Diskriminacija hrvatske djece u Srbiji

Naobrazba na hrvatskom jeziku regulirana je zakonom i međudržavnim sporazumom između Republike Srbije i Republike Hrvatske. Pitanja nastavnih sredstava, učila, udžbenika i nastavnog kadra također su regulirana zakonom. Donošenjem novog zakona o pravima i zaštiti nacionalnih manjina, hrvatskoj je nacionalnoj manjini konačno priznat status manjine u Srbiji i samim tim i pravo na školovanje na materinskom jeziku. Tako je školske 2002/2003 došlo do otvaranja prvih odjela na hrvatskom jeziku. Te godine je upisano u prvi razred 56 učenika, u svega nekoliko škola u Subotici i okolici. No, mora se priznati da su tijekom upisa mediji vršili negativnu promidžbu, i da su pojedinci, većinom Bunjevci ne-Hrvati, prijetili roditeljima upisane djece. Tadašnja Vlada Hrvatske nije imala sluha za potrebe naših učenika i nije se angažirala u rješavanju problema nastave na hrvatskom jeziku.

Obrazovanje na hrvatskom jeziku u Srbiji odvijao se kao da je riječ o obrazovanju u ranom Srednjem vijeku

U Srbiji 500 djece pohađa cjelokupnu nastavu na hrvatskom jeziku, a nastava se provodi u Subotici i okolnim mjestima na razini od osnovnoškolske do srednjoškolske nastave. Za 900 djece u Srijemu i Podunavlju nastava se odvija na srpskom jeziku, a jednom tjedno, slušaju sate na hrvatskom jeziku s elementima nacionalne kulture. Desetljećima se odvija nastava na hrvatskom jeziku i toliko vremena jeUdžbeniciUdžbenici na hrvatskom za djecu koja pohađaju nastavu na svojemu materinjem jeziku nisu tiskani sve do školske do 2013 /2014. godine. Udžbenici iz kojih bi djeca trebala učiti na hrvatskom jeziku do ove školske godine nisu tiskani u Srbiji trebalo da djeca dobiju prve udžbenike na hrvatskom. Riječ je o aktu diskriminacije spram Hrvata u Srbiji. Udžbenici na hrvatskom za djecu koja pohađaju nastavu na svojemu materinjem jeziku nisu tiskani sve do školske do 2013 /2014. godine. Udžbenici iz kojih bi djeca trebala učiti na hrvatskom jeziku do ove školske godine nisu tiskani u Srbiji.

Do sada su se udžbenici nabavljali iz Hrvatske, za njih se trebala dobiti uporabna dozvola i nužnost usklađenja s Zakonom o naobrazbi Republike Srbije. S obzirom na to da su udžbenici tiskani po nastavnom programu Republike Hrvatske, iz pojedinih nastavnih predmeta su se kombinirali udžbenici iz dvije godine. Jedno polugodište su, primjerice, učili iz udžbenika petog razreda, a drugo polugodište su učili iz udžbenika šestog razreda. Neke predmete djeca su učila iz udžbenika namijenjenih nastavi na srpskom jeziku i kada su pisali zadaću ili testove sama su prevodila na hrvatski jezik. A neke predmete su učili isključivo iz svojih bilježnica. Koristili su udžbenike od prethodnih generacija, odnosno kopirane ili polovne udžbenike. Cijelo desetljeće obrazovanja na hrvatskom jeziku u Srbiji odvijalo se kao da je riječ o obrazovanju u ranom Srednjem vijeku. Na djelu imamo višegodišnje i sustavno od strane državnih tijela Republike Srbije onemogućavanje ostvarivanja jednog zakonom zagarantiranog prava hrvatske nacionalne manjine. Pošto predstavnici Vlade Republike Hrvatske i politička elita Hrvata u Srbiji nisu o ovim postupcima upoznali međunarodne institucije, to je dalo poticaja Bunjevcima ne-Hrvatima i institucijama Republike Srbije da zaokruže stvaranje tzv. bunjevačke nacije.

