Ante Bokšić: Nepravednost Haaškoga suda (5/5)

Uglavnom, nedvojbeno je utvrđeno kako je UN izvještavao o 22 000 promatranih kuća, od kojih 16 000 potpuno ili djelomično oštećenih. Iako je i tih 16 000 preuveličan broj, ponajviše zato što promatrači UN-a nisu razlikovali hrvatske i srpske kuće i što su često bilježili više objekata nego što ih je u nekom mjestu ukupno bilo, u Hrvatskoj je stvoren mit o „22 000 zapaljenih kuća".

Vezano za tih 16 000 „potpuno ili djelomično oštećenih" kuća zanimljiv je podatak o tome kako su se objekti klasificirali, tj. na koji način se neka Gotovinakuća smatrala potpuno ili djelomično oštećena. Svjedok Antilla to je vrlo jasno objasnio.

„Odvjetnik Kehoe: Gospodine Anttila, u ovom formularu, u gornjem redu piše definicija djelomičnih oštećenja. Recite mi kako definirate djelomična oštećenja?

Kari Anttila: Djelomično oštećeno bilo bi, recimo, nešto nagoreno, slomljeni prozori i slično. Potpuno uništene bile bi kuće u kojima se osoba ne bi mogla obitavati."

Dakle, dovoljna su bila čak i minimalna oštećenja poput slomljenog prozora da promatrači UN-a takav objekt okarakteriziraju kao djelomično oštećen. Poznato je da vojska u čišćenju terena često mora i nasilno ulaziti u neke objekte što uglavnom rezultira oštećenim vratima ili prozorima. A od već spomenutih 16 000 otprilike pola ih je, po podacima UN-a, bilo djelomično a pola potpuno oštećenih. Što bi značilo da je oko 8 000 kuća potpuno uništenih, tj. u stanju na koje nas asocira kada netko spomene „tisuće zapaljenih kuća u Krajini". Opet sa naglaskom kako je i taj broj od 8 000 pretjeran (s obzirom da je utvrđeno kako je često bilježeno više oštećenih objekata nego što ih je ukupno bilo) te da se ne može pripisivati Hrvatima (s obzirom da promatrači nisu razlikovali kuće oštećene prije i poslije Oluje).

Ipak, usprkos svim ovim kristalno jasnim i nepobitnim činjenicama uporno se pokušavalo opravdati HHO i naći izgovor za evidentno višegodišnje plasiranje netočnih podataka. Pa se tako moglo čuti da HHO nije odgovoran za bilo kakvu grešku jer se on u svojoj knjizi pozivao na podatke koje je objavio UN, točnije general Forand. Već je spomenut primjer sa 80. stranice knjige HHO-a gdje se izričito pozivaju na generala Foranda. Ista brojka se spominje i na 129. stranici kada se navodi kako je „više desetina tisuća,Haag a najmanje 22 000 kuća zapaljeno i minirano", pri čemu se također poziva na podatke UN-a. No, kako smo vidjeli, general Forand nije objavio podatak o 22 000 zapaljenih kuća, već o toliko promatranih. Isto je potvrdio o UN-ov Suprotne tvrdnjeNe treba posebno upozoravati kako su ove dvije izjave dvojice istaknutih HHO-ovaca kontradiktorne; Puhovski tvrdi da se procjene HHO-a samo djelomično temelje na podacima koje su prikupili aktivisti, dok Čičak brojku od 20 000 objekata navodi kao zaključak do kojeg su na terenu došli upravo aktivisti, ne spominjući druge izvore koje je naveo Puhovskipromatrač Kari Antilla. Dakle, HHO je pogrešno interpretirao i prenio podatke UN-a na koje se pozivao.

