Ruski znanstvenici i kulturni djelatnici

Ruski su se iseljenici nakon Listopadske (Oktobarske) revolucije u veljači 1917. godine preselili u današnju Hrvatsku i ostavili trag u zagrebačkom znanstvenom i kulturnom životu, što je bila tema knjige pod naslovom „Emigranti iz Rusije u kulturnom i znanstvenom životu Zagreba“ autorice Tatjane Puškadija-Ribkin (1929. – 2021.). Knjiga je objavljena 2006. godine u izdanju Prosvjete i obuhvaća 304 stranice. Prve izbjeglice pristižu u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca već početkom 1920. godine. Tijekom tog razdoblja, otprilike 150 tisuća ljudi otišlo je na 126 brodovima u različite zemlje, uključujući i tadanju Hrvatsku. Smatralo se da ruskih iseljenika i izbjeglica u prvoj Jugoslaviji 30-ih godina 20. st. ima približno 28 tisuća. Mnogi su bili ljudi visoke kulture, obrazovanja i imetka.

D. Čašečkin, „Iseljavanje“ 

Evo nekoliko imena poznatih ruskih znanstvenih i kulturnih djelatnika koji su radili i živjeli u Zagrebu.

Boris Apsen

Boris Apsen (1894. – 1980.) – matematičar i geodet, prvi doktor geodetskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, koji je počeo predavati matematiku na Tehničkom fakultetu.

Boris Apsen 

Margita Froman

Margarita Froman (1896. – 1970.) – balerina, koreografkinja, redateljica, koja se 1921. preselila u Zagreb na poziv tadanjega intendanta Hrvatskoga narodnoga kazališta (1921. – 1926., 1939. – 1940.), književnika i leksikografa Julija Benešića (1883. – 1957.). Postaje voditeljica baleta i primabalerina, te postavlja temelje baleta u Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK). Priprema balete zajedno s hrvatskim skladateljem, ravnateljem Krešimirom Baranovićem (1894. – 1975.).

Na popisima su njezinih vrijednih umjetničkih djela: koreografije baletnih predstava, operne i operetne režije, koreografije baletnih brojeva u operama i operetama te koreografije u dramskim predstavama. Njezin je brat, Pavel Froman (1894. – 1940.) bio scenograf i umjetnički redatelj u HNK-u (1921. – 1939.) u Zagrebu.

Margarita Froman 

Aleksej Hanzen

Aleksej Hanzen (1876. – 1937.) – akademski slikar, grafičar, dobročinitelj, kolekcionar. Nakon Listopadskoga prevrata 1917. u Rusiji iselio se u tadanju Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. U Hrvatsku stiže 1920. i dvadesetak godina živi i radi u Zagrebu i Dubrovniku. Aleksej Hazen sudjelovao je na mnogim vlastitim i skupnim međunarodnim izložbama u Zagrebu, Dubrovniku, Beogradu, Osijeku, Splitu, Ljubljani, Pragu, Rimu, Parizu i dr. Njegove su slike kupovali muzeji u Parizu (slike su izložene u Louvreu), Marseilleu, Toulonu, Chicagu, Brooklynu, New Yorku, Buenos Airesu… Slikao je često kao i njegov poznati djed marine u ulju i akvarelu. Prikazivao je pomorske bitke, krimske i južnodalmatinske motive, morske krajolike te vedute, a radio je pastele i bakroreze (potanko v.: https://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/a-b/bagdasarov-artur/40277-a-bagdasarov-slikar-marinist-aleksej-hanzen.html).

Aleksej Hanzen 

Ivan Plotnikov

Ivan Plotnikov (1878. – 1955.) – prvi profesor fizike i fizikalne kemije na kemijsko-tehnološkom odjelu Više tehničke škole u Zagrebu. U Rusiji je stvorio prvi fotokemijski laboratorij, a u Hrvatskoj je ustanovio Institut za fiziku i fizikalnu kemiju, na čijem je čelu bio sve do umirovljenja 1943. godine. Na hrvatskom jeziku objavio je puno vrijednih monografija o fotokemiji, bio je pokretač i prvi urednik međunarodnoga fotokemijskoga časopisa „Radiologica“, koji je izlazio u Berlinu od 1937. do početka Drugoga svjetskoga rata.

Ivan Plotnikov 

Sergej Saltykov

Sergej Saltykov (1874. – 1964.) – patolog, sveučilišni profesor, koji je 1922. prihvatio poziv Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da kao izvanredni profesor preuzme vodstvo Zavoda za opću patologiju i patološku anatomiju, kojemu je bio predstojnik (1922. – 1952). Autor je brojnih znanstvenih radova i udžbenika. Bio je član tadanje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, redoviti profesor zagrebačkoga Medicinskoga fakulteta od 1932. godine.

Sergej Saltykov 

Šahnazarovi

Na najvećem zagrebačkom groblju Mirogoj pokopani su mnogi ruski iseljenici, a u njihovu je čast podignuta, prema projektu arhitekta Stasova, ruska spomen-kapelica 1928. godine, koja je posvećena Svetomu Uskrsnuću Kristovu (rus. часовня Святого Воскресения Христова). Na Mirogoju se među grobnicama ruskih iseljenika nalazi obiteljska grobnica Šahnazarovih.

