Jezičnica iz 1826. župnika Josipa Đurkovečkog

U organizaciji Osnovne škole Ivanska predstavljen pretisak Jezičnice Josipa Đurkovečkog nekadašnjeg župnika u Samarici. Jezičnicu su u Domu kulture u Ivanskoj predstavili dr. Alojzije Jembrih, profesor s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, profesorica Marija Odak ispred izdavačke kuće Profil iz Zagreba i profesorica Katica Šarlija, voditeljica projekta iz OŠ Ivanska. Zaslužni za ovaj projekt su i ravnateljica OŠ Ivanska Nada Veselski i današnji samarički župnik vlč. Drago Kozić. Prije samog predstavljanja vrlo uspješan igrokaz iz vremena župnikovanja Josipa Đurkovečkog izveli su učenici OŠ Ivanska, koji su svojim školskim radovima aktivno doprinjeli tehničkoj realizaciji zidne izložbe i cijelokupnog događaja u sklopu Dana hrvatskog jezika od 11. do 17. ožujka. Cijelom događaju doprinjele su i bake iz Samarice svojim vrlo lijepim pučkim pjevanjem.

Josip Đurkovečki
Josip Đurkovečki
Josip Đurkovečki
Josip Đurkovečki
 Zaslužna voditeljica projekta prof. Katica Šarlija, OŠ Ivanska

Josip Đurkovečki je rođen u Zelini 1766., studirao je teologiju u Zagrebu i Pešti, a umro u moslavačkom selu Samarici 1832. gdje je služio kao župnik 35 godina. Đurkovečki nije bio samo duhovni pastir, već je bio i prosvjetitelj tog kraja. Napisao je i tiskao tri knjige i bio je vrlo cijenjen i poštovan u svoje vrijeme. Njegova Jezičnica je u stvari hrvatska riječ za gramatiku. U Samarici je u vrijeme Drugog svjetskog rata i još nekoliko godina iza toga, djelovao krvavi komunistički prijeki sud, pa je to selo u komunističko vrijeme doživjelo svoju gospodarsku, duhovnu i svekoliku propast. U tom vremenu olako se završavalo na stratištima u šumama nedaleko Samarice. Ujedno zatiralo se sve hrvatsko, pa tako su se uništila i materijalna svjedočanstva o župniku Đurkovečkom. S time se gubi i sječanje na ovog vrlo zaslužnog župnika i hrvatskog prosvjetitelja. To je uzrok što se tek sada, čistom slučajnošću, ponovno otkrilo rad i djelo samaričkog zaslužnog župnika Josipa Đurkovečkog. Sječanje na tog svećenika i hrvatskog prosvjetitelja željelo se potvrditi pretiskom njegove Jezičnice, originalno tiskane u Pešti 1826.

Damir Borovčak

 

 

Horvatskom pokolenju od Josipa Đurkovečkog

Iako je Josip Đurkovečki sa svojom gramatikom Jezičnicom dobro poznat u znanstvenim i jezikoslovnim krugovima, vrijednost njegova djela ostala je skrovita i potpuno nepoznata kulturnoj javnosti bjelovarskoga i čazmanskoga kraja i današnjem naraštaju župe svete Katarine u Samarici u koju je utkao čak 35 godina svoga života i svećeništva.

U svojim Putnim uspomenama iz Moslavine, napisanim na samom početku 20. stoljeća, poznati prirodoslovac Dragutin Hirc (1853.-1921.) opisuje svoj boravak u Samarici kod tadašnjega samaričkoga župnika Franje Papića (1844.-1914.): "Za objeda mnogo smo puta svratili okom na uljenu sliku Gjurkovečkijevu, toga vrloga duhovnoga pastira i književnika…" [1] Ovaj zapis svjedoči da se prije stotinu godina u župi još uvijek čuvala uspomena na toga velikoga čovjeka i da je postojala svijest o njegovom duhovnom i spisateljskom značaju.

U nedavno objavljenoj knjizi dr. Stjepana Kožula o svećenicima bjelovarskoga kraja [2] Josip Đurkovečki se spominje kao obnovitelj samaričke župne crkve i tornja, za čijeg je upravljanja župom biskup Maksimilijan Vrhovac (1752.-1827.) posvetio obnovljenu crkvu, ali njegovu doprinosu na jezikoslovnom i izdavačkom području očito se vremenom izgubio svaki trag jer autor to u spomenutoj knjizi ne bilježi.

Kako se dogodilo da je djelo ovoga čovjeka zaboravljeno upravo na tlu iz kojeg je izraslo i na kojem je ipak trebalo biti sukladno vrednovano?

Odgovore na to pitanje zasigurno možemo tražiti i pronaći u društveno-političkim prilikama ovoga kraja za vrijeme II. svjetskoga rata, a naročito u poslijeratnim godinama. Samarička župna spomenica otkriva nam potresne zapise uništavanja materijalnoga crkvenoga blaga i inventara pa je izvjesno da je snažno protucrkveno raspoloženje nastojalo zatirati i sve tragove pisane duhovne baštine. Selo se našlo i u prometnoj izoliranosti i ekonomski je polagano propadalo, što je rezultiralo iseljavanjem mlađih i obrazovanijih ljudi iz ovoga kraja, a bez njih je polako zamirao i interes da se kulturno-povijesne stečevine sačuvaju od zaborava.

