Osnivačica iranske astronomije
Alenuš Terjan bila je iranska znanstvenica, astronomkinja i fizičarka armenskoga podrijetla. Rođena je 9. studenoga 1920. godine u Teheranu i smatra se majkom suvremene iranske astronomije. Njezin otac, Arto Terjan, bio je redatelj i prevoditelj, a majka, Varto Terjan, studirala je u Švicarskoj gdje je diplomirala književnost i retoriku, a poslije je predavala francuski jezik, bila redateljica i jedna od prvih žena koje su se pojavile na iranskoj kazališnoj pozornici. Obitelj je tečno govorila perzijski, armenski i francuski.

Alenuš Terjan diplomirala je 1947. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Teheranu, gdje je započela karijeru u laboratoriju za fiziku i ubrzo postala voditeljicom tog laboratorija. Prijavila se za stipendiju za studij u Francuskoj i 1956. doktorirala atmosfersku fiziku na Sveučilištu Sorbonne (danas Sveučilište u Parizu). Čak i prije završetka studija, ponuđen joj je posao u Francuskoj, ali ga je odbila, rekavši da je došla isključivo radi studiranja.


U ožujku 1961. otišla je u Njemačku. Po povratku u Iran, nastavila je svoju nastavničku karijeru, a 30. svibnja 1964. postala je prva žena profesorica u području fizike u Iranu. Godine 1966. Terjan je postala članica Odbora za geofiziku Sveučilišta u Teheranu. Tada je počela predavati novi predmet: astrofiziku. Godine 1969. izabrana je za voditeljicu Odjela za fiziku Sunca na istom sveučilištu i počela je raditi u solarnom opservatoriju čija je bila jedna od osnivačica. Alenuš Terjan umirovila se 1979. godine. Iranska znanstvenica armenskoga podrijetla nagrađena je u iranskoj prijestolnici tijekom svečanosti obilježavanja svojega 90. rođendana, kao prva iranska astronomkinja, profesorica fizike i osnivačica suvremene iranske astronomije.


Nikad se nije udavala i nije imala vlastitu djecu, ali je vrlo voljela svoje učenike. Često je znala govoriti: „Moja se kći zove Aregak (arm. Sunce), a sin se zove Lusin (arm. Mjesec).“ Svoj je stan ostavila armenskoj zajednici u Iranu. Ostatak života provela je u domu za starije i nemoćne Tohid u Teheranu. Alenuš Terjan preminula je 4. ožujka 2011. u dobi od 91 godine. Njezina je najveća ljubav bila znanost i cijeli je svoj život posvetila istraživanju i poučavanju.
Priredio: Artur Bagdasarov
![]()
Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.



Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na 
