Predrag Matić Fred: Registar branitelja - Objava, posljedice i odgovornost

U posljednjoj emisiji HTV-a Nedjeljom u 2, urednik i voditelj Aleksandar Stanković ugostio je novog ministra branitelja, Predraga Matića Freda. Već neko vrijeme o tom čovjeku lome se koplja u dijelu javnosti; imali smo prilike čuti one koji ga žestoko napadaju i prozivaju, ali i one koji mu spremno staju u obranu. Ipak, ovaj tekst nećemo potratiti na te kontroverze. Nećemo se baviti ni datumom njegovog uključenja u obranu Vukovaru, ni njegovim odličjem Reda hrvatskog križa koji se dodjeljuje teško ranjenima u obrani zemlje, ni njegovim tvrdnjama kako je u Vukovaru vršio dužnost i zapovjednika bojne.

To ćemo ovoga puta ostaviti po strani. Ne zato što su ta pitanja nevažna i ne treba se njima pozabaviti, već jednostavno zato što je nakon ovog gostovanja na HTV-u i definitivno postalo jasno kako aktualni ministar nema namjeru decidirano i jasno odgovoriti na njih.

Jednostavno, ovo neće biti analiza Predraga Matića kao branitelja ili kao čovjeka, već kao ministra u hrvatskoj vladi. U takvoj analizi središnje mjesto zasigurno zauzima tema Javna objavaU nedjeljnoj emisiji ministar Matić založio se za javnu objavu registra branitelja, i to u širem obliku. Širi oblik podrazumijeva da se javna objava neće ograničiti samo na ime i prezime i datum rođenja, kako je to nedavno izjavio premijer Zoran Milanović, već će se objaviti i ratni put svih upisanihobjave registra branitelja.

Javna objava registra branitelja

U nedjeljnoj emisiji ministar Matić založio se za javnu objavu registra branitelja, i to u širem obliku. Širi oblik podrazumijeva da se javna objava neće ograničiti samo na ime i prezime i datum rođenja, kako je to nedavno izjavio premijer Zoran Milanović, već će se objaviti i ratni put svih upisanih.

Nekoga tko samo površno prati ovu temu ta Matićeva najava vjerojatno uopće nije iznenadila. Slatkorječivi novi ministar i dosad se zalagao za čiste račune i objavu registra, pomislit će prosječni gledatelj. No, zapravo je posve suprotno – tom svojom izjavom Matić je, po tko zna koji put, izrazio posve suprotne stavove od ranije proklamiranih.

Da rekonstruiramo krivulju Matićevog stava prema objavi registra branitelja potrebno je podsjetiti se nekih njegovih izjava posljednjih godina. Primjerice, u izjavi za portal Index 18. ožujka 2008. Matić kaže kako je on definitivno za objavu registra, naglašavajući da je on osobno čak „i za to da se objavi i nečiji ratni put", zaključujući kako ne vidi razloga „zašto taj registar ne bi bio javno objavljen". Kao što vidimo, ono što je tada govorio posve je u skladu sa trenutno aktualnim stavovima.

No, u međuvremenu smo od ministra mogli čuti sasvim drugačija promišljanja. 13. travnja 2010 u organizaciji Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti održan je okrugli stol na temu: „Hrvatski branitelji – temelj hrvatske neovisnosti ili borci za privilegije?". Jedan od sudionika skupa bio je i Predrag Matić, u to vrijeme savjetnik predsjednika RH. Vezano za registar Matić je rezolutan: „Kada se govori o objavi registra branitelja ponovit ćemo po stoti put – ne radi se o javnoj objavi, ne o objavi na tarabi i ne o javnoj objavi, radi se o zalaganju za objavu registra hrvatskih branitelja u kontroliranom pristupu informacijama kojima mogu pristupiti institucije i pojedinci ovlašteni za to. Sve ovo dalje i ostalo su izmišljotine i špekulacije".

Promjena retorike

Ako je netko iznenađen otkud sad to, valja podsjetiti da to nije jedini primjer da se Matić protivio javnoj objavi. Štoviše, u istom tonu je govorio sve donedavno, nakon što je i imenovan za ministra branitelja. U izjavi za Dnevnik Nove TV, 13. prosinca 2011. Matić pojašnjava: „Kada se kaže objava registra branitelja, onda se misli na jedan kontrolirani i laku dostupnost onim institucijama koje bi se time trebale baviti".