Zanimljiva objašnjenja

Također su jako zanimljiva neka objašnjenja kako je broj od 22 000 zapaljenih srpskih kuća nakon Oluje zaista utemeljen i kako su do njega došli i promatrači HHO-a, neovisno o podacima UN-a. Štoviše, čak je naglašeno da su aktivisti HHO-a, za razliku od promatrača UN-a radili razliku između hrvatskih i srpskih objekata, uništenih prije i poslije Oluje. O ovome se također raspravljalo tijekom svjedočenja Žarko Puhovskog. Prof. Puhovski je pojasnio kako su se zaključci HHO-a o tom broju uništenih kuća temeljili na tri izvora: izvještaji UN-a, službene procjene Hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova te podaci koje su na terenu prikupili aktivisti HHO-a. Kombinacijom sva tri izvora HHO je, samostalno i neovisno o procjenama UN-a, također došao do podatka od oko 20 000 uništenih objekata na cjelokupnom oslobođenom području. Ipak, ključno je uočiti ovaj dio svjedočenja:

„Odvjetnik Mišetić: Dakle, da razjasnimo. HHO nije uradio svoju vlastitu sistematsku procjenu broja zapaljenih zgrada. Točno?

Žarko Puhovski: U tim izvješćima koje imate, u nekoliko desetaka mjesta brojali smo te kuće. Ostali rezultati su izvedeni iz drugih izvještaja, tako da nisu plod sistematskog istraživanja."

Dakle, Puhovski svjedoči da HHO nije provodio sistematsko istraživanje broja hhozapaljenih objekata i da su procjene HHO-a djelomično prikupljene od njihovih aktivista na terenu, a dijelom izvedeni iz ostalih izvora (UN, Ministarstvo vanjskih poslova ...). S druge strane, 26. travnja 2011. na svojoj internetskoj stranici HHO objavljuje priopćenje koje potpisuje predsjednik Ivan Zvonimir Čičak u kojem se navodi:

„Naši su aktivisti utvrdili da je na oslobođenom području uništeno-spaljeno, srušeno ili temeljito oštećeno 20 000 objekata, što uključuje kuće i poljoprivredne objekte, ali i zgrade od općeg javnog interesa: željezničke postaje, ambulante, škole, trafostanice, stupove za električnu energiju i drugo. Sve ovo ukazuje na zaključak da se radilo o planskom uništavanju s ciljem onemogućavanja povratka civilnog stanovništva i ponovnog uspostavljanja normalnog života."

Kontradiktorne izjave

Ne treba posebno upozoravati kako su ove dvije izjave dvojice istaknutih HHO-ovaca kontradiktorne; Puhovski tvrdi da se procjene HHO-a samo djelomično temelje na podacima koje su prikupili aktivisti, dok Čičak brojku od 20 000 objekata navodi kao zaključak do kojeg su na terenu došli upravo aktivisti, ne spominjući druge izvore koje je naveo Puhovski.

Osim toga, posebnu pozornost izaziva i formulacija po kojima se u uništene objekte ne ubrajaju samo kuće, već i poljoprivredni objekti (štale, svinjci, staklenici ... ?) pa čak i – stupovi za struju! Štoviše, ima toga još, svrstanog pod „i drugo". Zaista bi bilo zanimljivo saznati koji su to „drugi" objekti što ih je bilježio HHO kada su čak i stupovi za struju izričito spomenuti. Možda kućice za pse?

No, ni to nije vrhunac ove šarade. ČičakPročitajte još jednom dva prethodna citata, izjave Žarka Puhovskog i Ivana Zvonimira Čička. Jedan kaže kako HHO nije sistematski istraživao broj zapaljenih kuća, a drugi tvrdi suprotno, da su baš aktivisti HHO-a utvrdili broj uništenih objekata. A u toliko spominjanoj knjizi HHO-a „Vojna operacija Oluja i poslije", na 93. stranici zapisano je – nešto sasvim treće:

„UN je krajem jeseni objavio podatak o 22 000 spaljenih objekata, što se i ovdje ponavlja, no njihov je broj mnogo veći, ali aktivisti HHO-a nisu mogli, niti su pokušavali izbrojiti sve što je zapaljeno, minirano ili na druge način uništeno."

