Katoličke nekrofilske orgije

Dana 13. travnja 2016., u elektroničkoj publikaciji, na internetskom portalu Index.hr, čiji je nakladnik društvo Index promocija d.o.o. iz Zagreba, objavljen je članak novinara Hrvoja Marjanovića pod naslovom „Mrtvaci uživo - Katoličke nekrofilske orgije su najluđi show na HRT-u“ sljedećeg sadržaja:

Kada smo na TV-u gledali prijenos nekrofilskih orgija u kojima je sudjelovao vrh katoličke crkve u Hrvata, desetak tisuća vjernika svih uzrasta i jedan odavno mrtvi svetac, a sve je to prenosila nacionalna televizija koja je u ovome prepoznala događaj od velike važnosti.

Čak i kad vam mačka pred vrata ponosno donese leš ptice koju je malo prije ubila, vjerojatno ćete je potjerati metlom i prekoriti je zbog poremećenosti iako dobro znate da je riječ o životinji koja ne zna bolje. No, kad vam se sa lešom pred vratima zaigra crkva - pozovete Sinišu Kovačića da otkaže sve ostalo i tamo hitno pošalje kamere.

Ako tražite još jednu razliku između znanosti i vjere, ne tražite dalje. I nije da vam je poslije smrti pretjerano bitno što će netko raditi s vašim ostacima, ali oni koji tijelo ostavljaju znanosti odlaze s mišlju da njihova smrt nije uzaludna jer jednoga dana mogli bi donirati organe i nekom teško bolesnom nesretniku spasiti život.

S druge strane, kad tijelo ostavite crkvi, ono isto tako završava kod bolesnika ali ovi će vas bolesnici strpati u staklenu kutiju i s vama unaokolo paradirati kao da ste bradata žena ili čovjek slon.

I ne možete biti sigurni što bi im još moglo pasti na pamet jer ako im se to učini zanimljivim, mogu vas preparirati i postaviti ispred crkve opremljenog mehanizmom koji vas tjera da fićukate za prolaznicima i namigujete svaki put kad aktiviraju senzor.

Stoga, idući put kad vam vjernik kaže da su pederske parade bolesne, izopačene ili nepotrebne, podsjetite ga na paradu u kojoj tisuće ljudi uokolo baulja s lešom.

Mnoštvo koje se jagmi oko otvorenog lijesa ne bi li snimili dobru fotku dobrodržećeg leša koju će objaviti na Fejsu i skupiti barem pedesetak lajkova. I sve to dok zbor morbidno pjeva a nadbiskup Bozanić odjeven u zlatno ruho lamentira o životu i smrti u najbolesnijem nastavku „Vikenda kod Bernija“.

Ako ste ovo gledali očima običnog čovjeka i zaljubljenika u filmove o zombijima, vidjeli ste najavangardniji spin-off serije „The Walking Dead“ i uvjerljivo najbolesniji show na HTV-u.

Da nas 100 puta podsjeti da je ovo umobolno, ali se tretira kao nešto najnormalnije - još samo jedna obična srijeda.

Pun trg ljudi koji pjesmom i prijenosom slave dolazak putujućeg leša patuljastog jednorukog sveca jer sve je što trebate znati o nama i tome koliko riječ „normalno“ malo znači.

 Nadalje, dana 15. travnja 2016., u navedenoj elektroničkoj publikaciji, na navedenom internetskom portalu, objavljen je članak autora potpisanim inicijalima L. K. pod naslovom: „Što slušati dok čekate u redu za diranje mrtvaca“ sljedećeg sadržaja:

Pjesma koja savršeno obuhvaća obje strane ove ljubavne priče. Poziv na dodirivanje i neizdrživu želju za tijelom. Želju toliko jaku da zbog nje stojite u redovima.“ „... Ne budite bolesni.“

Isto tako je, dana 15. travnja 2016., u istoj elektroničkoj publikaciji, na istom  internetskom portalu objavljen članak Vojislava Mazzocca pod naslovom: „Katolici se razbjesnili i počeli prijetiti - što bi rekao sveti Leopold ?“ sljedećeg sadržaja:

Tijela dobrog dijela tih svetaca i svetica, ne zaboravimo žene, katolici jako vole mrtve i do smrti mučene žene, nastradao je nakon smrti. Tijela su im komadana i slana u razne dijelove svijeta. Prst na jednu, koljenica na drugu, lubanja na treću stranu. Kao u staroj hajdučkoj uzrečici: „Glava glavi, plećka harambaši, a fukari može i rebara“, dijelila su se tijela svetaca i svetica. Pa tko je imao više izgleda ili novca dobio je zanimljiviji dio tijela. Tu i tamo se, doduše, događalo da neki svetac ima i kerberske gene pa su se njegove glave znale pojavljivati istovremeno na dva-tri različita mjesta i baš su sve imale čudotvorne moći. I ni jednu Crkva nije proglašavala lažnom niti njene moći ništavnima.

Izuzetno pojednostavljeno, potpuno je svejedno moli li se vjernik pred otfikarenom glavom Svete Katarine Sijenske, ili njenim desnim palcem nekoliko metara dalje, ili pred, recimo, komadom drveta.

Tijelo svetog Leopolda Mandića dovezeno je prije nekoliko dana u Zagreb i tisuće vjernika pokorno su stajale u redu kroz sam centar grada ne bi li ga vidjeli. U staklenom lijesu vidjeli su najveći dio njegovog tijela jer katolici ni u 20. stoljeću nisu odustali od običaja da dobrim ljudima odrežu komad tijela. Leopold Mandić tako je nakon smrti ostao bez desne ruke. No, to nije smetalo svima onima koji su došli pomoliti se pred njegovim mrtvim tijelom ili samo zadovoljiti bizarnu znatiželju razgledavanja leša.“

Učas je nestao mir koji je donio sveti Leopold pretvoriše se u sumanute krvožderne sljedbenike najvećih hitova Džihadi Johna.

