Paradoksalno micanje u kojem “sve ostaje isto”

Hoće li odluka Središnjeg izbornog povjerenstva BiH da se Miloradu Dodiku oduzme mandat predsjednika Republike Srpske (RS) doprinijeti smirivanju političkih napetosti u BiH ili će se razbuktati nove nestabilnosti s neizvjesnim ishodom? Središnje izborno povjerenstvo BiH je takvu odluku, kako je obrazloženo, donijelo jednoglasno na temelju pravomoćne presude Suda BiH kojom je osuđen na godinu dana zatvora zbog neprovođenja odluka visokog predstavnika međunarodne zajednice.

Dodiku je pravomoćnom presudom Suda BiH objavljenom 1. kolovoza zabranjeno i političko djelovanje u razdoblju od šest godina.

Promatrajući širu sliku, ovo sudska presuda Dodiku, a potom i oduzimanje mu mandata predsjednika RS-a događaju se u vrijeme zaoštravanja odnosa između zapadnih silnica predvođenih Sjedinjenim Američkim Državama i Rusije zbog ruske invazije na Ukrajinu. Milorad Dodik se već godinama deklarira kao saveznik predsjednika Rusije Vladimira Putina i svrstava se na njegovu stranu. Stoga će Putinovo držanje u vezi Dodika pružiti informacije o njegovoj stvarnoj reputaciji u Kremlju. Bude li Putin eventualno prešutio najnoviji razvoj događaja u vezi Dodika to bi moglo značiti kako on nema političku težinu koja bi nagnala Putina da podmetne svoja leđa u Dodikovu zaštitu. Bude li, pak, Putin intervenirao u korist Dodika to bi bio otvoreni znak da Balkan ulazi u sferu potencijalne i vojne intervencije Rusije na jugoistoku Europe.

Drukčije rečeno, stajališta Moskve o micanju Dodika s političke pozornice signalizirat će je li on "pijun" koji nema potencijal za utjecaj na "velike geopolitičke igre," ili projekt Kremlja za novi val destabilizacije stanja na Balkanu?

Na pozornici u Bosni i Hercegovini Dodikovo micanje iz politike bit će obilato korištena medijska roba, ali to neće proizvesti suštinske učinke. Dodikovi "žestoki" kritičari u Republici Srpskoj i oporbene stranke u tom bosanskohercegovačkom entitetu jesu bučni i kao takvi privlačni medijima, ali sadržajno ne nude novi koncept. Kritičari i oporba u RS-u ne problematiziraju postojanje tog entiteta i Beogradski ratni pohod devedesetih godina prošlog stoljeća, ne diraju Rusku invaziju na Ukrajinu, ne pozivaju u članstvo NATO-a i u tim krupnim pitanjima, htjeli ili ne htjeli, na Dodikovoj su liniji.

Zapravo, kritičari i oporba u RS-su slični su masovnim prosvjednicima koji traže promjene u Srbiji, ali se ne distanciraju od srbijanskog vojnog pohoda devedesetih godina niti se distanciraju od sadašnje vojne intervencije Rusije u Ukrajini, ne kritiziraju stajališta Republike Srpske niti se zauzimaju za članstvo Srbije u NATO. U aktualnim okolnostima manifestira se, s obje strane Drine, nezadovoljstvo i traže promjene, ali ciljane promjene kojima se zaobilaze ključne (geo)političke stvari.

Ta vrsta, naizgled kaotične masovne energije koja uživa naklonost i međunarodnih medija, pozadinski može biti usmjerena u destabilizirajućem pravcu. I Milorad Dodik je 1998. godine instaliran za predsjednika Vlade Republike Srpske uz podršku medija i kao favorit međunarodne zajednice koji su u njemu vidjela umjerenog političara.

"Umjereni" Dodik je, pred očima iste te međunarodne zajednice, stasao u otvorenog promicatelja ruskih ambicija. Pukom zamjenom predstavnika političke elite, koliko god ona bila dobrodošla, ne mijenja se dinamika moći. To su paradoksalna micanja po kojima "sve ostaje isto."

Pejo Gašparević