30. siječnja 2011. održan je u Šibeniku mirni prosvjedni skup potpore hrvatskim braniteljima na kojem se okupilo više od 300 branitelja. Nakon skupa u hotelu "Jadran" održana je tribina pod naslovom "Hrvatski branitelji u žrvnju Jugosfere". Organizator tribine bila je "Građanska inicijativa za istinu i afirmaciju Domovinskoga rata", a suorganizator HČSP. Donosimo fotografije s prosvjednog skupa i tribine, kao i izlaganje člana Hrvatskoga kulturnog vijeća prof. dr. Branimira Lukšića.

Prof.dr. Branimir Lukšić – Zašto napad na hrvatske branitelje?

Poštovani branitelji!

Nalazimo se u jeku bjesomučne kampanje protiv Domovinskoga rata i hrvatskih branitelja. Jedinstveni smo slučaj u povijesti da se izručuju za suđenje generali pobjedničke vojske iz obrambenog rata, i da se progone borci koji su branili svoju zemlju od okupatora. Stoga ću ovdje kratko odgovoriti na pitanja:

- što se krije iza progona hrvatskih branitelja,

- tko su njihovi protivnici,

- zašto ova hajka na branitelje,

- na koji način ti protivnici pokušavaju rušiti Hrvatsku,

- zašto su napadi na Domovinski rat i branitelje i sa pravnog stajališta protupravni.

Na kraju ću dati nekoliko konkretnih prijedloga.

Što se krije iza progona hrvatskih branitelja?

Iza toga sustavnog progona krije se nakana izjednačavanja krivnje svih sudionika Domovinskoga rata, krije se pokušaj da se dokaže, da na Hrvatsku nije izvršena agresija od Srbije, Crne Gore i JNA, nego da je to bio građanski rat koji je skrivila Hrvatska. Na taj se način Hrvatsku želi prisiliti, da prihvati sve one prijedloge koje joj nameću globokratski centri moći. Uzmimo samo jedan primjer: borba Čeha za obranu njihove zemlje nazvana je borbom za nacionalno oslobođenje, dok je borba Hrvata za obranu njihove zemlje nazvana nacionalizmom. I dok npr. SAD časte i slave svoje ratne veterane koji su se borili na teritoriju drugih država, hrvatska vlast ne zaštićuje svoje branitelje koji su se borili u svojoj vlastitoj zemlji za njezino oslobođenje od okupacije.

Tko su protivnici hrvatskih branitelja?

U Hrvatskoj to su, da ih kratko nabrojimo, jugonacionalisti, jugokomunisti, i dio tzv. „lijeve inteligencije", dakle mahom kroatofobi ili nostalgičari za nacijom koja nikada nije bila nacija, nego predvorje Velike Srbije i tamnica nesrpskih naroda. Napadi na hrvatske borce za nacionalno oslobođenje dolaze i s najvišeg političkog vrha u Hrvatskoj. Tako npr. bivši se predsjednik države Stjepan Mesić na 20. obljetnici mirovne akcije u Hrvatskoj kao gost govornik ne drži zadane teme, nego govori o navodnim zločinima branitelja. Predsjednik Josipović obećava da se ne će progoniti oni branitelji koji su bili časni, iz čega se može zaključiti da on smatra, da postoji i kategorija onih koji su kao branitelji bili nečasni.On se grli sa Srbijancem Tadićem i govori o pomirbi Hrvatske i Srbije, iako Srbija nije ispunila ni jedan preduvjet za tu pomirbu. Ili, da spomenem još jedan primjer hajke na branitelje, mediji u Hrvatskoj stvaraju mit o povlasticama svih branitelja, dok mnogi od tih branitelja gladuju i zbog osjećaja odbačenosti oduzimaju sebi život..

No iza ovih domaćih „revnosnika" stoje stanoviti strani centri moći, u kojima su predstavnici i nekih bivših kolonijalnih zemalja koje zagovaraju stvaranje „jugosfere", dakle ponovno stvaranje Jugoslavije nakon Jugoslavije. U želji za hegemonijom na ovim prostorima njima nije stalo da će se u takvom polukolonijalnom stanju u Hrvatskoj povećati siromaštvo i nezaposlenost. Ta zar jedna od tih kolonijalnih država nije krajem 19. stoljeća mirne savjesti dopustila da 30 milijuna ljudi u Indiji umru od gladi?