Ubrzo nakon ove Matićeve izjave svoj stav o objavi registra iskazuje i premijer Milanović koji 5. siječnja najavljuje objavu registra branitelja na način da se javno objavi ime i prezime te godina rođenja upisanih, a ostali podaci poput ratnog puta ostali bi dostupni samo državnim službama. Nakon toga dolazi do novog obrata u tumačenju ministra Matića koji sada ide čak i dalje, opet se zalažući za objavu svih podataka, uključujući i ratni put.

Uzrok promjena

Onome tko promatra ove nagle promjene teško je dokučiti koji je njihov uzrok. Naime, ministar to nikada nije objasnio. Doduše, nitko ga nije ni pitao. Mediji kao da zaboravljaju ono ranije rečeno. Ali ono što je sigurno jest da tako radikalni obrati ne ostavljaju dojam kako je ministar osoba koja ima postojan i principijelan stav o tom važnom problemu, pa se neizbježno postavlja pitanje koliko je utemeljeno nadati se provođenju neke konzistentne politike i programa ministarstva kojem je on na čelu. Posebno stoga što ministar dijametralno suprotne stavove iskazuje uvijek sa istom sigurnošću, kao da nikad u životu nije pomislio išta drugačije od onoga što upravo govori. Jedan dan tvrdi kako je definitivno za javnu objavu registra i kako nema nikakvog razloga da se to ne učini, a drugom prilikom jednako uvjerljivo tumači, ponavlja „po stoti put" kako javna objava „na tarabi" nikome i ne pada na pamet, da su takve priče najobičnije „izmišljotine i špekulacije".

U svakom slučaju, ako nam ministar uskoro ne priušti novi preokret, javna objava registra branitelja sasvim je izgledna. Stoga nije na odmet još jednom proanalizirati zašto se to uopće radi i ima li za to ikakvog razumnog i opravdanog razloga. Ako odmah odgovorimo na to pitanje odgovor je jednostavan – razumnog i opravdanog razloga nema. Barem ga dosada još nitko nije iznio i obrazložio.

U razdobljima kada se zalaže za javnu objavu aktualni ministar se služi frazama koje i inače čujemo kao argumente za objavu. Riječ je o famoznom odvajanju žita i kukolja, te o tobožnjem ponosu koji bi hrvatski branitelji trebali osjećati kada ih država objedini u jednu, javno dostupnu, bazu podataka. Oba ova argumenta su ne samo potpuno promašena, već i uvrijedljiva, kako za same branitelje, tako i za sve Žito i kukoljŠto se tiče „odvajanja žita i kukolja" postavlja se pitanje otkada se to prepušta ulici?! Naime, svaka ozbiljna država, pa tako i Hrvatska, ima institucije i službe čiji zadatak je da otkrivaju „kukolj u žitu"građane RH, i ovako nešto nikako ne bi smjeli čuti od visokih državnih dužnosnika.

Žito i kukolj

Što se tiče „odvajanja žita i kukolja" postavlja se pitanje otkada se to prepušta ulici?! Naime, svaka ozbiljna država, pa tako i Hrvatska, ima institucije i službe čiji zadatak je da otkrivaju „kukolj u žitu". Ako među braniteljima ima onih, a zasigurno ima, koji ne zaslužuju tu časnu titulu i sva prava koja idu uz nju upravo na državi je odgovornost i obveza da putem svih ovlasti koje joj stoje na raspolaganju, uz angažman kadrova i sredstava koje financiraju građani baš iz razloga da se osigura bezuvjetno poštivanje zakona te detektiranje i sankcioniranje onih koji zakone krše i stječu korist koja im ne pripada. U Hrvatskoj, umjesto takvog funkcioniranja sustava, stvari se prepuštaju ulici. Vlada će javno objaviti imena svih, i pravih i krivih, pa neka se onda oni među sobom obračunaju i objašnjavaju. I da situacija bude još luđa, takav očajnički i ponižavajući čin se predstavlja kao neki genijalni projekt od najveće koristi za društvo.

