Svako jutro nova kajgana
Bolji smo od Kineza, Amerika „za dlaku“ bolja od nas...
Čitam u Večernjaku o „onim stvarima“. Naglasak je, kako je demografska kriza udarila na najveće, Indiju i Kinu. Statistički podatci pričaju svoju priču, pa je Večernjak naslovio svoj članak: „KINESKINJE DANAS RAĐAJU MANJE DJECE ČAK I OD ŽENA U HRVATSKOJ“.
Kako to, pitam se, kada ih se, bračne parove u Kini prije dobar broj godina, ali ipak relativno nedavno, zakonski organiziralo da rađaju zakonski određen broj djece. Evo opet Večernjakovih podataka: „Na tisuću ljudi rodi se 8,5 Kineza, dok je ta brojka u Hrvatskoj 8,9, a u SAD-u 12. Uskoro će Kineza biti manje od Indijaca, ali i u toj je zemlji stopa fertiliteta naglo pala, i to ispod razine potrebne za održanje broja stanovnika“.
Večernjak, nadalje, također piše na istu ili sličnu temu kako i papa upozorava, ali samo na demografsku tragediju u Italiji, uz naznaku da je slično i u cijeloj EU. Što reći na ovaj sve jači vapaj za „onom stvari“? Očito da je zapadna smjena na poziciji ševaca. Stari više ne funkcioniraju iz svojih i širih razloga, a novi, mladi i virulentni, nadiru s istoka i juga, očvrsnuli i preživjeli u prisilnom povijesnom putovanju kroz bespuća, žiletžice i granice, unatoč postojanju i funkcioniranju savršenih prometnih sredstava.
Jedino su Orban i njegova Mađarska uspjeli demografski obnoviti svoje stanovništvo i s posljednjeg mjesta u EU dovesti natalitet u brojčano izraženu „zlatnu sredinu“. Vjerojatno je Orban i zbog toga na stalnom „ciljniku“ upravljača EU, kao populist, koji je uspio povećati svoj populus. I ne uklapa se u neku nepostojeću agendu.
Ne ulazeći u „Qurtzovu rabotu“ u cjelini, u EU i na svjetskoj razini, lijepo je i ponosno vidjeti da smo mi statistički uspješniji d(i)jelatelji djece od nekad razvikanih Kineza, ali i da nas Ameri „šiju“ za relativno malu brojku učinkovitosti. Učinkovitiji su, nema se kaj za reč.
Jedna je priča statistika, a sasvim druga realnost. Milijardski i više(stotina)milijunski narodi, vidimo iz ovog isječka koitalnih međunarodnih i svjetskih aktivnosti, brinu se za svoj opstanak i dominaciju „žive sile“, ne računajući nastupajuće robote u svakom pogledu i u skoro svim ljudskim djelatnostima, a nama malima preostaje zaključak da nismo tak loši i možemo biti „ponosni“ među najvećima, ali i da nam prijeti još „ponosniji“ nestanak sa svjetske scene naroda i država.
Ako se ne pojača aktivnost na sceni spasonosnog životnog igrokaza pod naslovom – „Qurtzova rabota“...! Uz odgovarajući prateći akcesorij za poticaj, a to nije, samo Afrička šljiva, i ostali „dabistali“, koji pripomažu da bi se stajalo, nego nekaj čist druzgega. I mi imamo naše stručnjake i političare za priču...ali...
Fućkaš statistiku. Upozoravajuća je ali i poticajna za prijeći s riječi na djela i dijelanje, kaj je ijekavizam za kajkafsko – delanje...“onih stvari“...ne? S rezultatom...o da...oh yes...
DRAN