 Prvotužitelj Udruga u ime obitelji, drugotužitelj Udruga za promicanje obiteljskih vrijednosti - blaženi Alojzije Stepinac, trećetužitelj „Vigilare“ Udruga za promicanje sudjelovanja građana u civilnim i političkim sektorima društva i očuvanje dostojanstva i prava pojedinca, obitelji i vrijednosti života, četvrtotužitelj Studentski katolički centar Palma, petotužitelj Hrvatsko katoličko društvo prosvjednih djelatnika svi iz Zagreba, a koje zastupa Odvjetničko društvo Planinić i partneri iz Zagreba, podnijelo je Županijskom sudu u Zagrebu, kao prvostupanjskom sudu, tzv. udruženu tužbu radi povrjede prava na jednako postupanje - diskriminacije po osnovi vjere i to protiv prvotuženika Hrvoja Marjanovića, drugotuženika Vojislava Mazzocca i trećetuženika društva Index Promocija d.o.o. svi iz Zagreba, a koje zastupa Vanja Jurić, odvjetnica iz Zagreba, a u tužbi tužitelji ukratko navode: 

Iskazujući stajalište o pravnoj osnovi prijepora tužitelji se pozivaju na Zakon o suzbijanju diskriminacije (u daljnjem tekstu: ZSD), zatim na Ustav Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ustav) i Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: EKZLJP) i obrazlažu ga činjenicom da se u sklopu svoje djelatnosti bave zaštitom prava na jednako postupanje i imaju opravdan interes za zaštitu kolektivnih interesa osoba katoličke vjeroispovijedi i uvjerenjem da su osobe katoličke vjeroispovijedi postupanjem prvo do trećetuženika diskriminirani po osnovi vjere (izravno i uznemiravanjem), da je novinskim člancima i njihovim objavljivanjem povrijeđeno njihovo dostojanstvo kao vjernika u vidu straha, neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja, običaje i dogme Katoličke crkve se proglašavaju bolesnim, ljude koji su pohodili štovanje sveca Leopolda Mandića proglašava se „nekrofilima i orgijašima“, uspoređuje ih se s opskurnim teroristima i proglašava ih se „krvožderinama“, katolike i njihovo vjerovanje se uspoređuje sa životinjama /mačkama/, a katoličke običaje s „nagonom mačke da leš ptice koju je ubila donese pred vrata kuće svog gospodara“ i kao one koji trančiraju tijela svetaca, da postoji vjerojatnost da će takvo ponašanje na neke osobe djelovati ograničavajući na njihov javni i društveni život (javno očitovanje vjere i okupljanja strahujući da ne bi bile sramoćene, difamirane, proglašavane bolesnim i morbidnim kako se to sugerira u novinskim člancima), da su se u odnosu na trećetuženika društvo Index promocija d.o.o. ispunile pretpostavke diskriminacije i u težem obliku, da je navedenim oblicima diskriminacije obuhvaćeno 86,3% stanovništva Republike Hrvatske, koji su se prema popisu stanovništva iz 2011. izjasnili da su katoličke vjeroispovijedi i da se ponašanje tuženih ne može opravdati ni na koji način, a posebice ne pravom na slobodu izražavanja i mišljenja.

Nadalje tužitelji određeno postavljenim tužbenim zahtjevima predlažu donošenje presude na utvrđenje da su tuženici diskriminirali osobe katoličke vjeroispovijedi, da se zabrani trećetuženiku daljnje objavljivanje tekstova na internetskom portalu Index.hr kojima na bilo koji način diskriminira osobe katoličke vjeroispovijedi, naloži uklanjanje spornih tekstova s navedenog portala, da se odredi objava presude na internetskom portalu Indeks.hr i u dnevnim novinama Jutarnji list, i naloži tuženicima naknada troškova sudskog postupka.

Tuženici, u odgovoru na tužbu i tijekom postupka, osporavaju osnovanost tužbe i tužbenih zahtjeva, iskazujući stajalište da nisu ispunjene zakonske pretpostavke izravne diskriminacije, niti uznemiravanja po osnovi vjere jer da prijeporni novinski članici uopće nisu bili usmjereni na vjernike katoličke vjeroispovijedi, već da se radi o kritikama postupaka javne televizije i satiričnom problematiziranju crkve i njezinih običaja, što da je razvidno iz dijelova spornih članaka obuhvaćenih tužbom i da je postoji više okolnosti u prilog njihovom pravu na slobodu izražavanja u odnosu na slobodu vjeroispovijedi.

Nadalje, u prilog iskazanom stajalištu o neosnovanosti tužbe tuženici navode sljedeće:

Da se članak „Mrtvaci uživo, katoličke nekrofilske orgije su najluđi show na HRT-u“ ne odnosi na vjernike, već primarno predstavlja kritiku javne televizije koja je otkazala najavljeno prikazivanje emisije „Hrvatska uživo“, radi izravnog prijenosa ceremonije dočeka tijela sv. Leopolda Mandića, kritika da je potaknuta brojnim smjenama koje je provelo novopostavljeno vodstvo HRT-a, uključujući i smjenu urednice emisije „Hrvatska uživo“, promicanje vrijednosti koje nisu spojive sa zadaćom i funkcijom javne televizije, te otkazivanje suradnje autorima čije emisije i stajališta nisu svjetonazorski i ideološki bliske stajalištima novopostavljenog vodstva i postupaka Crkve kao jedne od najutjecajnijih institucija u Hrvatskoj (prvotuženik je iznio satirični osvrt o iznimno javnom i medijski popraćenom događaju i kritiku načina na koji je taj događaj predstavljen od strane javne televizije i opravdano preispituje je li takav /vjerski/ događaj bilo potrebno izravno prenositi na prvom programu javne televizije i je li, radi takvog prijenosa, bilo opravdano i potrebno otkazati emitiranje važne i gledane emisije, čiji je koncept i ranije narušen neobjašnjenim kadrovskim smjenama…)

Da je članak „Što slušati dok čekate u redu za diranje mrtvaca“ satirična i duhovita kompilacija spotova koji ni na koji način nije podobna diskriminirati osobe po osnovi njihove katoličke (ili bilo koje druge) vjeroispovijedi (faktično niti pravno ne objavljuje sadržaj kojim je moguće povrijediti dostojanstvo osobe i uzrokovati neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okruženje), a navod „Ne budite bolesni“ da se nesporno ne odnosi na katoličke vjernike, nego na čitatelje portala Indeks.

