Andrej Soboljev

Doktor filološke znanosti, profesor Andrej Nikolajevič Soboljev rođen je u Lenjingradu (danas Sankt-Peterburg) 13. srpnja 1965. godine. Studij slavistike završio je 1987. na Fakultetu filologije  Sveučilišta u tadanjem Lenjingradu, a 1990. postdiplomski studij na podružnici Instituta za lingvistiku Akademije znanosti SSSR-a (1990.). Učenik je poznate jezikoslovke A. V. Desnicke i slavista P.A. Dmitrijeva. 

Andrej Soboljev

Andrej Soboljev je stručnjak za sinkronijsko i dijakronijsko slavensko i balkansko jezikoslovlje, kao i za proučavanje jezika i kultura naroda jugoistočne Europe. Područje je njegova širokoga znanstvenoga zanimanja: balkansko jezikoslovlje, arealna tipologija, komparativno-povijesno slavensko jezikoslovlje, komparativno i sinkronijsko-deskriptivno slavensko jezikoslovlje, rusistika i paleoslavensko jezikoslovlje, starocrkvenoslavenski jezik, crkvenoslavenski jezik, srpski, hrvatski, makedonski, bugarski jezik, albanski jezik, arumunski jezik, grčki jezik, dijalektologija i lingvistički zemljopis, etnolingvistika, povijest jezika i kultura jugoistočne Europe. U znanstvenim radovima se bavio pitanjima uzroka i mehanizama promjene jezičnoga ustroja od sintetizma do analiticizma, opisa i atribucije torlačkoga dijalektnoga kompleksa južnoslavenskih dijalekata istočne Srbije, zapadne Bugarske, Sjeverne Makedonije i Albanije. 

Objavio je više od 300 znanstvenih radova, uključujući 15 monografija. Razrađuje teoriju jezičnih saveza i arealne metode za njihovo proučavanje, a također teoriju jezičnih kontakata, uključujući i porabu primjera simbiotskih zajednica Balkana. Vodi dva velika međunarodna projekta – "Mali dijalektološki atlas balkanskih jezika"  i digitalni "Atlas balkanskoga lingvističkoga područja".

Znanstveni rezultati sažeti su u publikacijama „Sprachatlas Ostserbiens und Westbulgariens“ (Biblion Verlag, 1998.), „Osnove lingvokulturne antropogeografije Balkanskoga poluotoka“ (Science, 2013.), „Između razdvajanja i simbioze: Jezici i kulture jugoistočne Europe u kontaktu“ (de Gruyter Mouton, 2021.), „Atlas balkanskoga lingvističkoga područja“ (de Gruyter Mouton, 2025.), kao i u nizu monografija o gramatici i vokabularu najreprezentativnijih dijalekata svih balkanskih jezika. Po prvi put u južnoslavenskoj lingvogeografiji primijenio je digitalne tehnologije i riješio problem razlikovanja blisko srodnih jezika.

Zajedno s kolegama sa Sveučilišta u Zürichu i Srpskom akademijom znanosti stvorio je elektronički korpus južnoslavenskih dijalekata. Godine 2020. u suradnji sa stručnjacima objavio je "Fragment Misala Berčić II 36” (digitalno izdanje: St.Petersburg - Zagreb, 2020.), a 2021., zajedno sa stručnjacima sa sveučilišta u Oxfordu i Beču, kritički je objavio starocrkvenoslavenski glagoljični "Demetrijev psaltir" iz 11.-12. stoljeća (Holzhausen, 2021.). Organizirao je rad u Sankt-Peterburgu na proučavanju glagoljičnoga pisma.

Član Američkoga lingvističkoga društva (LSA), Europskoga lingvističkoga društva (Societas Linguistica Europaea (SLE), Međunarodnoga udruženja za lingvističku tipologiju (ALT), Njemačkoga slavističkoga društva (Deutscher Slavistenverband), Nacionalnoga odbora slavista Rusije. Član uredničkih vijeća nekoliko ruskih i stranih časopisa: Rasprave (Hrvatska), Croatica et Slavica Iadertina (Hrvatska), Acta linguistica petropolitana (Rusija), Balcania et Slavia. Studi linguistici | Studies in linguistics (Italija), Poznańskie Studia Slawistyczne (Poljska) i dr. Član Akademskoga vijeća i Vijeća za disertacije Instituta za slavistiku Ruske akademije znanosti. Nosi akademsku titulu profesora na Sveučilištu u Marburgu. Dobitnik je nagrade Vlade Sankt-Peterburga i nagrade Znanstvenoga centra Ruske akademije znanosti Sankt-Peterburga za izvanredna znanstvena dostignuća u znanosti i tehnologiji za 2019. godinu.

Artur Bagdasarov