Ararat
Ararat je najviši vulkanski masiv Armenske visoravni na istoku današnje Turske. Pripada stratovulkanima (kompozitivnim vulkanima), a uobličen je od bujica lave i užarenih stijena. Vrh Maloga Ararata je visok 3.896 m, a Velikoga Ararata - 5.165 m. Posljednja erupcija Ararata je bila 2. srpnja 1840. godine.

Prema Bibliji, nakon svjetske poplave na planini Ararat zastala je Noina arka: "...i, u sedmom mjesecu sedamnaestoga dana u mjesecu, lađa se spusti na planinu Ararat." (Post 8, 4)

Korjenoslovlje
Ararat je dobio ime od Europljana. Riječ Ararat proizlazi od asirskoga imena naroda Urartu. Urartu ili kraljevstvo Van je država iz željeznoga doba koja se je prostirala oko jezera Van na Armenskoj visoravni. Tradicijski armenski naziv planine Ararat je Masis (arm. Մասիս). Kurdi ga zovu Çiyayê Agirî - 'ognjena planina', Iranci Kuhi-Nuh - 'Noina planina', Turci Ağrı Dağı - 'kriva planina' ili 'planina bola', a Arapi Jabal al-Ḥāreṯ - 'planina orača'.
Prema mišljenju povjesničara-orijentalista A. P. Novoseljceva (1933. - 1995.) riječ Masis ima iransko podrijetlo i znači 'velik, ogroman', srednjoperzijska riječ masist znači 'najveći'. Armenski povjesničar Movses Horenaci (410. - 490.) u Armenskoj povijesti povezuje ime Masis s imenom legendarnoga armenskoga kralja Amasije. Prema J. Russelu, njegovo ime prema pučkomu korjenoslovlju proistječe od naziva grada Amasija.
Uspon i kratka povijest
Jedan od prvih uspona na Veliki Ararat ostvario je 27. rujna 1829. god. profesor Derptskoga (danas Tartuskoga) sveučilišta Johann Jakob Friedrich Wilhelm Parrot (1791. - 1841.) sa svojim četirima sveučilištarcima, od kojih je jedan bio armenski pisac Hačatur Abovjan (1809. - 1848.), osnivač novije armenske književnosti i novoga armenskoga jezika.

Karlovački planinari Mladen Kuka i Gordana Škrtić na Araratu, 2013.
Područje Ararata se je od 16. - 18. st. nalazilo na granici Osmanlijskoga i Pezijskoga Carstva. Vrh i sjeverne padine Velikoga Ararata i istočne padine pripadali su Iranu. Prema uvjetima Turkmančajskoga mirovnoga ugovora iz 1829. god. Veliki Ararat i njegove sjeverne padine pripale su Rusiji, a istočne su padine Maloga Ararata razdijeljene između Rusije, Irana i Turske. Prema uvjetima Moskovskoga ugovora iz 1921. god. Veliki Ararat je pripao Turskoj.
Godine 1932. bio je sklopljen tursko-iranski sporazum prema kojemu je dio istočne padine Maloga Ararata pripao Turskoj.
Ararat jest sveta planina za Armence. On je jedan od simbola Armenije. Prvi put planina se je pojavila na armenskom grbu nakon proglašenja neovisne Demokratske Republike Armenije 1918. god. koja se je tada zvala i Araratska Republika. Lik Ararata i Noine arke nalazi se na grbu današnje Republike Armenije.

Priredio Artur Bagdasarov
PRILOG 1: Fotogalerija















Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na 
