Ljudima se smrači pred očima na pomisao „izbori“

Sjetimo se prijašnje SDP-ove vlade i relativno brzih smjena unutar njihovoga kadra. Izgledalo je da su se primili posla kojemu nisu dorasli; kao da nisu imali dovoljno kvalitetnih ljudi za popunjavanje određenih sektora. Prisjetimo se smjena ministara financija, zdravstva, obrazovanja, znanosti i sporta, zaštite okoliša i prirode... Oporba je zahtijevala ostavku premijera, zazivala je nove izbore, ni s čim se nije uspjela složiti. Tražila se je ostavka ministra branitelja koji pak nije popuštao. I tako su prošle četiri godine vladanja i došlo je do redovitih parlamentarnih izbora.

Vlast se je promijenila no teškom mukom. Relativni pobjednik nije postao pobjednik; vagalo se je između lijevih i desnih, a onda se novorođeno dijete dugo ČovjekGdje je tu mali čovjek? Tko se njime bavi, a on je izabrao vlast. Čovjek samo povećava statistički broj gledanosti televizije gdje se one pak opet natječu koja ima veću gledanost. Jer što da i radi? Kada bi se više snage uložilo u ono pozitivno kod vladajućih i oporbe možemo se samo zapitati u kako bi čišćem društvenom ozračju živjeli. I onda tko od koga tu prepisuje programe...premišljalo te napokon odlučilo. A rezultat toga je da je danas nemoguće donijeti jednu odluku, a da dijete zauzvrat ne dobije barem sladoled.

Što sad radi oporba?! Od prvoga dana traže ostavke, ne ostaju dužni. Svaki je dan na pomolu nova sumnja u časno obnašanje izabranih. Snaga se ulaže u međusobne obračune i u to tko će kome više „zapapriti“. Gdje je tu mali čovjek? Tko se njime bavi, a on je izabrao vlast. Čovjek samo povećava statistički broj gledanosti televizije gdje se one pak opet natječu koja ima veću gledanost. Jer što da i radi? Kada bi se više snage uložilo u ono pozitivno kod vladajućih i oporbe možemo se samo zapitati u kako bi čišćem društvenom ozračju živjeli. I onda tko od koga tu prepisuje programe...

Začarani krug

Upali smo u začarani krug u kojem ne možemo razlučiti tko je onaj pravi, a tko je prepisivač. Scenariji su stalno isti, samo se mijenjaju glumci i uloge. Energija i strpljenje građana se čitavo vrijeme troši na to tko će koga pozvati na ostavke, tko će skupiti više poena, a ne na rješavanje gorućih problema bitnih za maloga čovjeka.

Što bi se dogodilo da dođe do novih izbora? Trošio bi se novac, a zatim bi opet uslijedili mukotrpni i predugi dogovori. Izlaznost bi bila, sigurni smo, mala. Jer kome se svako malo da iznova nadati. Hrvatski se narod već predugo nada. Da dođe do novih izbora pobjednik bi bio onaj čija bi stranka imala veći angažman u mobiliziranju ljudi i to bi bio jedini razlog pobjede bilo lijevih bilo desnih – jer ljudima se smrači pred očima na pomisao „izbori“.

Lucija Fosić

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.