Galileo, Dominis i prvi dalekozor

 

DalekozorUN je 2009. godinu proglasio međunarodnom godinom astronomije. Italija je u središte te godine postavila Galilea jer se drži da je on bio prvi koji je promatrao nebo s pomoću svog dalekozora. To je mit jer pronalazak dalekozora i s njim povezana astronomska promatranja definitivno nisu bili „one man show“.

S dalekozorom je počela moderna astronomija u Europi. Tko je prvi osmislio i konstruirao dalekozor ostalo je do danas nepoznato. Jedan od razloga je i to što je dalekozor odmah postao i vojni instrument.

Veliki broj optičara, osobito u Holandiji, već je dugo radio na proizvodnji naočala. Najstarija slika s naočalama je ona kardinala Ugoa de Provencea iz godine 1352. u dominikanskoj crkvi San Nicolla u Trevisu, Italija.

Vjerojatno su oko godine 1600. eksperimentalno, pokušajem i pogreškom, bez teoretske podloge napravljeni prvi dalekozori u Holandiji. U literaturi se nalaze proturječni navodi o prioritetu konstrukcije dalekozora. Hans Lipperhey (umro 1619.), iz malog mjesta Middellburg, uzaludno je 1608. u Den Haagu pokušavao dobiti patent za svoj dalekozor. Komisija je ustanovila da Lipperhey nije bio jedini koji je gradio dalekozore. Naime, u kratkom su se vremenu pojavili, na raznim mjestima, mnogi dalekozori s različitim kombinacijama leća.

Spominje se čak da je na sajmu sv. Mihovila u Frankfurtu na Maini 1608. godine jedan Belgijac nudio dalekozor. Interesent, Fuchs von Bimbach, nije uspio dalekozor kupiti jer je cijena bila previsoka.

Galileo Galilei (Pisa 1564. – Firenca 1642.) iz pisma iz Pariza u travnju ili svibnju 1609. godine doznaje o dalekozorima u Holandiji. U kratkom vremenu, s pomoću „teorije loma svjetlosti“, kako sam kaže, Galileo napravi dalekozor. To je bila cijev dugačka 60 cm, na čijem je kraju bila plan-konveksna (sakupljačka) leća kao objektiv, a na drugoj strani plan-konkavna (rasipna) leća kao okular, s konačnim povećanjem od 30 puta. Taj se sustav danas zove Galileov dalekozor.

Već je 21. 8. 1609. Galileo svojim dalekozorom sa zvonika sv. Marka s grupom uglednih venecijanskih patricija promatrao Mjesec. Oni su bili oduševljeni i brzo su spoznali veliku vrijednost tog instrumenta za trgovačku i ratnu mornaricu Venecije. S njihovim popratnim pismom Galileo je tri dana kasnije darovao svoj dalekozor duždu Leonardu Donateu i odmah za uzvrat dobio doživotnu profesuru u Padovi s trostrukom prijašnjom plaćom.

Te iste godine je Galileo započeo svoja sustavna astronomska opažanja. Proučavao je Mjesečevu površinsku strukturu s brdima i dolinama. Otkrio je da se Mliječna staza sastoji od velikog broja zvijezda, a da se Plejade, u kojima se prostim okom vidi 6 do 7 zvijezda, sastoje od preko 40 zvijezda. Taj novi instrument stvorio je masovno oduševljenje i kod običnih građana. Sigurno najvažnije Galileovo otkriće bila su četiri Jupiterova mjeseca, koji su se gibali oko Jupitera kao Mjesec oko Zemlje. To je bilo u kontradikciji s Aristotelovom fizikom o podjeli svemira na promjenjivu Zemljinu sferu s četiri elementa i gornju, nepromjenjivu sferu, s jednim elementom, quinta essentia, pa filozofi skolastici nisu htjeli ni gledati kroz dalekozor, nego su tvrdili da su Jupiterovi mjeseci artifakt dalekozora. Uz to su se s dalekozorom na planetu Veneri mogle vidjeti mijene slične onima Mjesečevim, što je bilo teško protumačiti u okviru geocentričnog sustava.

Odmah u ožujku 1610. godine Galileo je publicirao te rezultate, da bi za sebe prisvojio prioritet, u maloj knjižici: „Siderius Nuncius“ (Zvjezdani vjesnik). Glas o dalekozoru i senzacionalnim rezultatima proširio se diljem Italije, tako je Galileo bio pozvan u Rim na svečani banket u njegovu čast kod plemića Frederica Cesia. Na tom banketu 14. 4. 1611. skovana je nova riječ: „Teleskop“. Galileo je bio ne samo veliki fizičar, nego i vrlo prodoran poslovni čovjek.

U to su vrijeme mnogi pretendirali na prioritet konstrukcije dalekozora i njegova korištenja u astronomiji. Jedan od njih je bio Rabljanin, splitski nadbiskup (1602. – 1616.), Markantun De Dominis.

De Dominis je dva do tri desetljeća prije Galilea u predavanjima na isusovačkoj gimnaziji u Padovi kao profesor filozofije i matematike djelomično obradio teoriju leća i eksperimentalno tražio kombinacije leća kojima bi se povećao vidni kut promatranog predmeta i time ga povećao. Dominis nije bio poslovni čovjek, pa, nažalost, nije publicirao svoje važne rezultate, jer kako je rekao svom daljnjem rođaku Giovanniu Bartolliu:“ Taj sam predmet predavao samo „Animi tantum et delectationis causa“ (iz ljubavi i radosti). Kad se pročulo o Galileovu dalekozoru Bartolli se sjetio rada svoga rođaka i prisilio De Dominisa da izvuče njegove stare, prašne skripte o lećama. S malim dotjeravanjem, vjerojatno u Splitu, De Dominis tek 1611. publicira svoj rad pod naslovom „De radiis visus et lucis in vitris perspectivis“ (O zrakama vida i svjetla u optičkim staklima). Njegov izdavač Bartolli je već 27. 1. 1610. isposlovao imprimatur od oca inkvizitora i uzvišenog Vijeća u Veneciji. Ujedno je poslao primjerak gospodinu Giannbattisti Markizu od Monte a Santa Maria, glavnom zapovjedniku cjelokupnog mletačkog pješaštva itd.

Trudom urednika profesora Ante Maletića i Darka Novakovića tiskana je ponovno u Splitu 2005. godine, uz ostale Dominisove radove, i „Opera Physica“ na latinskom i paralelno na hrvatskom jeziku, gdje se nalazi njegov rad o lećama. Je li Dominis i fizički napravio dalekozor za sada nije lako izravno dokazati!

Možda je oportuno ovdje spomenuti „Zbornik radova“ sa znanstvenog skupa održanog od 16. do 18. rujna 2002. godine u Splitu, izdan u nakladi Književnog kruga, Split 2006. godine. Zaključak je toga skupa da je De Dominis bio reformator, a ne heretik, glasoviti teolog, fizičar najvišeg ranga i diplomat europskih dimenzija!

UN je 2010. godinu proglasio međunarodnom godinom hrvatskih znanstvenika De Dominisa, Mohorovičića i Tesle. Počele su, mada mlako i za Dominisa krivim putem, i pripreme u Hrvatskoj za godinu 2010. Na Splitskom sveučilišnom kampusu je odlučeno postaviti spomenik De Dominisa, a na Rabu organizirati Dominisov memorijalni centar!

Informacije i privremeni program, kao i eventualnu mogućnost novih prijedloga možete dobiti od profesora dr. sc. Ante Maletića putem e-pošte: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. .

 

dr. sc. Ivo Derado, München

 

 

Pon, 23-09-2019, 01:26:12

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.