Osim tog argumenta, može se čuti i kako pravi branitelji trebaju biti ponosni što će se javno objaviti njihova imena kao sudionika časnog i obrambenog Domovinskog rata. To tumačenje bi možda i imalo nekog smisla da se sva ta ideja podizanja ugleda i digniteta sudionika stvaranja, obrane i oslobađanja hrvatske države ne svodi na suhoparno objavljivanje niza imena i prezimena u jednoj bezličnoj bazi podataka koja je sama sebi svrha. Naime, u državama koje zaista drže do ugleda svojih vojnika, veterana i ratnih stradalnika, poput SAD-a, Velike Britanije, Kanade, Francuske, Izraela ... postoje projekti u kojima se, baš iz ovih razloga, objavljuju imena sudionika raznih ratova i bitaka. No, za razliku od hrvatske verzije, radi se o iznimno ozbiljnom i zaista impresivnom pristupu pričama i sudbinama ljudi koji su ratovali i ginuli za svoju zemlju. Na internetskim stranicama sa takvim sadržajem tamo vas neće dočekati tek tražilica ili abecedni popis imena i prezimena sa godinom rođenja, već čitav niz aplikacija koje vas uvode u svijet borbe na život i smrt, pobjede, poraza, ponosa ... Tu su multimedijalni sadržaji, zemljopisne karte, prikazi bitaka i operacija, nadahnuti govori, sjećanja sudionika ili njihovih obitelji. Sve skupa ima konstruiranu fabulu, značenje i smisao. Poštovanje i interes izaziva i kod slučajnog namjernika iz neke daleke zemlje, a možemo samo zamisliti kako se osjećaju oni koji na tak način saznaju nešto o sudbini svog oca, djeda, brata. Važno je naglasiti da se sve zasniva na dobrovoljnosti, sudionici sami sudjeluju u kreiranju sadržaja. I kada netko iz naše zemlje pregledava takvu stranicu, postaje mu jasno koliko malo i ništa se u Hrvatskoj napravilo u tom pogledu i kako je degradirana sama koncepcija digniteta Domovinskog rata kada se kao napredak na tom polju predstavlja tehnička objava fonda podataka.

U najkraćim crtama, to su činjenice koje neodrživima čine argumente za objavu registra branitelja. S druge strane, imamo mnogo razloga da se registar ne objavljuje.

Apsurdna lakomislenost

Za početak, s najvećom mogućom ozbiljnošću treba uvažiti činjenicu kako nijedna država na svijetu nije javno objavila popise onih koji su za nju ratovali, na način kako se to namjerava učiniti u Hrvatskoj. Ta spoznaja sama po sebi upozorava koliko je apsurdna lakomislenost s kojom se to traži i predlaže kod nas i teško je shvatiti zašto se to tako olako ignorira. S tim u vezi treba naglasiti kako je pogrešno misliti da i u drugim državama nema lažiranja i zloupotreba prava koje uživaju ratni veterani.

Osim tih objektivnih i univerzalnih prepreka, postoje i neke sasvim specifične. Primjerice, imamo sudionike Domovinskog rata koji danas žive na područjima gdje se to uopće ne smatra pohvalnim, naprotiv. Konkretno, radi se o nekim dijelovima susjedne BiH, posebno ako je riječ o Republici Srpskoj. To nije samo hipotetska mogućnost, već sasvim realno stanje stvari. Hrvatski mediji već su pisali o slučajevima branitelja sa tih prostora koji se zaista zabrinuti zbog mogućnosti da se njihov angažman u Hrvatskoj vojsci, koji oni danas iz razumljivih razloga taje, javno otkrije u sredini u kojoj žive. Strašno je i pomisliti na problemi i neugodnosti koje ti ljudi i njihove obitelji mogu doživjeti. O tome, izgleda, nitko ne brine niti se zabrinjava. Kada govorimo o BiH, ne smijemo zaboraviti ni one krugove koji isključivo negativno prikazuju angažman HV-a u toj zemlji, a koji će sa najvećim zanimanjem zbrajati broj hrvatskih vojnika i dane provedene na teritoriju te države.