Zašto ova hajka na branitelje?

Uzmimo za primjer krugove oko britanskog političkog establishmenta. Njihov cilj je suzbijanje njemačkog utjecaja na ovim prostorima, omogućavanje njihovim ratnim brodovima uplovljavanje u luke istočne obale Jadrana, kontrola važnog komercijalnog puta preko ovih područja prema Kaspijskome moru. Sve ovo oni misle postići na prostoru bivše Jugoslavije preko svoga tradicionalnog saveznika Srbije.Osim toga moćna i neovisna Hrvatska trajno im stavlja pred oči neizbrisivu ljagu na njihovoj savjesti, kada su nakon završetka Drugoga svjetskog rata, suprotno odredbama međunarodnog ratnog prava, oko pola milijuna hrvatskih ratnih zarobljenika i civila koji su im se predali izručili sa Bleiburga i Viktring Kampa Titovim komunistima u sigurnu smrt.

Taktika rušenja hrvatske države

Progon i kažnjavanje hrvatskih branitelja ima za cilj rušenje hrvatske države, i stvaranje na ovim prostorima neke balkanske asocijacije. Kratko ću nabrojiti na koji se način to želi postići.

(1) Općenito govoreći pokušajem da se dokaže, da je hrvatska država nastala „zajedničkim zločinačkim pothvatom". Stoga, da su svi borci za nacionalno oslobođenje Hrvatske od Jugoslavije zločinci. Primjenjuje se za ovaj cilj ono što Amerikanci nazivaju «salami tactics» (taktika salame). Reže se kriška po kriška salame, da bi na kraju cijela salama nestala. Primjenjujući ovo na hrvatsku političku scenu, optužuju se i uhićuju pojedini branitelji, da bi na kraju cijela hrvatska vojska bila optužena kao zločinačka.Prema dostupnim informacijama do sada se na tjeralicama za ratne zločine nalazi 528 Hrvata.

(2) Pokušava se rušiti i ugled Katoličke crkve u Hrvatskoj. Jer ako je papa priznao državu utemeljenu na „zločinačkom pothvatu", te ako je Katolička crkva u Hrvatskoj dijelila braniteljima križeve i krunice, onda su papa i Katolička crkva sudionici u „zločinačkom pothvatu".

(3) Prešućuju se, ili se bagateliziraju i umanjuju, zločini koje su počinili srpsko-jugoslavenski agresori i njihovi petokolonaši u Hrvatskoj. Tko danas spominje npr., da je u Vukovaru do 19.11.1991. godine poginulo 450 branitelja, 1.350 civila (od toga 86 djece), da je ranjeno 2.500 osoba, da je 850 djece ostalo bez jednog ili dvoje roditelja, da je 2.630 građana nestalo, da postoje tamo više od 50 masovnih grobnica, da na groblju „Dubrava" ima 938 bijelih križeva? A da ne govorimo o Borovom Selu, Škabrnji, Kijevu, Erdutu, Ravnom itd. Ili uzmimo drugi primjer. Mediji u Hrvatskoj su posvetili zločinačkom monstrumu Veselinu Šljivančaninu tek par rečenica, iako je on odgovoran za ubojstvo 200 ranjenika iz vukovarske bolnice. Ovčara i druga stratišta su, prema Tadiću i Josipoviću, samo „pogrješna politika".Hrvatska Vlada na sve ovo šuti, a hrvatsko pravosuđe, koje je u sprezi sa politikom, surađuje sa srpskim pravosuđem, rezultat čega je pravna i politička agresija na hrvatske branitelje.

(4) Nameće se Hrvatima osjećaj krivnje, kompleks niže vrijednosti, da se lakše s njima manipulira, i da ne pružaju otpor kad se za bagatelu rasprodavaju strancima hrvatska nacionalna bogatstva, od kojih su sada na redu vode, šume i katarski sređeno zemljište, osobito na otocima.