Da članak „Katolici se razbjesnili i počeli prijetiti - što bi rekao sveti Leopold?“ predstavlja primarno reakciju na mnoštvo ozbiljnih prijetnji koje su primali novinari i urednici portala Indeks.hr, nakon objave članka pod naslovom „Mrtvaci uživo: Katoličke nekrofilske orgije su najluđi show na HRT-u“, koje istražuju i nadležna tijela, a kojima prijetnjama se novinare ugrožava navodima o „lomljenu kosti bejzbol palicom“, „paljenju na lomači“, „spuštanju u grob“, „spuštanju guste magle“, upozorenja da se „čuvaju metka“ i sl., da drugotuženik u tom članku iznosi činjenice i problematizira katoličko štovanje relikvija, o čemu su podatci prikupljeni iz vjerodostojnih i javno dostupnih izvora, dok drugi dio članka otvara temu o pitanjima koje su upućene novinarima portala Index. hr zbog iznesenog mišljenja, te o činjenici da osobe koje su takve prijetnje počinile, navode da to čine u svrhu zaštite kršćanskih vrijednosti (iz sadržaja i načina upućenih prijetnji novinarima proizlaze postupci u potpunoj suprotnosti sa svim načelima i učenjima katoličke vjere jer su izuzetno nasilne i ugrožavaju slobodu i sigurnost novinara kojima su upućeni).

Da je trećetuženik (nakladnik INDEX PROMOCIJA d.o.o.) na portalu Index.hr o dolasku tijela Leopolda Mandića redovito izvještavao javnost u rubrici „Index Vijesti“, gdje su čitateljima svakodnevno bile dostupne vijesti i informacije o održavanju ceremonije, vjerskom značenju događaja, njegovoj posjećenosti i javnim osobama koje su mu prisustvovale, a iz čega da proizlazi da trećetuženik poštuje funkciju medija koji čitateljima pruža nepristrane informacije o svim događajima u društvu, ali istovremeno novinarima omogućuje da iznose svoje stajalište, da o njima informiraju javnost te da kritiziraju, preispituju, ismijavaju i pokreću javnu raspravu o svim pojavama i događajima u društvu, a koje pravilo se odnosi i na postupak javne televizije i crkvene događaje, u jednakoj mjeri u kojoj se odnosi na sve druge, pa i pod pretpostavkom da se to nekome može činiti uvrjedljivim i da je u čitavom nizu postupaka pokrenutim po prvotužitelju pred različitim tijelima među kojima je i Novinarsko vijeće časti, utvrđeno da sporni članici ne predstavljaju govor mržnje, diskriminaciju, povrjedu dostojanstva čovjeka ili povrjedu novinarskog etičkog kodeksa.

Da je njihovo ustavno, konvencijsko i zakonsko pravo (Zakon o medijima, Zakon o elektroničkim medijima) slobodno objavljivanje i raspačavanje informacija, protok informacija i otvorenost medija za različita mišljenja, uvjerenja i za raznolike sadržaje, ograničenje koje je dopušteno samo kada je to nužno u demokratskom društvu.

Da tužitelji nisu učinili niti vjerojatnim da bi objava spornih novinski članaka uzrokovala „povrjedu dostojanstva vjernika“, a posebno da su takvom povrjedom uzrokovani „strah, neprijateljsko ponižavajuće ili uvrjedljivo okruženje, apostrofirajući da „meta“ objavljenih novinskih članaka nisu bili vjernici katoličke vjeroispovijedi, već da sporni članci predstavljaju dopuštenu kritiku javne televizije te satirično problematiziranje postupaka i običaja Katoličke crkve, kao jedne od najznačajnijih i najutjecajnijih institucija u Hrvatskoj, svrha kojih je bila poticanje i doprinos javnoj debati o važnim društvenim pitanjima, u izrazito turbulentnom političkom i društvenom razdoblju.

Na kraju svog odgovora na tužbu tuženici predlažu sudu da se odbiju kao neosnovani tužbeni zahtjevi te traže da obveže tužitelje da tuženicima naknade troškove sudskog postupka.

* * *

Županijski sud u Zagrebu kao sud prvog stupnja, po uređujućoj sutkinji Slavici Garac, dana 28. svibnja 2024.. pod poslovnim br: P-4/2024-2, donio je sljedeću

P R E S U D U

I.       Utvrđuje se da je Hrvoje Marjanović, novinar internetskog portala Index.hr, pisanjem članka naslova „Mrtvaci uživo: Katoličke nekrofilske orgije su najluđi show na HRT-u“ od 13. travnja 2016., a koji je objavljen na internetskom portalu Index.hr u kojem je običaje i dogme Katoličke crkve proglasio bolesnima, sve ljude koji su pohodili štovanje sveca Leopolda Mandića proglasio nekrofilima, cijeli događaj nazvao „Katoličkim nekrofilskim orgijama“, uspoređivao katolike i njihovo vjerovanje sa životinjama (mačkama) i uspoređivao katolički običaj s nagonom mačke da leš ptice koju je ubila donese pred vrata svog gospodara, diskriminirao osobe katoličke vjeroispovijedi.

II.      Utvrđuje se da je Vojislav Mazzocco, novinar internetskog portala Index. hr, pisanjem članka naslova „Katolici se razbjesnili i počeli prijetiti - što bi rekao sveti Leopold“ od 15. travnja 2016., koji je objavljen na internetskom portalu Index.hr u kojem je običaje Katoličke crkve proglasio bolesnim, običaje štovanja relikvija i nastanka tih relikvija prikazao kao trančiranje tijela svetaca, a osobe katoličke vjeroispovijedi usporedio s opskurnim teroristom i proglasio ih krvoždernima, diskriminirao osobe katoličke vjeroispovijedi.

III.    Utvrđuje se da je društvo Index promocija d.o.o. iz Zagreba, kao nakladnik portala Index.hr, objavljivanjem članka „Mrtvaci uživo: Katoličke nekrofilske orgije su najluđi show na HRT-u“ u kojem se običaje i dogme Katoličke crkve proglašava bolesnima, sve ljude koji su pohodili štovanje sveca Mandića proglašava nekrofilima, cijeli događaj naziva „Katoličkim nekrofilskim orgijama“ uspoređuje katolike i njihovo vjerovanje sa životinjama (mačkama) i uspoređuje katolički običaj s nagonom mačke da leš ptice koju je ubila donese pred vrata kuće svoga gospodara, članka „Što slušati dok čekate u redu za diranje mrtvaca“ u kojem se aludira na seksualnu želju za mrtvom osobom i seksualni odnos s mrtvom osobom i članka „Katolici se razbjesnili i počeli prijetiti - što bi rekao Sveti Leopold“ u kojem se običaje Katoličke drkve proglašava bolesnim, običaje štovanja relikvija i nastanka tih relikvija prikazuje kao trančiranje tijela svetaca, a osobe katoličke vjeroispovijedi uspoređuje s opskurnim teroristom i proglašava krvoždernima, diskriminirao osobe katoličke vjeroispovijedi.

