Član Hrvatskoga kulturnog vijeća iz Chicaga dr. Ante Čuvalo poslao nam je prilog o tome kako su u lipnju 2000. godine američke vlasti za javnost otvorile mnogobrojne dokumente prikupljene od strane američkih (i drugih) tajnih službi koji se odnose na vremena poslije Drugog svjetskog rata. Danas se oni nalaze u National Archives and Records Administration (NARA) u Washingtonu. Neki od tih dokumenata tiču se Hrvata, ali i drugih naroda u našem dijelu svijeta. Dokumenti koji se odnose na Hrvate mogu se uglavnom svrstati u dva dijela. Jedan broj njih govori o NDH, posebice o traganju za Pavelićem odmah nakon završetka rata, a drugi o UDB-i i komunističkoj Jugoslaviji. Preslike dokumenata koje dobijemo donosit ćemo u prepričanom obliku na hrvatskom jeziku kako ih dr. Čuvalo bude slao, a on sam će ih objavljivati na stranicama www.cuvalo.net zajedno s engleskim izvornikom, što je hvalevrijedna inicijativa s obzirom na njihovu povijesnu važnost.

Napominjemo, kod povijesnih prosudba sve se mora uzimati s oprezom, posebice izvješća tajnih službi, jer u njima ima previše nepoznatog (tko su izvori, motivi suradnje, objektivnost izvora itd.), kao i činjenica da su informacije prikupljane i izvješća pisana s određenim zadacima. Dakle, ovi i ovakvi dokumenti nam mogu dati nove podatke i spoznanja o ljudima, skupinama i prilikama tog vremena, ali također i o suradnicima tajnih službi, agentima koji su informacije prikupljali i pisali izvješća, njihovim osobnim motivacijama i svjetonazorima, pa i o vladama kojima su ta izvješća služila. Zato, naše je danas ne osuđivati, nego proučavati i prosuđivati, da bismo došli do što bolje spoznaje i razumijevanja prošlosti. Prvo izvješće koje prenosimo s www.cuvalo.net iz  dokumentacije NARA odnosi se na ustroj zloglasne UDB-e te na „doček“ i život Alojzija Stepinca u Krašiću nakon povratka iz zatvora u Lepoglavi.

dr. Ante Čuvalo, M.M.B.

Izvor:219536

Osoba koja je informirala Amerikance bila je visoko pozicionirana u policijskim, odnosno kontra-obajveštajnim redovima u Hrvatskoj.

Struktura jugoslavenske tajne policije – sažetak iz izvornika

Jugoslavenska tajna služba počinje1942. osnivanjem postrojba „PPK-a“ Piscu izvješća nije poznato što predstavlja skraćenica PPK, ali koliko znamo PPK je stajalo za „Protiv pete kolone“, takozvani “pepekovci”. Svaki partizanski korpus imao je po jedanu „PPK“ bojnu/bataljun. Iz redova PPK osnovana je OZNA (Odjeljenje zaštite naroda) 1943., a ime je promijenjeno u UDBA (Uprava državne bezbjednosti) 1946. godine. Udba je bila pod kontrolom Ministarstva unutarnjih poslova.

Izvješće veli da u Jugoslaviji postoji politička, gospodarska i vojna tajna služba. Vojna služba je pod kontrolom vojske i odvojena je od civline tajne službe, koja se bavi političkom i gospodarskom špijunažom. Gospodarska tajna služba je u okviru Ministarstva vanjskih poslova. Postojale su dakle dvije posebne kontra-obavještajne službe; jedna vojna (KOS), koja ima dva dijela (KOS vojske i KOS milicije), i druga civilna kontraobavještajan sluzba, to jest Udba.

Uloga Udbe je borba protiv političke i ekonomske spijunaže, subverzivnih djelatnosti, sabotaža i sličnih štetnih djelatnosti: agitacije i propagande, revolucionarnih organizacija, sovjetksih „kominformista“, te borba protiv klera. Rad Udbe uključuje također vojnu kontra- obavještajnu službu ako su osobe koje se bave takvom spijunažom iz civilnih redova. Djelatnost Kosa uključuje samo one osobe koje su aktivne u vojsci i miliciji. Središnja Uprava državne bezbjednosti za cijelu Jugoslaviju, zvana „Udba Beograd“ nalazi se u Beogradu u ulici Miloša Velikog.