Teško je naći riječi za opisati ovu suludu situaciju. Iz odbora koji se predstavlja kao vrhovni autoritet u Hrvatskoj za temu ratnih zločina dolaze ne samo kontradiktorne nego potpuno oprečne i nespojive tvrdnje! Jednom prilikom se tumači kako su aktivisti tek djelomično prikupili podatke, u drugom navratu se tvrdi kako su aktivisti utvrdili konačni broj, a u knjizi se piše kako aktivisti nisu mogli, niti su pokušavali izbrojiti sve što je zapaljeno?!

Ako ipak zanemarimo ove tragikomične detalje i nastavimo smisleno analizirati čitavu stvar, postavlja se još jedno pitanje. Ako su brojke od 20 000 oštećenih objekata rezultat konkretnog rada terenskih ekipa HHO-a, kako tvrdi Čičak, zašto se u knjizi HHO-a više puta pozivaju na izvještaje UN-a, a nijednom na svoje vlastite procjene i podatke koje su navodno sakupili njihovi aktivisti? Na nekoliko mjesta u knjizi se navodi broj od 22 000 kuća, za kojeg je opisano kako je izveden od podataka UN-a, no baš nigdje nema podatka o 20 000 objekata koje se pripisuju nekom tobožnjem samostalnom i neovisnom istraživanju HHO-a. Ne samo da bi bilo logično da se u svojoj knjizi HHO poziva na svoje podatke a ne na tuđe procjene, već bi bilo i nužno u interesu istine ih predočiti javnosti. I to na način da se razvrstaju tako da je moguće točno utvrditi koliko objekata i gdje je oštećeno, koliko ih je djelomično a koliko potpuno uništeno, koliko je miniranih a koliko zapaljenih i na koncu – koliko se toga odnosi na kuće a koliko na štale, svinjce, električne stupove i „drugo".

Objekti i kuće

Na kraju ove zamršene priče ostaje još jedan, iznimno zanimljiv dio. A to je famozno razlikovanje objekata i kuća. Naime, s vremenom su se pojavila tumačenja kako podatak o 20 000 kuća nije pretjeran i netočan, već da se zapravo radi o objektima u što nisu uvrštene samo kuće. Na tome se zasniva i ranije citirano priopćenje HHO-a iz travnja 2011. Time se objašnjavao i velikZoran Pusić nerazmjer između broja kuća koje je na oslobođenom području popisao UN u odnosu na broj kućanstva ili zgrada prema popisu stanovništva iz 1991. Primjerice, tijekom suđenja u Haagu naveden je primjer općina na kojima je 1991. popisano 6342 zgrade, da bi na istom području promatrači UN-a 1995. zabilježili 10 647 djelomično ili potpuno oštećenih objekata, dakle 4 000 objekata više! Prof. Puhovski je ponudio moguće objašnjenje takvog nesklada:

„Svaki sociolog vam to može reći, jugoslavenski popis stanovništva temelji se na kućanstvima. To je patrijarhalni koncept, tu su određene zgrade povezane uz svako kućanstvo. Promatrači UN-a morali su brojati staje i ostale gospodarske zgrade, to je jedini način na koji su mogli doći do takvih brojki. Dakle, nije se uračunavala samo glavna zgrada već također svinjac ili staja i nastambe za ostali stoku. Morali su svaku od njih brojati odvojeno, to je jedino objašnjenje koje se meni čini moguće."

Iskreno govoreći, to se zaista čini kao smisleno i moguće objašnjenje. Prije nego što utvrdimo koliko je ispravno, rasvijetlit ćemo još jednu sramotnu epizodu vezano za to. U kolovozu prošle godine Jutarnji list objavio je članak profesora Nevena Sesardića u kojem se on kritički osvrnuo na Hrvatski helsinški odbor i neke druge pojedince u kontekstu u kojem i ovdje analiziramo njihov rad. Na odgovor nije trebalo dugo čekati, javio se jedan od prozvanih, Zoran Pusić. Također u Jutarnjem listu objavljen je njegov tekst „Profiteri su stanovali negdje drugdje dok je HHO u vukojebine išao". Već sam izbor riječi u naslovu ukazuje na nemalu nervozu Zorana Pusića. No, naslov je najmanji problem. Da parafraziram samog Pusića – čitav članak je napisan kao (ne)vješta kombinacija neistina, a dodao bih i patetike. Na tvrdnju gospodina Sesardića kako je UN-ov podatak o 22 tisuće evidentiranih kuća HHO pretvorio u 22 tisuće zapaljenih kuća, što je i ovdje nedvojbeno utvrđeno, Zoran Pusić odgovara:

„To je laž. U svom izvještaju HHO navodi izjavu zapovjednika UNCRO-a za sektor Jug, od 10. listopada 1995., u kojoj general Forand kaže da su promatrači UNCRO-a obišli 320 sela i evidentirali 22.000 uništenih kuća! Na suđenju obrana postavlja pitanje prof. Puhovskom: 'Kako ste mogli povjerovati u tu tvrdnju kad je sveukupni broj kuća u državnom popisu iz 1991. bio manji od toga?' Puhovski odgovara da su u državnom popisu brojena domaćinstva, pojedino domaćinstvo je moglo imati više objekata, dok se UNCRO-ov izvještaj odnosio na objekte. Tu raspravu zaključio je sudac Ori: 'Sad je to jasno'."

Iako Zoran Pusić gospodina Sesardića optužuje za laž, istina je upravo suprotna. Nije Sesardić taj koji ovdje laže. Najprije, Pusić ponavlja neistinu kako se izjava generala Foranda iz listopada 1995. (iako se i ovdje i u knjizi HHO-a navodi 10. listopada, riječ je o izjavi 12. listopada) na koju se pozvao HHO odnosi na uništene kuće. Istine radi, ponovimo citat iz priopćenje Alaina Foranda:

„Palež i uništavanje imovine su od ofenzivegenerali 4. i 5. kolovoza rašireni. U nedavnom izvješću vojnih promatrača UN-a koje se temelji na 389 sela i zaselaka koje su posjetili stoji kako je od 21 774 zabilježene kuće njih 16 578 uništeno vatrom ili teško oštećeno. Uglavnom se radi o naseljima u kojima su ranije prevladavali Srbi. Izvješće procjenjuje kako je 73 % nekretnina na području bivšeg Sektora Jug nepodobno za stanovanje"

Dakle, riječ je upravo o evidentiranim ili promatranim kućama kako je ispravno rekao profesor Sesardić. Ponovimo i dio svjedočenja Žarka Puhovskog gdje mu se predočava ta izjava i gdje profesor Puhovski izričito potvrđuje kako se broj 22 000 odnosi na promatrane a ne uništene objekte:

„Odvjetnik Mišetić: Profesore, ovo je izjava za tisak generala Foranda od 12. listopada 1995. U četvrtom paragrafu, najprije bih želio reći nešto o broju 22 000. Čini se da je general Forand rekao kako je 21 774 kuća bilo promatrano a 16 578 zapaljeno ili djelomično uništeno. Možemo provjeriti radi li se točno o broju 16 578. No, slažete li se da su zapravo 22 000 koje spominje general Forand broj promatranih kuća a ne zapaljene ili uništene kuće kako se navodi u izvješću HHO-a?

Žarko Puhovski: To je točno."

U drugom dijelu citiranog odgovora gospodinu Sesardiću Zoran Pusić poziva se baš na svjedočenje Žarka Puhovskog, tako da je nesumnjivo kako je s ovim detaljima upoznat. No, upravo taj drugi dio odgovora je još više šokira i zapanjuje. Dakle, Pusić je ustvrdio kako je obrana postavila pitanje profesoru Puhovskog da objasni na koji način je moguće da je zabilježeno više uništenih objekata nego što ih je ukupno bilo po popisu stanovništva, na što je svjedok ponudio odgovor koji smo također već ranije citirali da bi sudac Orie raspravu zaključio riječima: „Sad je to jasno".