IV.    Zabranjuje se društvu Index promocija d.o.o. iz Zagreba, daljnje objavljivanje tekstova na internetskom portalu Index.hr kojima na bilo koji način diskriminira osobe katoličke vjeroispovijedi.

V.      Nalaže se društvu Index promocija d.o.o. iz Zagreba da s internetskog portala Index.hr, ukloniti sve tekstove kojima diskriminira osobe katoličke vjeroispovijedi, naročito članak „Mrtvaci uživo: Katoličke nekrofilske orgije su najluđi show na HRT-u“ od 13. travnja 2016., članak „Što slušati dok čekate u redu za diranje mrtvaca“ od 15. travnja 2016. i članak „Katolici se razbjesnili i počeli prijetiti - što bi rekao sveti Leopold“ od 15. travnja 2016., u roku od 15 dana.

VI.    Ova presuda će se objaviti na internetskom portalu Index.hr i u dnevnim novinama Jutarnji list, u roku od 15 dana na trošak tuženika.

VII.   Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljima parnične troškove u iznosu od 2.042,12 eura, u roku od 15 dana.

O b r a z l ož e n j e

U dokaznom postupku na suglasan prijedlog stanaka su pročitani prijeporni novinski članci, osvrti i kritike na te članke, presuda Prekršajnog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, poslovni broj Pp-J-1763/2016, iskaz svjedokinje Marine Leskovac (zamjenica urednika trećetuženika), iskazi prvotuženika Hrvoja Marjanovića i drugotuženika Vojislava Mazzocca

Tužitelji su učinili vjerojatnim da je postupanjem prvo do treće tuženika povrijeđeno pravo na jednako postupanje većeg broja osoba koje pretežno pripadaju skupini čija prava štite, odnosno diskriminaciju po osnovi vjere, ali ne i teži oblik diskriminacije po trećetuženiku, u smislu odredbe čl. 6. st. 1. ZSD-a.

Tuženici na kojima je teret dokazivanja, nisu dokazali da nije bilo diskriminacije po osnovi vjere (čl. 20. st. 1. u svezi s čl. 9. st. 2. toč. 1. i st. 3. ZSD-a).

Ocjenom svakog dokaza posebno, svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka sud je zaključio da postoji pravna nominacija istaknuta tužbenim zahtjevima na utvrđenje, a nastavno i vezanih zahtjeva (tužba je osnovana) prema ZSD-a, Ustavu i EKZLJP-u i ZSD-u.

Naime, opseg zaštite od diskriminacije iz čl. 1. ZSD-a (zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrjednote ustavnog poretka Republike Hrvatske) odnosi se na uživanje svakog prava koje je izrijekom priznato pojedincu u domaćem pravu, a doseg primjene ZSD-a proizlazi iz odredbe čl. 8. prema kojoj se taj Zakon primjenjuje na postupanje među ostalim na pravne osobe s javnim ovlastima, na postupanje svih pravnih i fizičkih osoba i na sva područja društvenog života, posebno ona izričito nabrojana pod deset točaka, među kojima je područje javnog informiranja i medija (čl. 8. toč. 7. ZSD-a).

Tako je ZSD-om propisano sljedeće:

Da se diskriminacijom u smislu tog Zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz st. 1. čl. 1., kao i osobe povezane s njom rodbinski ili drugim vezama (čl. 1. st. 2.).

Da je izravna diskriminacija postupanje uvjetovano nekim od osnova iz čl. 1. st. 1. tog Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji (čl. 2. st. 1.).

Da je uznemiravanje (oblik izravne diskriminacije) svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz čl. 1. st. 1. koji ima za cilj ili stvarno predstavlja povrjedu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvrjedljivo okruženje (čl. 3. st. 1.).

Da se na uznemiravanje na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZSD-a koje se odnose na diskriminaciju (čl. 3. st. 3.).

Da je diskriminacija u svim pojavnim oblicima zabranjena (čl. 9. st. 1.), osim u slučajevima predviđenim čl. 9. st. 2. toč. 1. – 10., koje iznimke trebaju ostvariti legitiman cilj za koji su određene i moraju biti primjerene i nužne za ostvarivanje tog cilja (čl. 9. st. 3.).

Nadalje, navedeni sud smatra da je čl. 10. ZSD-a sloboda savjesti i vjeroispovijedi zaštićena onako kako je zaštićena Ustavom (čl. 40.) i EKZLJP-om (čl. 9. st. 1.) te predstavlja jedan od temelja demokratskog društva, i u dijelu koji se odnosi na vjeroispovijed, nalazi se među najvažnijim elementima koji čine identitet vjernika i njihovog shvaćanja života te je jednako tako dragocjena i za ateiste, agnostike, skeptike ili ravnodušne, a što proizlazi iz pluralizma stečenog tijekom stoljeća, koji je dio demokratskog društva.

Odredbama čl. 40. Ustava i čl. 9. st. 1. EKZLJP-a svakom se jamči pravo na slobodu vjeroispovijedi, koje pravo uključuje među ostalim slobodu da se pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno iskazuje vjeroispovijed ili uvjerenje bogoslužjem, poučavanjem, praktičnim vršenjem i obredima.

Slobodu iskazivanja vjeroispovijedi ili uvjerenja moguće je podvrgnuti samo ograničenjima koja su propisana zakonom i koja su u demokratskom društvu nužna radi interesa javnog reda i mira, zaštite javnog reda, zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih (čl. 16. Ustava, čl. 9. st. 2. EKZLJP-a).

Sloboda izražavanja (čl. 38. st. 1. i 2. Ustava, čl. 10. EKZLJP-a) je jedan od preduvjeta napretka svakog demokratskog društva i može se odnositi i na informacije koje vrijeđaju, šokiraju ili postavljaju pitanja, ali se tim i takvim informacijama ne smiju prekoračiti postavljene granice zajamčene istim pravom.

Odredbom čl. 38. st. 1. i 2. Ustava i čl. 10. EKZLJP-a jamči se pravo sloboda izražavanja (osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa) koje obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice, koje može, kad ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnost i odgovornost, biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni, između ostalog i radi zaštite ugleda ili prava drugih.

Ustavnom i konvencijskom zabranom diskriminacije (čl. 14. Ustava, čl. 14. EKZLJP-a) koja nema nezavisan karakter (zabrana diskriminacije je svojstvena svakom pravu koje je zaštićeno i njome se nadopunjuju materijalne odredbe) svakog se štiti od različitosti u postupanju bez razumnog i objektivnog opravdanja, ako nije poduzeto radi legitimnog cilja ili ako ne postoji razuman odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi postići.

