Vijest o nakani promjene naziva Srednje škole Korčula

Na svojoj četvrtoj sjednici, održanoj u konferencijskoj dvorani Sveti Antun, Školski odbor Srednje škole Korčula raspravljao je o inicijativi Matice hrvatske Korčula i Gradskog muzeja Korčula da se Srednja škola Korčula, iz Korčule, preimenuje u Srednju školu Petra Šegedina, Korčula.

Prigoda je 100. obljetnica rođenja ovog velikana hrvatske pisane riječi, a potreba je svakako da se književnik i javni djelatnik, koji je cijeli svoj život posvetio Istini, počasti imenom naše srednje škole.

S obzirom da su i ravnatelj i školski odbor jednoglasno podržali ovu inicijativu, nakon otvorene i kvalitetne rasprave, donijet je spomenuti zaključak, koji je proslijeđen Županiji, kao osnivaču, koja o tome daje konačnu riječ. Vjerujemo da ćemo u stotoj obljetnici rođenja našega Petra Šegedina s neskrivenim ponosom reći da nosimo njegovo časno ime.

Ravnatelj:
Lovre Botica, prof.

Životopis Petra Šegedina

Rođen u Žrnovu na otoku Korčuli gdje je i završio Građansku školu. Učiteljsku školu upisuje i završava u Dubrovniku. Studirao je na Višoj pedagoškoj školi i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao učitelj u Kuli Norinskoj i Račišću na svojoj rodnoj Korčuli. U Zagreb dolazi 1936. godine, te se uključuje u poznati krug Krležinih suradnika, mladih "pečatovaca". ( op. Naziv dolazi od imena "Pečat - književni mjesečnik za umjetnost, nauku i svekulturne probleme" u kojemu je Krleža bio glavni urednik. "Krležini pečatovci" su bili liberalniji i okrenuti subjektivizmu i autonomiji pisaca. Branili slobodu stvaranja protiv usko shvaćene tendencioznosti. ) Šegedin se prvi put javio u tom časopisu "Odlomkom proze".

Bavio se književnošću, te plodonosno djelovao djelovao pisući novele, romane, eseje i putopise. Također je obavljao mnoge dužnosti u kulturnom i prosvjetnom sektoru. Bio je tajnik Matice hrvatske, središnje kulturne ustanove hrvatskog naroda, od 1945 do 1947. godine za vrijeme predsjedanja Mihovila Nikolića. Ujedno mu i Matica hrvatska prva izdaje njegovu prvu koja je i najpoznatija; "Djeca božja" 1946., zatim "Crni smiješak" 1949. i zbirku njegovih poznatih eseja "Svi smo mi odgovorni" 1971. Šegedin je stajao i na čelu Društva hrvatskih književnika 1953. godine i još jedanput od 1968. do 1970, a 1989. godine izabran je za predsjednika Matice hrvatske, a uz sve to je neko vrijeme radio kao savjetnik za kulturna pitanja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u pariškoj ambasadi. Bio je redoviti član HAZU.

Petar Šegedin je spadao u onu grupu hrvatskih intelektualaca koji su Hrvatsku željeli vidjeti kao slobodnu i demokratsku zemlju, i upravo zbog svog političkog uvjerenja savjetovano mu je da otiđe iz zemlje kako bi izbjegao suđenje i tamnicu. Skrasio se kod rodbine svoje žene u Njemačkoj. Uz želju za slobodnom Hrvatskom, istaknuo se i aktivnom borbom za hrvatski jezik ulazeći u konflikte i razne polemike s političkim neistomišljenicima.

http://hr.wikipedia.org

{mxc}