Maria Jacobsen – majka tisuća armenskih siročadi

Maria Jacobsen poznata je kao majka tisuću djece. Tih tisuću djece su siročad koju je spasila tijekom genocida u američkoj bolnici u Kharberdu u Turskoj (danas Elazığ), a kasnije u libanonskom sirotištu odakle su djeca masovno evakuirana iz Osmanskoga Carstva 1920-ih. Sama je posvojila troje djece. Rođena je u malom gradiću Siimu, u Danskoj, 6. studenoga 1882. godine. Iz članaka objavljenih u danskim medijima saznala je za pokolj i patnju armenskoga naroda u Osmanskom Carstvu koji je počinio Abdul Hamid (1894. – 1896.). U studenom 1907. mlada misionarka stigla je u Kharberd, gdje je imenovana ravnateljicom male bolnice. U kratkom roku savladala je armenski jezik kako bi komunicirala s lokalnim stanovništvom.

Istodobno je počela pisati svoj dnevnik, koji je kasnije postao vrijedan svjedok genocida nad Armencima. Maria Jacobsen ostavila je svoj prvi zapis u dnevniku 7. rujna 1907.; njezin posljednji zapis datiran je 6. kolovoza 1919. Opsežan dnevnik (preko 600 stranica) prvenstveno predstavlja izvještaje o deportaciji i protjerivanju Armenaca iz Harberda te mjesta ubojstava koja su počinili Turci od 1915. do 1919. Dugo je taj dnevnik čuvala u tajnosti, prokrijumčarivši ga iz Osmanskoga Carstva pod prijetnjom smrću. Dnevnik Marije Jacobsen preveden je na armenski i, nakon njezine smrti, objavljen u Bejrutu 1979. godine.

Godine 1919., nakon Prvoga svjetskoga rata, Marija Jacobsen provela je nekoliko mjeseci prikupljajući preko 3600 armenske siročadi, od kojih je većina patila od zaraznih bolesti i bila mršava od gladi. Nakon što se od siročadi zarazila tifusom, Maria Jacobsen krenula je u Dansku na liječenje, ali na putu doma dobila je poziv da posjeti Sjedinjene Države. U SAD-u je održala niz javnih predavanja u raznim američkim gradovima o pokoljima počinjenim nad armenskim narodom u Osmanskom Carstvu. Tijekom svojega sedmomjesečnoga boravka u SAD-u prikupljala je novac za armensku siročad. Nakon nekoliko godina napornoga rada, 1928. Jacobsen je konačno uspjela otvoriti sirotište za armensku siročad pod nazivom "Ptičje gnijezdo". Ovo ime smislila je jer su djeca koja su je molila za hranu nalikovala gladnim, tek izleglim pilićima, a sebe je uspoređivala s pticom koja hrani svoje piliće. Pomaganje toj djeci koja su izgubila roditeljsku skrb i sklonište postao je glavni cilj njezina života. Godine 1920. – 1921. Maria Jacobsen se pokušala vratiti u Kharpert, ali osmanske vlasti odbile su joj dopustiti ulazak u Osmansko Carstvo. Preselila se u Bejrut i nastavila svoj rad u Libanonu.

Marijin humanitarni rad zasluženo je prepoznat u Danskoj. Godine 1950. odlikovana je danskom državnom zlatnom medaljom. Štoviše, postala je prva žena u Danskoj koja je primila ovo prestižno državno odlikovanje. Godine 1954. Maria Jacobsen primila je libanonsku vladinu zlatnu medalju časti. Maria Jacobsen preminula je 6. travnja 1960. i, prema njezinoj želji, pokopana je u dvorištu sirotišta Bird's Nest.

Armenci u Kaliforniji otkrili su spomenik Mariji Jacobsen. Na ploči na spomeniku piše:„Hvala Mariji 'Mami' Jacobsen i narodu Danske. Uvijek zahvalni, vaši armenski prijatelji“.

    Izvori i ilustracije

Neareastmuseum
Hayazg
Old-ijevan
Legacy hyetert

Priredio: Artur Bagdasarov​