Diskriminacijom se smatra, kako je navedeno, stavljanje u nepovoljni položaj bilo koje osobe po osnovi iz st. 1. čl. 1. ZSD-a, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama. Zabranjena je u svim oblicima (čl. 9. st. 1. ZSD-a). Iznimke su propisane čl. 9. st. 2. i 3. prema kojima se ne smatra diskriminacijom stavljanje u nepovoljniji položaj u slučaju kad je takvo postupanje određeno zakonom radi očuvanja zdravlja, javne sigurnosti, održavanje javnog reda i mira, prevencije kaznenih djela i zaštita prava i sloboda drugih ljudi te ako su upotrijebljena sredstva u demokratskom društvu primjerena i nužna za postizanje željenog cilja, pod uvjetom da takvo postupanje ne dovodi do izravne ili neizravne diskriminacije, između ostalog i po osnovi vjere (čl. 9. st. 2. toč. 1.) pod uvjetom da je iznimkom ostvaren njezin legitiman cilj za koji je određena, i da je primjerena i nužna za ostvarenje tog cilja (čl. 9. st. 3. ZSD-a).

Uzimajući u obzir čimbenike koje se u predmetnom postupku odnose na dvije Ustavom i EKZLJP-a jednako zaštićene vrijednosti (sloboda vjeroispovijedi i slobodno javnog očitovanja vjere - sloboda mišljenja i izražavanja misli) i postizanje njihove pravične ravnoteže, te s tim u svezi i na iznimke od zabrane diskriminacije iz čl. 9. st. 2. toč. 1. i st. 3. ZSD-a, a vezano za što stranke iskazuju suprotna shvaćanja i u prilog istima svaka iznosi svoje viđenje predmetnog prijepora, ocjena je suda da je u okolnostima konkretnog slučaja, prevagnulo pravo na slobodu vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere i da nisu ispunjene pretpostavke iznimke od zabrane diskriminacije iz čl. 9. st. 2. toč. 1. i st. 3. ZSD-a.

Naime, vjerska sloboda, kako se to navodi i u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Eweida i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, prije svega je stvar misli i savjesti pojedinca, i obuhvaća slobodu manifestiranja uvjerenja, pojedinačno i privatno, prakticiranje u zajednici, zajedno sa drugima i javno, u obliku bogosluženja, predavanja, prakticiranja i obavljanja obreda.

U novinskim člancima tuženih autora (Hrvoje Marjanovića i Vojislav Mazzocco), objavljenih po trećetuženiku, nakladniku Index promocija d.o.o. među ostalim se navodi, a što nije prijeporno među strankama:

…Mrtvaci uživo: Katoličke nekrofilske orgije … u kojem je sudjelovao vrh Kqtoličke crkve u Hrvata … ne budite bolesni … Čak i kad vam mačka pred vrata ponosno donese leš ptice koju je malo prije ulovila i ubila, vjerojatno ćete je potjerati metlom i prekoriti je zbog poremećenosti iako dobro znate da je riječ o životinji koja ne zna bolje … kad vam s lešom pred vratima zaigra crkva …kad tijelo ostavite crkvi, ono isto završava kod bolesnika…

…Pjesma koja savršeno obuhvaća obje strane ljubavne priče …Poziv na dodirivanje i neizdrživu želju za tijelom … Želju toliko jaku da zbog nje stojite u redovima …Pun trg ljudi koji pjesmom i prijenos slave dolazak putujućeg leša patuljastog jednorukog sveca…

…Da nas 100 puta podsjetite da je ovo umobolno … Mnoštvo koje se jagmi oko otvorenog lijesa ne bi li snimili dobru fotku dobrodržećeg leša koju će objaviti na Fejsu i skupiti barem pedesetak lajkova…

… I sve to dok zbor morbidno pjeva, a nadbiskup Bozanić odjeven u zlatno ruho lamentira o životu i smrti u najbolesnijem nastavku Vikend kod Bernija … podsjetite ga na paradu u kojoj tisuće ljudi baulja s lešom … mogu vas preparirati i postaviti ispred crkve opremljenog mehanizma koji vas tjera da fićukate za prolaznicima i namigujete svaki put kad aktiviraju senzor…

… Katolici u 20. stoljeću nisu odustali od običaja da dobrim ljudima odrežu komad tijela … zadovoljiti bizarnu znatiželju razgledavanja leša …

…Učas je nestao mir koji je donio sveti Leopold pretvorivši se u sumanute krvožderne sljedbenike najvećih hitova Džihadi Johna…“.

Svaki od izraza „katoličke nekrofilske orgije“, „krvožderno“, „umobolno“, „sumanuto“, „morbidno“, „najbolesnije“, „Ne budite bolesni“, „katolici ni u 20. stoljeću nisu odustali od običaja da dobrim ljudima odrežu komad tijela“ za sebe i povezani u cjelini sa sadržajem predmetnih novinskih članka (dosega i cilja) pokazuje:

Da se tuženici ne obraćaju, kako to oni tvrde primarno kritikom HRT-a kao javnoj ustanovi i Katoličkoj crkvi kao instituciji, već osobama katoličke vjeroispovijedi vezano za njihovu manifestaciju vjerskih uvjerenja, u odnosu na koje iskazuju svoje stajalište o njihovom štovanju sv. Leopolda Mandića.

Da novinski članci nisu napisani kreativnim prikazivanjem humora, na zabavno satirički način, korištenjem duhovitosti ili sarkazma na razotkrivanju, odnosno „satiričnim problematiziranjem crkve i njezinih običaja“, kako to tvrde tuženici i svjedokinja Marina Leskovac (zamjenica urednika trećetuženika).

I da je po tuženicima zlouporabljen otvoreni pristup medijima s ciljem vrijeđanja dostojanstva osoba katoličke vjeroispovijedi i širenja netolerancije i nepoštivanje prema njihovim „stajalištima i tradiciji“, kako onih (oko desetak tisuća) koji su u Republici Hrvatskoj (Zagrebu / Dubravi) javno iskazivali štovanje sv. Leopolda Mandića i s njima povezanim osobama rodbinski ili drugim vezama, tako i onih širom Europe (cca 39% ukupnog stanovništva Europske unije) s kojom je Republika Hrvatska neupitno povijesno i prostorno povezana, a što je lako uočljivo s aspekta značenja korištenih izraza „katoličke nekrofilske orgije“, „krvožderni sljedbenici“, „bolesnici“, kojima se štovatelje sv. Leopolda Mandića opisuje kao psihoseksulano poremećene vjernike sklone raskalašenim zabavama, u kojima manifestaciju svoje vjere doživljavaju kao spolni užitak u doticaju sa mrtvim tijelom sv. Leopolda Mandića.