A nisu samo problem susjedne zemlje. Ranijih godina su bili učestali slučajevi u kojima su građani RH imali grdnih problema prilikom putovanja u neke prekooceanske zemlje koje su čak i u zahtjevima za vizu tražile podatke o eventualnom sudjelovanju u Domovinskom ratu. Ima li aktualna vlada jamstva da podaci iz registra branitelja neće biti zloupotrijebljeni u tom kontekstu?

Kolateralne žrtve

Dalje, ima li se na umu opasnost od kolateralnih žrtava? Vrlo je lako pretpostaviti da će, u čitavom spektaklu prvih dana nakon objave, doći do pogrešnih tumačenja, prozivki i optužbi. Teško je nagađati u kolikoj mjeri će se to događati, ali je sigurno da hoće. A najbolju potvrdu za to dao je sam ministar u nedjeljnoj emisiji. Naime, Matić je spomenuo kako je jednom prilikom, kao savjetnik predsjednika RH, dobio pismo sa deset imena za koje se tvrdilo da su lažni branitelji. Već na prvi pogled on sam je prepoznao pet imena za koja osobno zna da su bili branitelji – optužbe na njihov račun su bile neosnovane. Osim toga, spomenuo je i slučaj kada je bivši ministar Ivica Pančić javno objavio imena velikog broja visokih časnika HV-a, od čina bojnika nadalje, po sumnjom da su lažirali svoj ratni put. Na kraju se pokazalo da te sumnje nisu bile utemeljene. Matić je priznao kako je i sam Pančiću izrazio neslaganje s takvim postupkom, rekavši mu kako ne zna što bi mu on napravio kada bi njegovo ime tako izašlo a da se ispostavi „da je to bezveze". Što je sa onima koji će zasigurno biti žrtve neosnovanih optužbi, čija imena će se barem dan ili dva naći pod svjetlima reflektora u negativnom kontekstu, a oni neće imati priliku gostovati u najgledanijim terminima javne televizije da ispričaju svoju verziju o svom ratnom putu i tako isprave nanesenu im štetu?

Senzacionalističke naslovnice

I na kraju, bojazan koja se nameće iz poznavanja obrasca kojim hrvatski mediji pokušavaju povećati svoju nakladu ili broj gledatelja. Skandali, skandali i još skandala. Slušajući uvjeravanja kako će javna objava registra branitelja doprinijeti povećanju ugleda i zanimanju javnosti za Domovinski rat čovjek se zapita zar zaista ima takvih naivaca koji misle da će ona većinska, pozitivna strana tog popisa u javnom diskursu dobiti prednost pred manjim dijelom negativnih konotacija. Ja osobno bih volio da ta objava kod naših medija potakne zanimanje za branitelje, za njihov ratni put. Da se posveti prostor i pozornost pričama i sjećanjima koje će evocirati uspomene na ono najbolje među tih 500 000 imena. No, neće biti tako.

Na naslovnice će dospjeti senzacionalistička otkrića o bilo čemu što se može pretvoriti u medijski skandal i trakavicu. Tih pet ili deset posto negativnog posve će zasjeniti onih 90% pozitivnog i časnog. Na kraju će opet oni pravi branitelji biti u sjeni, njih nitko neće intervjuirati ili pitati za izjave, a javnost će se iscrpljivati oko nekoliko mutnih slučajeva. Sve skupa će stvoriti dodatne frustracije kod samih branitelja, povećati odbojnost i sumnjičavost onih koji već sada braniteljsku populaciju povezuju uglavnom sa privilegijama i povlasticama, i na koncu rezultirati novim, možda i nepovratnim, urušavanjem digniteta Domovinskog rata.

Više od ičega bih volio da sam u krivu, ali opsežna i dobronamjerna analiza ne daje mogućnost zaključaka drugačijih od navedenih. Iz tog razloga valja već sada upozoriti sve one koji se zalažu za objavu registra, bez obzira dolaze li oni iz redova politike poput premijera i ministra ili dolaze iz redova branitelja, da budu spremni preuzeti odgovornost za sve negativne i nepovratne posljedice nepromišljenog i suludog čina u koji guraju čitavu braniteljsku populaciju.

Ante Bokšić