Prema javno objavljenim transkriptima svjedočenja Žarka Puhovskog ovo je - čista izmišljotina! Istina je da je obrana postavila takvo pitanje Puhovskom. Istina je da je profesor Puhovski ponudio objašnjenje koje se njemu čini jedino moguće. No, izjave suca Oriea, kojom je tobože zaključeno da je baš o tome riječ, a koju navodi Zoran Pusić jednostavno – nema! Ne postoji. Ona je Olujapotpuno izmišljena. Raspravu su nastavili svjedok Puhovski i odvjetnik Mišetić, a sudac Orie nijednom riječju nije intervenirao niti išta zaključio u tom trenutku. Transkript svjedočenja Žarka Puhovskog dostupan je na stranicama haaškog tribunala i u to se svatko može uvjeriti.

Ovdje je važno napomenuti kako sudac Orie nije ni mogao na temelju mišljenja prof. Puhovskog zaključiti da je to pravo pojašnjenje spornog detalja. Puhovski nije taj koji može biti relevantan za tumačenje načina rada promatrača UN-a. On može tek ponuditi objašnjenje koje se njemu osobno čini logičnim ili mogućim, što je sasvim korektno i učinio. O metodologiji rada promatrača UN-a može svjedočiti samo osoba koja je u tom procesu sudjelovala. A upravo svjedok Kari Juhami Anttila je takva osoba. Tijekom njegovog svjedočenja u svibnju 2008., to pitanje je i postavljeno:

„Sudac Gwaunza: Pitao bih vas, ako promatrački tim posjeti jednu farmu gdje je kuća i ostale manje zgrade te vide da kuća i zgrade gore, bi li u svom izvješću zabilježili da gori pet zgrada ili bi zabilježili jednu, koja se odnosi na farmu.

Kari Antilla: Koliko razumijem, timovi su uzimali u obzir kuće kao kuće u kojima bi živjeli ljudi, tako da nisu uzimali u obzir staje za stoku i tome slično."

Ova izjava potpuno negira sve pokušaje daOluja se mit o „20 000 zapaljenih kuća" nastavi u obliku mita o „20 000 zapaljenih objekata". Isto tako ne može proći ni izgovor kojim bi se dosadašnje reproduciranje te sintagme donekle legitimiziralo kao u suštini točno. Jer, sva ta gospoda i gospođe koja su to činila gotovo uvijek su govorili o kućama. Kao što se može vidjeti u ranije spomenutim primjerima o kućama govori i Vesna Teršelić i Ivo Goldstein i njegov otac Slavko. Čak i u knjizi HHO-a se na tri mjesta navode kuće, a samo na jednom mjestu objekti. Nije poznat ni jedan slučaj da je HHO tijekom svih ovih godina reagirao i ispravio nekoga kako je netočno govoriti o kućama i da bi trebalo govoriti o zgradama, gospodarskim objektima, trafostanicama, stupovima za struju i „drugom", kako se odjednom počelo tumačiti 2011.

Istina je jedna jedina i neumoljiva. Lažni mit o „20 000 zapaljenih kuća" hrvatski je proizvod. I to ne samo za unutarhrvatsku upotrebu. Podsjetimo se kako je još 1999. knjiga HHO-a, tada u obliku izvještaja, odaslana i stranim predstavništvima u Zagrebu! Možemo samo nagađati koliko je to doprinijelo kasnijim haaškim optužnicama. A to što se desetak godina kasnije dokazalo da velik dio insinuacija i optužbi iz te edicije nema veze sa istinom, slaba je utjeha. Tužna je spoznaja kako su to „postignuća" svih onih udruga i pojedinaca koji su se predstavljali i danas se predstavljaju kao vrhovni autoriteti, humanisti i tumači „istine s kojom se Hrvatska mora suočiti". Sada se oni sami ne žele suočiti sa sramotnom i neugodnom istinom o svom radu. Štoviše, na sve moguće načine pokušavaju se opravdati, pri čemu ni prezaju ni od novih, šokantnih neistina i krivotvorina.

Ante Bokšić

Pon, 4-11-2024, 14:46:20

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.