Pored navedenog, sud se ne može složiti s tuženicima da iz sagledavanja novinskih članaka u cjelini, neovisno o tome što je jezik grub, agresivan, neugodan i oštar i kao takav podesan za uznemiravanje, proizlazi da vjernici nisu bili „meta“, već da je to mogla biti samo crkva kao institucija, koju se ne štiti odredbama ZSD-a, kao niti druge institucije od kritike, čak i kad su one vrlo neugodne, već da se njime štite samo ranjive društvene skupine, što da u Hrvatskoj katolički vjernici nisu.

 Osim toga, da bi kritika bila „zdrava“ i da se na temelju nje nudi raspravljanje o konkretnoj problematici (po tuženicima o stanju na HRT-u kao javnoj ustanovi i Katoličkoj crkvi kao instituciji) moraju se ponuditi i rješenja, što se u konkretnom slučaju ne primjećuje.

U predmetnom prijeporu nije riječ o kritici HRT-a i Katoličke crkve, kako to pokušavaju prikazati tuženici, već o sadržaju novinskih članaka, kojima se neovisno o tome, što se u neznatnom dijelu oslanjaju na konkretne činjenice, za osobe katoličke vjeroispovijedi iskazuje nepoštivanje i netolerancija, zbog po novinarima devijantnog i društveno neprihvatljivog načina iskazivanja njihove vjere štovanjem sv. Leopolda Mandića s čime se možemo, ali ne moramo složiti.

Međutim, ono o čemu bi se trebali složiti jest da je u duhu zdravog razuma, na kojem se razvija svako demokratsko društvo, poštivati slobodu drugoga, neovisno o tome pripada li grupi vjernika, ateista, agnostika, skeptika ili onih koji su ravnodušni, dok god ta sloboda ne ograničava drugoga i dok nije u sukobu sa zakonom.

Tuženici ne tvrde niti dokazuju u predmetnom postupku da bi javnim manifestiranjem uvjerenja štovanja sv. Leopolda Mandića po osobama katoličke vjeroispovijedi bila ograničavana prava drugih, a niti da bi ta njihova uvjerenja bila u sukobu sa zakonom.

Nadalje, ne nalaze se niti okolnosti na temelju kojih bi se mogla pokriti dobra vjera prvo do trećetuženika u bilo kojem demokratskom kontekstu.

Naprotiv, nazivanjem javnog svjedočenja osoba katoličke vjeroispovijedi (onoga u što i u koga vjeruju), štovanjem sv. Leopolda Mandića „nekrofilskim orgijama“, proglašavajući ih „krvoždernim“, i uspoređujući ih sa „opskurnim teroristima“, tuženici su slobodu izražavanja u biti pretvorili u grubo vrijeđanje dostojanstva, identiteta i samopouzdanja osoba katoličke vjeroispovijedi i pozivanje čitatelja na nepoštivanje i netoleranciju kad su u pitanju te osobe, kojim je dosegnut dovoljan stupanj ozbiljnosti da bi odredbe o zaštiti od diskriminacije bile primjenjive.

Svijest o neprihvatljivosti takvih izraza i poruka koje se šalju proizlazi i iz činjenice da je u razdoblju prije prijepornih novinski članaka, u rubrici „Index Vijesti“, javnost redovito izvještavana o dolasku tijela sv. Leopolda Mandića, o održavanju ceremonije, vjerskom značaju događaja, njegovoj posjećenosti i javnim osobama koje su nazočile, odnosno kako sami tuženici navode, da je poštivana funkcija medija koji čitateljima pruža nepristranu informaciju o svim događanjima u društvu i da su za dio javnosti prijeporni članci mogli biti uvrjedljivi.

Stoga je po ovom sudu minimalna društvena vrijednost mišljenja i izražavanja misli iskazana u predmetnim novinskim člancima značajno manja od suprotstavljenog privatnog interesa usmjerenog na zaštitu dostojanstva osoba katoličke vjeroispovijedi da pojedinačno ili u zajednici s drugima javno iskazuju svoju vjeroispovijed ili uvjerenja bogoslužjem, praktičnim vršenjem i obredima, u skladu sa njihovim stajalištima  i tradicijom, koji interes je dosegao razinu neprijepornosti, ozbiljnosti, kohezije i važnosti, a u granicama kojeg nije na sudu otvarati polemiku oko legitimnosti vjerskih uvjerenja ili načine na koji se ta uvjerenja iskazuju, niti tumačiti vjerska pitanja (točka 81. i 84. navedene presude Europskog suda).

Budući da opseg slobodne procjene pravičnog balansa između slobode mišljenja i izražavanja (čl. 38. Ustava, čl. 10. EKZLJP-a) i slobode vjeroispovijedi, slobodnim javnim očitovanjem vjere (čl. 40. Ustava, čl. 9. EKZLJP-a) varira ovisno o okolnostima, predmetu prijepora i činjeničnoj pozadini svakog konkretnog slučaja i da je za sud zadržana ta procjena, to u predmetnom slučaju iz naprijed navedenih razloga nisu primjenjiva shvaćanja iskazana u odlukama na koje se pozivaju tuženici (Giniewski protiv Francuske, zahtjev broj 64016/00, Klein protiv Slovačke, zahtjev broj 72208/01; X. Ltd. i Y. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, zahtjev broj: 8710/79, presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gž-3/2021-2), smatrajući da podržavaju njihovo tumačenje opsega balansa između navedenih jamstava, u prilog jamstvu slobode izražavanja.

Za odluku nije od značaja, što je povodom predmetnih novinskih članaka zaključilo Novinarsko vijeće časti, niti činjenica da je u prekršajnom postupku odbijena optužba protiv prvo do trećetuženika iz predmetne parnice da bi pisanjem i objavljivanjem istih novinski članaka počinili prekršaj protiv javnog reda i mira (presuda Prekršajnog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama poslovni broj Pp-1763/2016), jer se ne radi o bitnim činjenicama, a niti odlukama s kojim bi sud bio vezan. Osim toga i Novinarsko vijeće časti je u svom zaključku upozorilo novinara Hrvoja Marjanovića da u svom budućem radu, poglavito kad je riječ o temama delikatnim poput one iz predmetnih novinskih članaka, pozornije i s većom etičkom odgovornošću bira riječi.

