupao nas je g. Kalmeta, zna li on danas koliko Hrvata se je vratilo u BiH u obnovljene svoje kuće ili dobilo stan na ime navoda da su u SFRJ imali stanarsko pravo.

- Zanima li vladu na koliko vojnih stanova ima RH pravo u Srbiji, BiH, Crnoj Gori pa i u Makedoniji, jer SRH uplaćivala je u savezni proračun, mislim 38%, a iz njega se je financirala njihova gradnja.

Izgleda da se vlada bavi samo: - zdravstvenim i građanskim odgojem, -novim univerzalnim pravopisom hrvatskog jezika, -smanjenjem mirovina i plaća najvažnijem osoblju u zdravstvu i prosvjeti, -ustašama i antifašistima s Titovim kapama i značkama, -korupcijom u vlastitim redovima, predizbornom kampanjom na teret proračunskih sredstava itd.

Ali Agencija za promet nekretninama je veoma agilna.

-Dosad je od 2008. (Sanaderova vlada i prema njegovom Sporazumu s Pupovcem, Stanimirovićem, Gajicom od 10.siječnja 2008. Nije mi poznato je li taj Sporazum potvrdio i Hrvatski sabor, zapravo i svi HDZ sabornici.) objavila Slobodnoj Dalmaciji najmanje 8

Javnih poziva za prikupljanje ponuda za kupnju gotovih stanova i stanova u izgradnji, bar toliko ih ja posjedujem.

U svim pozivima je navedeno da se kod prikupljanja ponuda ne primjenjuju odredbe Zakona o javnoj nabavi.

-Isto tako je u svim pozivima, osim u zadnjem od 26. svibnja 2014. navedeno da se Javni pozivi oglašavaju sukladno Odluci Vlade RH o provedbi zbrinjavanja povratnika-bivših nositelja stanarskog prava na stanovima izvan područja posebne državne skrbi (NN 63/08).

U nekim prvim pozivima je bilo navedeno za koje gradove se traže stanovi, njihova kvadratura i broj. Nakon što sam počela izračunavati koliko je to ukupno kvadrata stambenog prostore i pomnožila s najnižom mogućom cijenom/m2 i tako došla do milijunskih iznosa u € i o tome pisala, pa i na portalu HKV, u pozivima više nije naveden broj stanova već samo mjesto i kvadratura.

Najviše stanova se je tražilo i traži za gradove Zadar, Split i Dubrovnik. Među navedenim kvadraturama stana budu traženi stanovi od 105 m2. Vraćaju li se generali kojima je potrebna radna soba, biblioteka ili se vraćaju s unucima ili djecom rođenom nakon što su svojom voljom napustili Hrvatsku.

Cinizam vlasti

U javnom pozivu od 26. svibnja Agencija APN poziva se samo na članak 3. Uredbe o Agenciji. U ovom pozivu se traži najviše stanova za Benkovac (čak od 95m2), Obrovcu, Dubrovniku, Kninu, Vukovaru, a u Petrinji čak jedan od SpiskoviNitko ne traži uvid u spiskove povratnika, tko su oni, jesu li imala početkom devedesetih boravak ili prebivalište u RH-oj, da je stanarsko pravo ukinuto 1996. i da ne postoji nigdje u svijetu, da stanarsko pravo nije pravo vlasništva, po kojoj konvenciji se oni smatraju povratnicima/izbjeglicama i što su radili nakon izbjeglištva, jesu li i dalje bili na službama u agresorskoj državi Srbiji. Sve to je tajna.105 m2. Više se ne spominju povratnici bivši nositelji stanarskog prava. Kome su namijenjeni stanovi? Možda nezbrinutim civilnim i ratnim invalidima, braniteljima, obiteljima iz Janjeva koje se izbacuje iz kuća ili za srpske obitelji koje nisu htjele napustiti RH-u a izbacili su ih iz stanova ratni profiteri – lešinari, ili u Vukovaru pretučenim hrvatskim policajcima?

Na ovaj cinizam vlasti, zanemarivanju općeg siromaštva stanovnika, ovrhe nad kupcima stambenog prostora i njihove nemogućnosti otplate kredita, stambeno nezbrinutih mladih obitelji itd. nitko ne ulaže protest, ne buni se, nije im stalo do trošenja proračunskih sredstava i novim zaduživanjima.

Nitko ne traži uvid u spiskove povratnika, tko su oni, jesu li imala početkom devedesetih boravak ili prebivalište u RH-oj, da je stanarsko pravo ukinuto 1996. i da ne postoji nigdje u svijetu, da stanarsko pravo nije pravo vlasništva, po kojoj konvenciji se oni smatraju povratnicima/izbjeglicama i što su radili nakon izbjeglištva, jesu li i dalje bili na službama u agresorskoj državi Srbiji. Sve to je tajna.

Ako se ne javlja HDZ jer je sve to i skrojio, Kukuriku koaliciju koja možda smatra da su povratnici antifašisti i njihovi birači ali zbog čega šute ostale oporbene stranke i udruge branitelja ili bar oni branitelji i svi invalidi kao i građani koji su stambeno nezbrinuti?

Žalosno ali istinito. Zgazite nas do kraja jer svi mi to dopuštamo.

Mira Ivanišević