Kratko o armenskoj srednjovjekovnoj glazbi

Armenska crkveno-pjevačka tradicija zasniva se na staroj glazbenoj kulturi. Isprva se javlja u poganskim obredima u pjevanju gohatskih pjevača, gusana i vipasana (narodnih pjevača) o kojima znamo iz djela staroarmenskih povjesničara 5. st. Movsesa Horenacija (oko 410. – oko 490.) i Favosta Buzanda (4. st. – početak 5. st.).  Gusani ili gosani bili su u Partiji, Sasanidskom Perzijskom Carstvu, a poslije i u Armeniji narodni pjevači koji su stvarali ili prerađivali većinom epske pjesme i nastupali s glazbalima pred carevima i narodom na gozbama, svadbama i pogrebima.

Narodni pjevači, armenski rukopis 13. – 14. st.

Od pjesama pr. Kr. sačuvani su odlomci stihovnih tekstova o Ari Prekrasnom i sirskoj kraljici Šamiram (Semiramida), o kralju Artašesu i drugim. Nakon primanja kršćanstva 301. godine u Armeniji se stvaraju osnove za razvoj armenske crkvene glazbe. Od 4. st. u visoke škole uvodi se nastava pjevanja i pjesmostvaralaštva o čem svjedoči Agatangelos, povjesničar iz 5. st. Prva glazbena djela – šarakani (arm. շարք (šark), doslovno znači 'niz') pojavila su se u Armeniji u 5. st., zahvaljujući izumitelju armenskoga alfabeta Mesropu Maštocu (oko 361. – 440.) i njegovu istomišljeniku, katolikosu Saaku Partevu (338. – 439.). Šarakan je duhovno srednjovjekovno pjesništvo koje je stvoreno uz pomoć sinteze pjesništva, glazbe i profesionalnoga glazbenoga stvaralaštva. Te su pjesme skupljene u Šaraknoce (Himnarije). Izdvajaju se tri vrste šarakana: kcurd (crkvena pjesma u čast svetca ili blagdana), kacurd (žanr crkvenoga bizantskoga pjesništva) i konon. Kacurd se u armenskoj glazbenoj umjetnosti počeo razvijati koncem 6. st. Jedan je od poznatih kacurdista 6. st. bio skladatelj, glazbenik i pjesnik katolikos Komitas Ahceci. Armenska crkvena himna postala je temelj u razvoju duhovnoga glazbenoga armenskoga pjesmostvaralaštva. Jedan je od časnih skladatelja toga žanra bio katolikos Nerses Šnorali (oko 1102. – 1173.). Tijekom 5. do 7. st. usustavljuju se glasovi, a u 7. st. armenski glazbeni skladatelj Barceg Tčon po nalogu katolikosa Nersesa sastavlja zbirku „Šaraknoc“ („Tčonyntir“). Sačuvana je velika količina armenskih šarakana od 5. do 15. st. Zahvaljujući Šnoraliju rima se konačno utvrdila u armenskom pjesništvu. Njegove su tradicije glazbenoga stvaralaštva utjecale na idući naraštaj himnologa.

Pjevački zbornik, 1322.

Haz – armenska notacija 

Hazovi su vrste neumske notacije, znakova za bilježenje glazbenih melodija, koji su poznati i prošireni u armenskom srednjovjekovlju. Razrađeni su 7. – 9. st. Hazni znakovi pojavili su se u uvjetima osebujnoga nacionalnoga notnoga zapisa. Oni ujedinjuju armenski pisani i usmeni sustav i tradiciju pjevanja. Prema povijesnim podatcima, sustav je hazova razradio Stjepanos Sjuneci (oko 680. – 735.) ili prema drugim podatcima Hačatur Taronaci (12. – početak 13. st.). Sačuvano je više od dviju tisuća srednjovjekovnih hazova u knjigama i odlomcima. Od 12. st. hazovi su se počeli širiti ne samo na području Armenije nego i u Cilicijskom armenskom kraljevstvu.

Tekst s hazovima iz 10. st. i desno iz 11. st.

Već u ranom srednjovjekovlju bila je razrađena teorija akustike. Razvija se glazbeni duhovni i svjetovni žanr solističkoga pjevanja sličan šarakanima tag(h). Najpoznatiji je njegov predstavnik u 10. st. bio je armenski pjesnik sv. Grgur Narekaci (oko 951. – 1003.).

Mozaik s likom Grgura Narekacija, bazilika sv. Petra, Vatikan

Uzgred budi rečeno da je papa Franjo 2015. godine proglasio pjesnika-mistika, glazbenika Grgura Narekacija crkvenim naučiteljem. Posebno mjesto u njegovoj baštini zauzima duhovno pjesništvo, koje je poznato pod imenom tag. Tag je jedno od četiriju osnovnih žanrova liturgijske glazbe srednjovjekovne Armenije, često solistička jednoglasna crkvena pjesma. Grgur Narekaci također je poznat kao osnivač žanra gandz. Najbolji njegovi obrasci mogu se pronaći u pjevačkoj knjizi „Ganzaran“. To je zbirka koja u svojem sastavu ima različite glazbenopjesničke smjerove: gandz, tag, megeti i ordorak koji demonstriraju širok spektar stilova i izražajnih sredstava.

Slikar Sevada Grigorjan

I na kraju, 11., 24. i 25. lipnja ove godine održani su u Armeniji (u Jerevanu i Gumriju) koncerti prigodom Dana državnosti Republike Hrvatske i uz 30. obljetnicu uspostave diplomatskih odnosa između Republike Hrvatske i Republike Armenije. Koncert je u Jerevanu započeo Molitvom Antuna Sorkočevića, hrvatskoga skladatelja i diplomata, u Gumriju pod imenom „Hrvatska sakralna glazba – pjevana je molitva na izvoru kršćanstva“. Koncerti su završavali ovacijama nazočne publike uz oduševljenje i srdačnu zahvalnost za priređeni sjajni doživljaj. Na koncertima su nastupili poznati hrvatski glazbenici i pjevači: sopranistica Nikolina Pinko, tenor Stjepan Franetović i pijanistica i orguljašica Eva Kirchmayer Bilić.

Hrvatski i armenski glazbeni umjetnici u Armeniji

Videoprilog armenskoga crkvenoga pjevanja

https://www.youtube.com/watch?v=EfszwgfIu7E

https://www.youtube.com/watch?v=Bu60iYdYx80

Artur Bagdasarov