Napadi na Domovinski rat i branitelje su protupravni

Priznanje države je u međunarodnom pravu deklaratoran, a ne konstitutivan čin. O njemu ne ovisi pravni subjektivitet države, nego se samo evidentira u javnosti taj subjektivitet. Prva priznanja hrvatske državnosti su bila u prosincu 1991. i siječnju 1992. godine., iako je 8.10.1991. Hrvatski sabor donio odluku o raskidanju svih državnopravnih sveza sa SFRJ.Kriteriji za priznanje su (a) trajno pučanstvo, (b) neovisna vlast, i (c) kontrola nad većinom teritorija. Priznanje države ima retroaktivan učinak, tj. ono djeluje unatrag od osnivanja države. Tako je npr. Velika Britanija priznala SSSR tek 1921. godine, ali je to priznanje imalo učinak od nastanka SSSR-a, tj. od 1917. godine. Stoga i u slučaju priznanja Hrvatske kao samostalne države, to je priznanje imalo učinak unatrag od kada se Hrvatska na temelju odluke Sabora razdružila od SFRJ. Iz ovoga slijedi, da je međunarodno priznata hrvatska država imala pravo u Domovinskome ratu braniti cjelovitost svoga državnog područja od pokušaja odcjepljenja i od okupacije., bilo da su ti pokušaji dolazili od unutarnjih pobunjenika, ili od vanjskih agresora. Stoga je Domovinski rat bio legitiman obrambeni rat koji je vodila međunarodno priznata hrvatska država da bi spriječila odcjepljenje ili okupaciju dijela svoga državnog područja. A legitiman obrambeni rat ne može biti „zločinački pothvat".Ovo je potvrdio i Ustavni sud Hrvatske Deklaracijom od 12. studenoga 2002. koja glasi:

„Djelovanje oružanih snaga Republike Hrvatske poduzeto s ciljem oslobađanja dijelova okupiranog područja Republike Hrvatske - uključujući i otklanjanje neposredne opasnosti za život stanovništva i sprječavanje uništenja imovine uzrokovano oružanom pobunom (vojnim i paravojnim, parapolicijskim i/ili terorističkim) napadima okupacijskih postrojbi poduzimanih s okupiranog područja- bilo je u skladu s ustavnom obvezom oružanih snaga Republike Hrvatske da zaštite suverenitet i neovisnost Republike Hrvatske, i da obrane njezinu teritorijalnu cjelovitost".

Moguće je da se i u obrambenom ratu počine zločini u ratu, no za njih je mjesno nadležan sud države u kojoj su počinjeni, i ne dolazi u obzir izručenje osumnjičenih osoba drugoj državi.

Nekoliko prijedloga za kraj

1. Treba stvarati zajedništvo u bitnom idealu, a to je očuvanja hrvatske države. Protivnici hrvatske državne samostalnosti to znaju, pa putem svojih plaćenika u Hrvatskoj raspiruju razdor i neslogu među Hrvatima.

2. Hrvatski narod može i mora biti ponosan zbog veličanstvene pobjede u Domovinskome obrambenom ratu nad tadašnjom trećom vojnom silom u Europi. Neke su od hrvatskih vojnih taktika bile čak proučavane u američkom vojnom centru West Point.

3. Treba reducirati braniteljske udruge na nekoliko stožernih i osnovati središnje braniteljsko tijelo koje će štititi prava branitelja. Komunisti su za to imali SUBNOR.

4. Treba iz Ustava Hrvatske izbrisati pozivanje na ZAVNOH kao na jednu od izvorišnih osnova hrvatske države, jer je ZAVNOH bio samo fasada one KPJ koja se borila za sovjetsku Jugoslaviju, a nikada za samostalnu hrvatsku državu.Prozirni trik komunističkog antifašizma, tvrdnja da je taj njihov antifašizam tvorac neovisne države Hrvatske,, činjenično je apsurdan. Taj je njihov antifašizam stvorio komunističku diktaturu u Jugoslaviji, koja se borila protiv demokracije i neovisne Hrvatske.

5. Treba revidirati zakon o oprostu, i ne dopustiti povratak u Hrvatsku i davanje stanova onima koji su se borili protiv hrvatske države.

6. Provesti dosljednu osudu komunizma, kako to traži i EU, javno osuditi komunističkog diktatora Tita, jednog od 10 najvećih ubojica na svijetu u 20. stoljeću.

7. Zabraniti svako veličanje i isticanje simbola totalitarnih ideologija fašizma, nacizma i komunizma, uključivši i nazivanje lokacija imenima osoba tih zločinačkih ideologija.

8. Preispitati sve ugovore sa Srbijom u svezi sa procesuiranjem kaznenih djela počinjenih na teritoriju Republike Hrvatske tijekom Domovinskoga rata.

Prof. dr. Branimir Lukšić