Danas se u samom središtu sela tako nalazi i ruševina stare samaričke škole, koja prema uvidu i rješenju Zavoda za zaštitu spomenika RH datira iz druge polovice 18. stoljeća. Antun Cuvaj (1854.-1927.) u svojoj čuvenoj povijesti školstva [3] u više navrata spominje školu u Samarici sa snažnom zadrugom koja se bavila voćarstvom. O tomu nam u zapisniku kanonske vizitacije svjedoči i sam Josip Đurkovečki, spominjući da pri školi postoji zadruga, koja će donositi mnogo voća, dok god se bude njegovala.

Sigurno je da su sve tri knjige Josipa Đurkovečkog (o njima više u pogovoru A. Jembriha) prije svega nastale zbog odgojno-obrazovnih i pastoralnih potreba župe i škole u Samarici, ali ne treba zanemariti ni da je njegovo djelo bilo namijenjeno i širem društvenom okruženju. Dva službeno zabilježena posjeta župi biskupa Maksimilijana Vrhovca (1805. i 1820. g.) potvrđuju njihovu blisku suradnju i obostrane napore na promicanju pismenosti i teološke izobrazbe seoskog pučanstva u hrvatskim kajkavskim krajevima.

Da sve ono dobro što čovjek napravi ima neprolaznu i nadvremensku duhovnu vrijednost, često neshvatljivu smrtnom čovjeku ukalupljenom u svoju vremenitost i prolaznost, pokazuje to što je, kroz ovaj pretisak Jezičnice, djelo Josipa Đurkovečkog ponovno izniknulo na tlu župe i sela Samarice, čije je ime zapisao na naslovnicama svih triju svojih knjiga.

Čudesan i posve neobičan put ovoga nadahnuća ima svoje izvorište u članku Katarine Filipović [4], studentice hrvatskoga jezika na Filozofskom fakultetu u Osijeku, objavljenom u njihovom časopisu Hrvatistika [5] o 180. obljetnici Jezičnice Josipa Đurkovečkoga.

U istom broju Hrvatistike objavljen je i članak o hrvatskim glagoljskim rukopisima u svijetu, a izvore je autor crpio iz građe objavljene na internetskim stranicama profesora dr. Darka Žubrinića [6], koji neumorno proučava, skuplja i na internetu objavljuje građu iz cjelokupne hrvatske kulturne baštine. Dr. Žubrinić je povezan s malim glagoljašima u OŠ Ivanska i kao gost i predavač sudjelovao je u njihovim školskim projektima. Upravo on je u studentskom jezikoslovnom časopisu uočio da se u članku Katarine Filipović spominje njemu dobro znana Samarica pa je školi posredovao to dragocjeno otkriće.

Nakon toga uslijedilo je mnogo sretnih okolnosti, onih milosnih kairósa, koji se ne mogu racionalno objasniti, ali iz kojih je ideja o ponovnom tiskanju ovoga djela zaživjela i iznašla put i način da se realizira. Oko ostvarenja ovoga pothvata naročito su se založili čelni i odgovorni ljudi u Profilu, poglavito profesorice Nada Babić i Marija Odak, urednice za hrvatski jezik, koji su tiskanje ove gramatike prepoznali i kao doprinos svoje izdavačke kuće u očuvanju kulturne i duhovne baštine. Oni su pretiskom Jezičnice poduprli istraživački projekt u nastavi učenika i učitelja OŠ Ivanska, potičući na taj način mlade naraštaje da prepoznaju neprolaznu vrijednost hrvatske pisane riječi.

Neprocjenjiva je bila podrška i sudjelovanje dr. Alojzija Jembriha, profesora na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu jer je, zahvaljujući njegovom istraživačkom i znanstvenom radu, uvelike osvijetljen doprinos Josipa Đurkovečkog hrvatskom jezikoslovlju i cjelokupnoj nacionalnoj kulturi [7].

Zalaganjem sadašnjeg samaričkog župnika, vlč. Drage Kozića, ime Josipa Đurkovečkog ostat će zabilježeno i na novoj spomen-ploči u samaričkoj crkvi sv. Katarine, kao trajan znak da je u njenom okrilju nekoć živio, stvarao i djelovao tako znamenit čovjek. 176 godina nakon njegove smrti ovo malo moslavačko selo obnavlja sjećanje na svoga župnika i zahvaljuje za sve napore koje je ugradio u njegovu opstojnost.

Otet zaboravu, tako i ovaj pretisak gramatike Jezičnice, koju među brojnim jezikoslovnim priručnicima krasi nedvojbeno najljepše hrvatsko ime, dolazi do nas kao dar i kao poruka: ljubimo domaću materinsku riječ i ne zaboravimo baštinjeno blago naših pređa.

Katica Šarlija, prof.

--------------------------------------------------------------------------------

[1] Izvor: www.gornja-jelenska.net, internetske stranice Udruge Ivanje, Gornja Jelenska, Dragutin Hirc, Putne uspomene iz Moslavine

[2] Dr. Stjepan Kožul, Svećenici bjelovarskoga kraja, Dio III., Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije "Tkalčić", Zagreb, 2007. str. 366.-367.

[3] Antun Cuvaj, Građa za povijest školstva Kraljevine Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do danas, knj I., Zagreb, 1907., str. 663., 783., 792.

[4] Katarina Filpović: 180 godina Jezičnice Josipa Đurkovečkoga, Hrvatistika, god. I., br. 1., Osijek, 2006. str.106.-107.

[5] Hrvatistika, studentski jezikoslovni časopis, god. I., br. 1., Osijek, 2006.

[6] Dr. Darko Žubrinić, www.croatianhistory.net, www.croatia.org, www.studiacroatica.org

[7] Vidi pogovor ovdje.

Josip Đurkovečki

 

Josip Đurkovečki

 

{mxc}

Pon, 18-11-2019, 23:14:27

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.