Zasebna manjina

Republika Srbija je jedina država koja institucionalno priznaje Bunjevce kao zasebnu manjinu odijeljenu od hrvatskog naroda. Taj proces su završili institucionalnim uvođenjem bunjevačkih simbola i jezika.

Svega tri godine kasnije od formiranja hrvatskih odjela, 2006. godine inicijativom Tadićeve Demokratske stranke, s Čankovom Ligom socijal demokrata Vojvodine u gradu Subotici uvedeni su bunjevački simboli i jezik. Demokratski savez Hrvata Petar KuntićSve nas je zatekla i iznenadila izjava čelnika hrvatske zajednice u Srbiji, Petra Kuntića predsjednika DSHV, Slavena Bačića predsjednika Hrvatskog nacionalnog vijeća i Tomislava Žigmanova ravnatelja Zavoda za kulturu vojđvođanskih Hrvata kada su na prijemu 10. siječnja kod predsjednikaTomislava Nikolića, konstatirali da su uglavnom zadovoljni ostvarenim u područjima informiranja, obrazovanja, uporabe hrvatskog jezika i položajem Hrvata u SrbijiVojvodine bio je nijemi svjedok tog akta,sudjelovali su u obnašanju vlasti i koja je poslije uvođenja bunjevački simbola, formirala nastavu na bunjevačkom govoru s elementima nacionalne kulture. Uz potporu republičkih, pokrajinskih institucija i grada Subotice u nastavu u Subotici 2006., uvršten je bunjevački jezik s elementima nacionalne bunjevačke kulture. Republika Srbija proglašava bunjevački govor- ikavicu, jezikom Bunjevaca ne-Hrvata iako nikada nije standardiziran. Učitelji i nastavnici predaju nastavne predmete bunjevačkog govora bez odgovarajućih stručnih sprema. Oko 360 učenika u 18 osnovnih škola u Subotici i Somboru pohađa nastavu na bunjevačkom govoru. Predsjednik Tomislav Nikolić je kupnjom knjiga, čitanki i gramatike na ćirilici za učenje bunjevačkog govora za Bunjevce ne-Hrvate stavio točku na i na stvaranje tzv. Bunjevačke nacije.

Bez ozbiljnije reakcije ostala je njegova izjava na svečanoj akademiji Bunjevaca ne-Hrvata 23. studenog 2013. godine, povodom obilježavanja sjedinjenja Vojvodine Srbiji, a taj datum je praznik bunjevačke nacionalne manjine. Predsjednik Nikolić tada je rekao "Niste ni Srbi, ni Hrvati, već autentična slovenska narodnost koja ima sve atribute posebnosti i jedinstvenosti, svoj kulturni identitet, foklor, povijesno nasljeđe".

Sve nas je zatekla i iznenadila izjava čelnika hrvatske zajednice u Srbiji, Petra Kuntića predsjednika DSHV, Slavena Bačića predsjednika Hrvatskog nacionalnog vijeća i Tomislava Žigmanova ravnatelja Zavoda za kulturu vojđvođanskih Hrvata kada su na prijemu 10. siječnja kod predsjednikaTomislava Nikolića, konstatirali da su uglavnom zadovoljni ostvarenim u područjima informiranja, obrazovanja, uporabe hrvatskog jezika i položajem Hrvata u Srbiji. Nažalost, od čelnika hrvatske zajednice u Srbiji nismo čuli da su uložili prosvjed predsjednikuTomislavu Nikoliću zbog podjele Hrvata na subetničke skupine kao što su Bunjevci i Šokci koje se potiče od strane relevantnih institucija Republike Srbije.

U proteklim godinama desetak puta, sastajali su se ministri obrazovanja Srbije i Hrvatske, pa ipak nije došlo do pomaka u rješavanju pitanja nastave na hrvatskom. Sada svjedočimo da većina dužnosnika i političara koji su u proteklom desetljeću šutjeli o diskriminaciji u obrazovanju spram Hrvata u Srbiji, sada ne šuti jer im je potrebno da dobiju potporu za predstojeće izbore za Hrvatsko nacionalno vijeće i za izbore u Republici Hrvatskoj.

Zlatko Ifković

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.