Svaka Jugo republika i autonomna pokrajina ima je svoju Upravu državne bezbjednosti. Sve su one podređene središnjoj Udbi u Beogradu. Svaki glavni grad, osim Titograda i Prištine, ima gradsku Udbu, koja je podložna republičkoj. Udba za grad Zagreb nalazi se na uglu Trga Zrinski i Đorđevićeve ulice. Svi drugi gradovi u Jugoslaviji imaju Odjelenja Udbe. Osječka Udba se nalazi na Zagrebačkoj ulici. Centralna Udba, kao i one na nižim razinama, imaju sljedeće odjele/sekcije: špijunaža, subverzija, sabotaža, štetne djelatnosti, agitacija i propaganda, revolucionarne organizacije, Inforbiro, kler, ekonomsko-financijka sekcija, kartoteka, sekreterijat. Šef središnje Udbe u Beogradu je general s naslovom ministra. Generali su šefovi i na republičkoj razini, a na gradskoj razini su pukovnici ili niži oficiri. Svaki odjel/sekcija ima svog šefa.

Djelovanje

„Residents“ (Stalni suradnici? - Nismo sigurni u službeni naziv na hrvatskom) su pomoćnici operativcima, uvijek provjereni i odani komunisti. Njihov zadatak je susresti se s doušnicima, prenijeti im zadatke koje su primili od operativnih oficira, primati pisana izvješća i predati izvješća operativcima. Nisu smjeli imati više od 6 doušnika na vezi, niti manje od 3 doušnika. Stalni suradnici su se uzimali samo tamo gdje je bio veći broj doušnika pa operativci nisu mogli biti u vezi sa svima. Agenti su osobe koje su primorane raditi za Udbu i nikad ne rade dragovoljno. Agenti primaju specifične pismene naredbe od operativaca i moraju izvijestiti operativce pismenim putem.

Doušnici su osbe koje rade za Udbu dragovoljno i uvijek moraju biti izvan Partije, to jest „nekompromitirane“ u očima naroda, jer u suprotnom, narod im nebi vjerovao. Oni moraju davati pisana izvješća operativcima ili stalnim suradnicima potpisana krivim imenom. Kod sastanka s operativcima ili stalnim suradnicima doušnici moraju dati kratko usmeno izvješće o predemtu istrage i odmah dobiju novi zadatak. Operativci se nikad ne služe krivim imenima. Svi suradnici Udbe su nagrađivani za svoj rad, ovisno o važnosti zadatka i kvaliteti rada. Udba razlikuje 6 vrsta tajnih agenata: agenti razrade, agenti veznici, putujući agenti, agenti za prepoznavanje, agenti za pratnju i agenti za provjeravanje. (Nastavlja se detaljno tumačenje svake od tih vrsta.)

Osim gore navedenih, postoje još dvije vrste agenata: „agenti dvojnici“ i „agenti dvoličnjaci“. Dvojnici su oni koji rade za dvije tajne službe, ali koji daju prave informacije samo jednoj strani, a lažne drugoj. Dvoličnjaci rade za dvije tajne službe i daju prave informacije na obje strane. Ako Udba uhvati „dvoličnjaka“, onda takav mora nastaviti raditi za nju kao „dvojac“ i provjeravan je od strane drugih agenata. Udbino pravilo je da svaki agenat ima „paralelnog agenta“ koji prima iste zadatke i treba provjeravati rad paralenog agenta. Izvješće dalje govori o metodama ispitivanja, vođenju evidencije, sistemu komuniciranja, regrutiranju, plaćanju tajne policije i suradnika, sigurnosnim mjerama unutar Udbe itd.

Drugi dio (51B-D14492-D) izvješća govori o Udbinim pripremama za „doček“ kardinala Stepinaca iz lepoglavskog zatvora u Krašić (5. prosinca 1951.) i detaljno opisuje kardinalovo „osiguranje“. Tu se spominju imena raznih Udbaša, kao na primjer Jože Drpića i sličnih, te nekih doušnika, uključujući neke i iz Stepinčeve obitelji, ljude koji su vjerojatno bili ucijenjeni surađivati s Udbom. Ipak je najzanimljivija činjenica da je čovjek koji je bio zadužen za „osiguranje“ u isto vrijeme je izvor informacija za ovo američko izvješće. Zasigruno će oni iz nekadašnjih/današnjih tajnih službi željeti pronaći tko je bio taj čovjek. Vjerojatno je već pokojni, a ako i nije, što mu mogu?! Treći dio (51B-D-14492-E) ovog izvješća opis je nekih vrsta oružja u tadašnjoj Jugo-miliciji. Ništa novog ni zanimljivog.

dr. Ante Čuvalo
www.cuvalo.net

{mxc}