Dakle, analizirajući informacije novinskih članaka, oblik i kontekst u kojem su dane i njihov doseg, te položaj i status njihovih autora i nakladnika, u opsegu u kojem se može smatrati da su utjecale na ključne aspekte identiteta i dostojanstva osoba na koje se članci odnose (osobe katoličke vjeroispovijedi), ocjena je suda:

Da je postupanjem tuženika (Hrvoje Marjanović, Vojislav Mazzocco, društvo Indeks promocija d.o.o.) povrijeđeno pravo na jednako postupanje u odnosu na osobe katoličke vjeroispovijedi, poricanjem njihovih prava na slobodu i dostojanstvo, i pozivanjem na netoleriranje i nepoštivanje manifestacije njihovih vjerskih uvjerenja, prikazujući  ih bez ikakvog opravdanog i razumnog razloga kao ozbiljno bolesnu društvenu devijaciju, a što je utjecalo i može dalje utjecati na ključne aspekte identiteta i dosega dostojanstva grupe kojoj pripadaju (ponižavanje i vrijeđanje zbog iskazivanja misli i manifestacije vjerskog uvjerenja prakticiranjem u zajednici s drugima i javno u obliku bogosluženja i obavljana obreda).

A time su ostvarene i pretpostavke za zaštitu od diskriminacije po osnovi vjere zbog uznemiravanja kao oblika izravne diskriminacije (čl. 9. st. 1. ZSD-a /čl. 14. Ustava, čl. 14. EKZLJP-a / u svezi sa čl. 3. st. 1. i 3., čl. 8. toč. 7., čl. 1. i čl. 24. st. 2. ZSD-a).

Tako su ZSD-om predviđene i mjere za otklanjanje diskriminacije među kojima je zabrana poduzimanja radnji kojima se krši ili se može prekršiti pravo na jednako postupanje, odnosno poduzimanje radnje kojom se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice u odnosu na članove skupine (čl. 24. st. 2. toč. 2.) i objava presude kojom je utvrđena povrjeda prava na jednako postupanje na trošak tuženika (čl. 24. st. 2. toč. 3.), o kojima se odlučuje odgovarajućom primjenom pravila o posebnoj tužbi radi zaštite od diskriminacije (čl. 24. st. 4.), prema kojima će sud zahtjev za objavu presude u medijima na trošak tuženika usvojiti ako utvrdi da je do povrjede prava na jednako postupanje došlo posredstvom medija  (čl. 17. st. 4. toč. 1.) ili da je informacija o postupanju koje krši pravo na jednako postupanje bila objavljena u medijima, a objavljivanje presude je potrebno radi potpune naknade učinjene štete ili zaštite od nejednakog postupanja u budućim slučajevima.  

Radi otklanjanja utvrđene diskriminacije putem medija i zaštite ubuduće, zabranjeno je trećetuženiku, društvu Index promocija d.o.o. daljnje objavljivanje tekstova na internetskom portalu Index.hr, kojima se diskriminira osobe katoličke vjeroispovijedi, naloženo uklanjanja svih tekstova sa internetskog portala Index.hr, naročito članak „Mrtvaci uživo: Katoličke nekrofilske orgije su najluđi show na HRT-u“, članak „Što slušati dok čekate u redu za diranje mrtvaca“ i članak „Katolici se razbjesnili i počeli prijetiti - što bi rekao sveti Leopold“ i određena objava predmetne presuda na internetskom portalu Index.hr i u dnevnim novinama Jutarnji list, na trošak tuženika.

Iz navedenih razloga su prihvaćene pravne posljedice istaknute tužbenim zahtjevima, odnosno odlučeno je kao u izreci ove presude.

                                                                                Sutkinja:

                                                                             Slavica Garac

* * *

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Slavka Pavkovića člana vijeća, dana 11. ožujka 2025., pod posl. br: Gž-19/2024, donio je presudu, koja ima 29 stranica gusto tiskanog teksta i kao takva nije prikladna da se objavi u cijelosti pa je autor ovog članka odlučio iznijeti koncizno bit drugostupanjske presude Vrhovnog suda, a što se obrazlaže u nastavnom slijedu.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je žalbe prvo tuženika Hrvoja Marjanovića i treće tuženika društva Index promocija d.o.o. Zagreb odbio kao djelomično neosnovane i potvrdio presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4/2024 od 28. svibnja 2024., u odnosu na prvo i treće tuženike u dijelu pod točkom I. prvostupanjske presude (kojom se konstatira da je novinar Hrvoje Marjanović diskriminirao osobe katoličke vjeroispovijedi) te je također potvrdio pod točkom III. prvostupanjske presude (kojom se konstatira da je društvo Index promocija d.o.o. objavljivanjem teksta novinara Hrvoja Marjanovića i novinara koji se potpisao inicijalima L.K. također diskriminiralo osobe katoličke vjeroispovijedi.

Nadalje, Vrhovni sud je svojom presudom djelomično potvrdio i točku V. izreke prvostupanjske presude kojom se nalaže  društvu Index promocija d.o.o. iz Zagreba da s internetskog portala Index.hr, u roku od 15 dana računajući od dana pravomoćnosti presude, ukloni tekstove kojima se diskriminiraju osobe katoličke vjeroispovijedi i to članak Mrtvaci uživo: Katoličke nekrofilske orgije su najluđi show na HRT-u od 13. travnja 2016., kojem je autor  Hrvoje Marjanović te ukloniti članak Što slušati dok čekate u redu za diranje mrtvaca od 15. travnja 2016. dok je autor tog članka potpisan  inicijalima L. K.

Vrhovni sud je također potvrdio prvostupanjsku presudu pod točkom IV. izreke prvostupanjske presude kojom se zabranjuje društvu Index promocija d.o.o. iz Zagreba, daljnje objavljivanje tekstova na internetskom portalu Index.hr kojima se na bilo koji način diskriminiraju osobe katoličke vjeroispovijedi.

Vrhovni sud je prihvatio žalbu u odnosu na drugotuženika Vojislava Mazzocca, preinačio navedenu prvostupanjsku presudu odbivši tužbeni zahtjev pa društvo Index promocija d.o.o. iz Zagreba nije, na internetskom portalu Index.hr, u obvezi ukloniti tekst članka „Katolici se razbjesnili i počeli prijetiti - što bi rekao sveti Leopold“ od 15. travnja 2016. godine.

