U posljednje vrijeme svjedoci smo, naoko, izdvojenih i slučajnih izjava «hrvatskih» uglednih i javnih osoba, odvjetnika, pisaca, političara i intelektualaca, o novim zločinima Hrvata u posljednjem ratu, kojeg Hrvati nazivaju Domovinski rat. Samo ovlaš da ih nabrojim: A. Nobilo, V.Z.E. Pusić, N. Visković, I. Mandić, I. Josipović, itd. Uglavnom se sve izjave svode na to da su Hrvati izazvali i krivi za rat u Krajini i u Bosni, da su počinili mnogobrojne i masovne ratne zločine prema «srpskom i bošnjačkom civilnom stanovništvu».

Zanimljivo, ali ne slučajno ili ne naoko slučajno, posljednjih mjeseci se javlja i historičar/histeričar I. Go. koji iznosi nove podatke o povlačenju «ustaške vojske» kroz Sloveniju, pri čemu su «ustaše ubile na hiljade slovenskih seljaka» (zanimljivo, do sada ni jedan srbojugoslovenski historičar nije o tomu pisao!). I još, k tomu, dodaje da su se ustaše borile i iza kapitulacije Sila osovina i da je u tim borbama poginulo preko «hiljadu partizana». Naravno, nigdje ne spominje na stotine tisuća onih koje su ubili partizani.

No, posvetimo se emisiji Olivere Kovačević "Da Možda Ne" na Radio Televiziji Srbije prikazanoj 26. studenoga, na kojoj je zvijezda večeri bio Igor Mandić, «poznati hrvatski književnik, novinar, publicist», itd.. Olivera, svojedobna Playboyova akvizicija, bila je oduševljena Igorom. Druga dvojica, Dino Mustafić, reditelj iz Sarajeva, i Darko Bajić, reditelj iz Beograda, bila su potisnuti u drugi plan.

Središnja tema je, naoko, bila povijest i trebala bi se ona u udžbenicima u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, odnosno Zapadnom Balkanu, uskladiti. Uglavnom, sve se svelo na to da se udžbenici trebali pisati na jednom mjestu, od  strane komisije koju bi organizirali vanjski čimbenici, barem u Bosni i Hercegovini. Mandić je ovdje primijetio da se zajednička povijest ne može pisati bez zajedničke države. Šteta što nisu bili autori takvih prosrpskih uradaka Jakovina i Koren.

Nadalje, Igor Mandić je ustvrdio, na ushit voditeljice Olivere, kako u Hrvatskoj više nema Srba niti kao manjine: "Srbe se u Hrvatskoj ne naziva nikako, jer je srpsko pitanje u Hrvatskoj riješeno - rekao je Tuđman". Na pitanje kako je riješeno, Mandićev odgovor glasi: "Fizički - sa statusa i količine naroda od 12 % koliko ih je bilo prije devedesete... svedeni su na jedva 4% - fizički". "Srpsko pitanje je riješio Tuđman i postustaše".

Srbi, po Mandiću, danas u Hrvatskoj su i manje od nacionalne manjine, etnos, pleme... "Kada su (Srbi) u ratu istrebljeni ili istjerani u masovnom ratnom zločinu, koji može imati ovo ili ono ime, kako odrede pravnici, spali su na ništa, na jedva vidljivu manjinu.  Koju se nikako ne naziva, bolje da ju se ne vidi."

«Domovinski rat», po Mandiću, izmislili su kao sintagmu u tjedniku Globus kako bi podigli tiražu, a onda je to uzdignuto na razinu «nedodirljive svetinje». Insistirajući na tome da je Domovinski rat bio građanski rat, Mandić je ustvrdio još kako se nije radilo o agresiji nego o regresiji, odnosno pobuni balvanima. "Oni (Srbi) su izazvali rat, ali s pravom, jer je endehazija pokazivala svoje zube, Tuđmanovo neoustaštvo je krenulo u ofenzivu protiv srpstva u Hrvatskoj, onda je normalno da su Srbi u Krajini ustali na ustanak."

Naravno, pokolji u Ćelijama, Vukovaru, Voćinu, Bučju, Širokoj Kuli, Škabrnji te silna bombardiranja gdje je u Osijeku, Vinkovcima, Brodu, Karlovcu, Gospiću, Zadru, Šibeniku, itd., itd, poginulo na tisuće civila, po Igoru Mandiću nisu bili vrijedni spomena na Radio Televiziji Srbije. Nema sada sumnje kako će ove zločine po njegovoj logici u Srbiji će vrlo lako i rado opravdati. Jer su to usputne žrtve u borbi protiv Franje Tuđmana i Tuđmanovih neoustaša.

Kada je u jednom trenutku Mandić uzeo predah, pokušao je Mustafić nešto reći o četnicima i Draži Mihajloviću, ali voditeljica je skočila kao oparena i vrisnula: «Ne, ne, čekajte, to je naše... to je naš specijalitet».

Eto, to je to. Sijačima kaosa trebaju tobožnji Hrvati da govore o navodnim zločinima, njihova riječ je teža i ima veću vrijednost, «eto, to i NJIHOVI kažu… onda je bezbeli istina…». Tako su, uostalom, brojni Hrvati od 1945. radili, opanjkavali Hrvate i za tu rabotu debelo lijepo živjeli.

A Hrvatska? Gdje je Hrvatska? Hrvatska šuti! A kada dođu presude na naplatu, onda će pijano plakati, «Ustani bane, Hrvatska te zove…», a tada će sve biti kasno. Ili, kako bi rekla Olja, «веома дoцкан»!» Hrvati nikako da nešto nauče iz prošlosti ili povijesti.

Josip Hećimović Nikšić

 

Anketa:

...dok istovremeno 63% ih se protivi ideji da udžbenike pišu strani autori.

{mxc}