Only zunzarije&vuvuzele

Taborijeva „Povijest ljudske gluposti“ dobila novo poglavlje?

Nedavni letimičan pogled na dnevnički televizijski zaslon i zanimljivu sliku prošao je bez reagiranja. Mozak ispran NNNI aktivnostima i očna siva mrena na snimljena događanja nisu odgovarajuće reagirali.

Snimljen je sastanak kod turskog predsjednika Erdogana kao domaćina u Ankari, dvojica muškaraca sjede u istim masivnim naslonjačima visokog naslona, coronski udaljeni jedan od drugoga, a na otprilike trostrukoj corona udaljenosti na kauču trosjedu, moguće divanu ili minderlooku, dama. Sama. Pred svakim od sudionika razgovora koji je uslijedio, stojeći mikrofon. Iako mi nešto nije „štimalo“ kod udaljenosti dame u razgovoru, pomislih da je to možda neki turski protokolarni običaj o odvajanja muških i ženskih dužnosnika i sve bi zaboravljeno. Zaboravljen je bio i sadržaj Istanbulske konvencije.

Ni u snu nisam mogao pomisliti da, opet jednom, jaše Paul Tabori, mašući, opet jednom, svojom poznatom i zanimljivom knjigom „Povijest ljudske gluposti“, koju pročitah prije šezdesetak godina, a većina sadržaja odnosi se na protokol, kultivirano i do u potankosti uređeno međuljudsko ponašanje i rangiranje uglavnom u državničkim krugovima i odnosima u svim vrstama vladavina i vladanja. Da je to tako pročitah u Nedjeljnom Večernjaku, koji mi je vratio sjećanje i na knjigu, ali i na sliku.

Večernjak odmah u naslovu u „glavu“: „Charles Michel ne može spavati jer je dopustio da šefica sjedi na sofi“. Dakle u tom je grmu ležao zec, kako za takvu situaciju narod zna reći. Charles Michel je predsjednik Europskog vijeća, i za njega je protokolarno bio pripremljen isti naslonjač kao i za domaćina, turskog predsjednika Tayyipa Erdogana. Mjesto na sofi, sa stojećim mikrofonom, namještenim na visinu osobe koja sjedi, bilo je predviđeno za predsjednicu Europske komisije Ursulu von der Leyen. Da bude jasnije, protokolarno gledano, gospodin Michel je više rangiran zbog svojeg položaja, nego gospođa Ursula von der Leyen. To je protokolarno „preslikano“ i u njihove položaje prigodom razgovora. Još jednostavnije, kada bi, pretpostavljeno, u istoj situaciji bili zajedno u službenom posjetu, naš predsjednik države bi sjedio u naslonjaču uz domaćina, a predsjednik Vlade na sofi.

Protokolarnu situaciju objasnio je, prema Večernjaku, iz prve ruke i bivši predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker rekavši da je, kada je zajedno putovao s ondašnjim predsjednicima Europskog vijeća, uvijek poštovao tu protokolarnu odredbu. Imao je stolac pokraj stolca ondašnjeg predsjednika Europskog vijeća, ali da se ponekad događalo da sjedi na sofi.

Objašnjenje je bilo potrebno i meni jer do sada nisam vidio tako šokantnu, odvajajuću po rangovima, sliku, odnosno video. Nije bilo lijepo vidjeti osamljenu damu na sofi, udaljenu od dvojice gospode u središtu pozornosti, u naslonjačima. Kako se osjećala sama dama na sofi, udaljena od razgovora dvojice gospode u foteljama, ne zna se. Uglavnom, ona zna, a ja si mogu samo misliti. Ali, bilo je vidljivo.

Moje kasnije „paljenje“ proradilo je u smislu da je gospođa Ursula von der Leyen još dobro prošla jer joj po mogućoj kreativnosti protokolarnih službenika nije ponuđena stolica bez naslona, do naslonjača gospode, ili, zbog protokolarnog poštovanja rangova, nekakav šamrlek. Činjenica je da za razgovor nije bio predviđen stol, ni sličan dio namještaja.

Vidljivo zaprepaštena predsjednica Europske komisije mogla je svoje eventualno nezadovoljstvo pokazati tako da je za vrijeme razgovora ustala i razgledavala namještaj prostorije, vatru u kaminu, opremu kamina, slike na zidovima, sagove, eventualnu prašinu ispod sofe... Ali nije. Ispoštovala je protokol do kraja. Šireći se na trosjednoj sofi i sudjelujući u konverzaciji na protokolarnoj udaljenosti. Većoj nego što zahtijeva corona. Corona je i ovom prigodom dokazala da je jača i od protokola.

Protokol je takav, kakav je. Situacija je bila takva, kakva je bila. Je li se mogla izbjeći, opet ovisi o protokolu. Da se htjelo, mogla se uljudbeno uljuditi tako da izgleda ljepše za nas koji smo ionako samo NNNI gledatelji...

Knjiga „Povijest ljudske gluposti“ glede dijela o protokolu dobila je novo poglavlje?

Antun Drndelić