Obiteljska grobnica Šahnazarovih 

Artemije Šahnazarov

Poznato je da je sveučilišni profesor Artemije Šahnazarov (1891. – 1973.) bio hrvatski inženjer armenskoga podrijetla, strukovnjak za proizvodno strojarstvo (v. https://tehnika.lzmk.hr/sahnazarov-artemij/; https://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/a-b/bagdasarov-artur/26894-a-bagdasarov-artemije-sahnazarov-hrvatski-inzenjer-armenskoga-podrijetla.html), no tko su ostali čija su imena uklesana na obiteljskoj grobnici Šahnazarovih? Šahnazarovi su u Gorskom Karabahu bili plemenita roda. Obitelj je živjela u tadanjem Petrogradu.

Artemije Šahnazarov 

Aršak Šahnazarov

Armenac Aršak Isaakovič Šahnazarov rođen je 13. srpnja 1864. godine u Šušiju, u Gorskom Karabahu. Njegov je otac Isaak Melik-Shahnazarov iz dvaju braka imao 11 djece. Nakon završetka 1892. Petrovske poljoprivredne akademije Aršak Šahnazarov raspoređen je u Besarabiju (povijesna pokrajina smještena većim dijelom u Moldovaviji, a manjim u Ukrajini) kao upravitelj niže poljoprivredne škole I. kategorije u Purcarima (starom poznatom središtu vinarstva). Godine 1895. raspoređen je u Odjel za poljoprivredu i poslan u Turkestan kako bi provodio poljoprivredna istraživanja. U ožujku 1898. postao je vršitelj dužnosti službenika za poljoprivredna i rentna pitanja pri Upravi za poljoprivredu i državnu imovinu na turkestanskom području. U studenom 1902. imenovan je povjerenikom za poljoprivredu u Hersonskoj guberniji; 1904. postaje inspektorom poljoprivrede u Hersonskoj guberniji pri Hersonsko-besarabskoj upravi za poljoprivredu i državnu imovinu. U prosincu 1905. imenovan je povjerenikom za poljoprivredu u Kurskoj guberniji. U razdoblju 1908. – 1910. bio je zadužen i za agronomsku pomoć malim pojedinačnim poljoprivrednim gospodarstvima te je bio stalni član Kurske pokrajinske komisije za upravljanje zemljištem. U rujnu 1913. postaje pročelnikom Ministarstva poljoprivrede, a u travnju 1914., zbog svojih odlika, promaknut je u aktivnoga državnoga vijećnika. U siječnju 1915. imenovan je predstavnikom Glavne uprave za upravljanje zemljištem i poljoprivredu u Petrogradskom vinarskom odboru. U ožujku 1916., tijekom Prvoga svjetskoga rata, Aršak Šahnazarov imenovan je ovlaštenim predstavnikom Vrhovnoga zapovjednika za organiziranje sakupljanja, nabave i uzgoja ljekovitoga bilja. Za svoj rad odlikovan je ordenima i medaljama (potanko v. Arsen Melik-Šahnazarov Vladeteli Varandy na službe Imperii. M.: Volšebnyj vonar', 2011., str. 331.-342.).

Aršak Šahnazarov autor je nekoliko radova iz područja poljoprivrede i vinarstva (Šahnazarov, Aršak. I. (Zakon o vinogradnom vine i ego primenenie. Petrograd, 1916., 316. str..; Posobie dlja vinodelov, vinotorgovcev, komitetov vinogradarstva i vinodelija i ih agentov, činov akciznoga nadzora, mirovyh sudej. Petrograd, 1915., 183. str.; Očerk' seljskago hozjastva Turkestanskogo kraja. S-Peterburg', 1898.).

Aršak Šahnazarov bio je oženjen Serafimom, rođ. Dudničenko. Serafima Šahnazarova (1868. – 1935.) bila je stomatologinja. Imali su dvojicu sinova: Artemija, rođenoga 22. rujna 1891., i Dmitrija, rođenoga 16. ožujka 1894. Mlađi sin Dmitrije bio je sudionik Ruskoga građanskoga rata (1917. – 1922.) i rata za Chaco, paragvajsko-bolivijskoga rata (1932. – 1935.). Nakon poraza u Ruskom građanskom ratu zajedno s Dobrovoljačkom vojskom otišao je vjerojatno s ruskim general-bojnikom Ivanom Beljajevim (1875. – 1957.) u Južnu Ameriku, Paragvaj. Aršak i njegova supruga Serafima bili su bogati ljudi u Rusiji, ali nakon Listopadske (Oktobarske) revolucije 1917. boljševici su im oduzeli imovinu. Aršak Šahnazarov je bio čovjek, koji je bio zaljubljen u svoj posao, profesionalac u području poljoprivrede i vinarstava.

Na veliku žalost, daljnja postrevolucionarna sudbina i djelatnost Aršaka Šahnazarova u Hrvatskoj autoru ovoga teksta nije poznata. Bilo bi vjerojatno dobro da netko prouči i istraži njegovu djelatnost na hrvatskom tlu.  

Artur Bagdasarov