Nadalje, Vrhovni sud je preinačio navedenu presudu u dijelu u kojem je prvostupanjski sud naložio objaviti presudu u dnevnim novinama Jutarnji list i u tom dijelu se odbijen tužbeni zahtjev.

Vrhovni sud je potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu tužbenog zahtjeva za objavom presude na internetskom portalu Index.hr,  s time da se ne će objaviti prvostupanjska presuda Županijskog suda u zagrebu, već navedena drugostupanjska presuda Vrhovnog suda.

U odnosu na žalbene navode koji se odnose na prvo i trećetuženika Vrhovni sud je iznio svoje stajalište, cit: Vrhovni sud ne prihvaća prigovore tuženika da vjernici nisu bili „meta“ predmetnih članaka (već da je smisao i cilj članaka bio izreći satiričku kritiku tv-prijenosa predmetnog događaja i kritiku postupanja Katoličke crkve). Dopušta se da u jednom dijelu, ali znatno manjem, sadržaj spornih članaka predstavlja kritiku tv-prijenosa, kritiku postupanja Katoličke crkve (u smislu ustanove, institucije). Međutim, po ocjeni ovog suda, ne predstavljaju ni u kakvom smislu kritiku tv-prijenosa i kritiku postupanja Katoličke crkve ni Crkve kao zajednice vjernika (rimokatoličke vjeroispovijedi) izjave u spornim člancima usmjerene na uvjerenja određene kategorije osoba (vjerska uvjerenja) kada se navodi: „ne budite bolesni.“, „Pjesma koja savršeno obuhvaća obje strane ove ljubavne priče. Poziv na dodirivanje i neizdrživu želju za tijelom. Želju toliko jaku da zbog nje stojite u redovima.“, „Pun trg ljudi koji pjesmom i prijenosom slave dolazak putujućeg leša patuljastog jednorukog sveca“, „Da nas 100 puta podsjeti da je ovo umobolno“, „Mnoštvo koje se jagmi oko otvorenog lijesa ne bi li snimili dobru fotku dobrodržečeg leša koju će objaviti na Fejsu i skupiti barem pedesetak lajkova. I sve to dok zbor morbidno pjeva a nadbiskup Bozanić odjeven u zlatno ruho lamentira o životu i smrti u najbolesnijem nastavku „Vikenda kod Bernija.“, „… podsjetite ga na paradu u kojoj tisuće ljudi baulja s lešom“, „mogu vas preparirati i postaviti ispred crkve opremljenog mehanizmom koji vas tjera da fićukate za prolaznicima i namigujete svaki put kad aktiviraju senzor“, „kad tijelo ostavite crkvi, ono isto tako završava kod bolesnika ali ove će vas bolesnici strpati u staklenu kutiju i s vama unaokolo paradirati kao da ste bradata žena ili čovjek slon.“, ili kad se radi o usporedbi donošenja leša ptice aludirajući na „poremećenost“. U citiranom se ne nalazi nikakvih elemenata koji bi predstavljali kritiku ni tv-prijenosa niti same institucije - Katoličke crkve (kao crkvenih vlasti), već se odnose na zajednicu vjernika rimokatoličke vjeroispovijedi, kako se u članku i navodi „...desetak tisuća vjernika. U naznačenim dijelovima teksta spornih članaka ne nalazi se nikakvog satiričkog problematiziranja Crkve i njezinih običaja, nego upravo povredu dostojanstva vjernika katoličke vjeroispovijedi. Ovaj sud zaključuje da je došlo do povrjede dostojanstva pojedinaca, osoba katoličke vjeroispovijedi, navedenim objavama, povredom vjerskih osjećaja i vrijednosti kao intimne sfere pojedinca. Pri tome su te povrjede dosegle razinu ozbiljnosti kao napada na opisano zaštićeno dobro, pozivanjem čitatelja na nepoštivanje i netoleranciju, što se reflektira i na uvažavanje okoline i na osobni osjećaj vrijednosti.

U odnosu na žalbene navode koji se odnose na drugotuženika Vojislava Mazzocca Vrhovni sud iznosi svoje zaključno stajalište, cit: Ovaj sud je pravnog pristupa da izjave sadržane u tekstu drugo tuženika Vojislava Mazzocca su prihvatljivo izražavanje mišljenja, dok one kojima se tereti prvo i treće tuženik prelaze dopuštene granice slobode izražavanja prihvatljivima. Pritom je ovaj sud cijenio kontekst izjava i nastojao uspostaviti ravnotežu između prava na slobodu izražavanja i prava na zaštitu vjerskih osjećaja i uvjerenja u hrvatskom društvu, razmatrajući dopuštene granice kritike religijskih doktrina nasuprot njihovom omalovažavanju. Kriterij za relevantnost bio je jesu li sporne informacije bile formulirane na neutralan način s ciljem objektivnog doprinosa javnoj raspravi ili su bile generalizirane i bez činjenične osnove. Ovaj sud je ocijenio da su objavljeni članci, osim citiranog članka drugo tuženika, u odnosu na iskazano štovanje vjernika svecu, sv. Leopoldu, neopravdano uvrjedljivi za te vjernike, i da predstavljaju takvo izražavanje kojim se može potaknuti mržnja na temelju netolerancije (katoličke) vjeroispovijedi.

   * * *

Autor ovog članka dugo je čekao u redu ispred zagrebačke katedrale kako bi dotaknuo staklo lijesa u kojem je bilo položeno tijelo sv. Leopolda Mandića pa sam se, čitajući prijeporne članke, doista osjećao diskriminiran.  

U ovoj nekrofilsko-novinarskoj igri nema nikakve razlike između članka novinara Hrvoja Marjanovića i članka novinara koji se krije iza inicijala L. K u odnosu na članak novinara Vojislava Mazzocca. Sva tri članka imaju istu kvalifikacijsku težinu diskriminatornosti pa svojom presudom Vrhovni sud zapravo radi svojevrsni kompromis, a koji je samo njemu znan (ne bi dopuštao slobodu govora, a onda malo bi).

Sasvim je očito da sva tri novinara portala Index.hr nisu samo vršili  povrjedu dostojanstva vjernika katoličke vjeroispovijedi, već su na zamagljen način zapravo progonili osobe katoličke vjeroispovijedi i poticali mržnju. Oprosti im Bože jer (ne)znaju što čine!

Stoga osobama koje se osjećaju diskriminiranima navedenim člancima ostaje Isusova utjeha: Blago vama kad vas, zbog mene, pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas.

                                                                       Srećko Ilić dipl. prav.