Nova promišljanja i novi način određivanja kulturne politike
(Govor na Obnoviteljskom saboru Akademske zajednice HDZ-a „Ante Starčević" 22. ožujka 2014.)
Hrvatska je zemlja čudesno razvedenog krajolika i vrlo slojevitog kulturnog supstrata. Očuvanje i prezentacija tih glavnih značajki baštine nužni je temelj suvisle kulturne politike. Na tim bitnim odrednicama vjekovne samosvojnosti vlastitoga identiteta graditi nam je široku polugu za kreativni duhovni, kulturni i gospodarski razvoj TeretKultura je postala teret koju bi po nekima trebalo potpuno monetizirati, ona je opterećenje i tek puka dogradnja koja se nameće racionalnoj strukturi kao i infrastrukturi društva. Tradicionalne kulturne institucije društva te opća kulturna djelatnost ljudi kao civilizacijski okviri prošlosti po poimanju avangarde budućnosti tek su relikt prošlosti, već otrcanog nacionalnoga zanesenjaštva ili posve individualiziranog osobenjaštva.zemlje i njezino puno uvažavanje u zajednici europskih naroda.
Kultura se počesto promatra kao svojevrsna nadogradnja, nematerijalizirani splet uljudbenoga ponašanja koji se postavlja kao onaj dodatak što uveliko opterećuje stvarni život praktičnoga života ljudi i zajednice. To se posebice ističe u vremenima kad se čini kako je materijalno nadvladalo duhovno, kad je praktično i tzv. korisnoljubno, brzopleto, postalo suvremeno, a duhovno i nematerijalno ostalo konzervativno i nazadnjački.
Kultura je postala teret koju bi po nekima trebalo potpuno monetizirati, ona je opterećenje i tek puka dogradnja koja se nameće racionalnoj strukturi kao i infrastrukturi društva. Tradicionalne kulturne institucije društva te opća kulturna djelatnost ljudi kao civilizacijski okviri prošlosti po poimanju avangarde budućnosti tek su relikt prošlosti, već otrcanog nacionalnoga zanesenjaštva ili posve individualiziranog osobenjaštva.
Osmišljavati kult duhovnoga
Međutim, neka druga vremena koje nam danas promiče i nameće novo vrijeme te novo doba globalnog življenja, čini se, zahtijevaju nova promišljanja te novi način određivanja kulturne politike. Umjesto kulta materijalnoga, glavna uloga kulture je osmišljavati kult duhovnogaDuhovnoNeka druga vremena koje nam danas promiče i nameće novo vrijeme te novo doba globalnog življenja, čini se, zahtijevaju nova promišljanja te novi način određivanja kulturne politike. Umjesto kulta materijalnoga, glavna uloga kulture je osmišljavati kult duhovnoga i izgradnju novoga kulta, kulta kulture. Takozvanu nadogradnju nužno je preobraziti u nosivi, imanentni, splet društvene strukture, kao u graditeljske, čimbene, elemente te nosivi, potporni sustav naše nasušne egzistencije i opstanka društva. Zar ne pripadamo kulturi života, konstrukcije, a ne destrukcije? i izgradnju novoga kulta, kulta kulture.
Takozvanu nadogradnju nužno je preobraziti u nosivi, imanentni, splet društvene strukture, kao u graditeljske, čimbene, elemente te nosivi, potporni sustav naše nasušne egzistencije i opstanka društva. Zar ne pripadamo kulturi života, konstrukcije, a ne destrukcije?
Stotine puta kazano je kako kultura nije tek potrošnja, već bitna odrednica kao i sastavnica razvoja zajednice, ali, tzv. poduzetništvo ili enterprise kult uvijek nužnoga rasta i razvoja profita, sveo je kulturu na sami rub, marginu društvenoga djelovanja. Elementi kulturnog djelovanja svedeni su na utakmicu svemogućeg tržišta, a prosudbene kriterije njihovog vrednovanja teško je vezati uz odlučnost te kvalificiranost pojedinih struka ili stvaralačku moć imaginacije.
Institucije zadužene za skrb o baštini kulture (zavodi za zaštitu spomenika, arhivi, knjižnice, muzeji), kao i druge institucije koje razvijaju kreativne poluge osmišljavanja kulturnoga i umjetničkoga života (likovna, glazbeno-scenska, kazališna, filmska, književna, multimedijska...) ne mogu se zatrti ili zamijeniti tehnološkim oruđem Interneta, polugom globalnoga razvoja ili jedino dostupnim načinom međusobnoga komuniciranja.
Kultura je neposredni, pisani i govoreni jezik, dodir, doživljaj i dojam drugoga i drukčijeg, svijeta oko nas i izvan nas, te impresija i ekspresija neuobičajenog i izvanrednoga.
Postaviti se kao pozornica kulture
Hrvatska je po mnogim odrednicama svoje baštine zemlja ljepote. Ona se sada u novoj Europi mora postaviti kao riznica, prava pozornica kulture. U mnogočemu, od prirodnoga krajolika do kulturnoga krajobraza, ona se ZalogPremda se kulturna djelatnost počesto izražava troškovima uobičajenih kratkoročnih i dugoročnih proračuna, rijetki i posve odvažni pripisat će je samo našem naraštaju. Ona je uvijek zalog naraštajima i budućnosti. Možemo li dopustiti da se samo jedan mali, najmanje mogući postotak, naših proračuna izdvaja za kulturu i kulturne institucije?otvara kao rezervat i rezervoar, okupljalište te izvorište novih promišljanja svijeta oko nas.
Zašto graditi nove strukture kad očuvanjem postojećih građevina postajemo spomenik Europe duha? Zašto graditi nova naselja i strukture u nedirnutom krajoliku kad moramo revitalizirati, renovirati i rekonstruirati postojeće bisere ruralnih i urbanih sklopova izrazito razvedenog i slojevitoga hrvatskoga supstrata dosadašnjega života? Zašto ne čuvati znamene našega identiteta? Zašto podilaziti oceanskim valovima brzopletosti upitnih promjena i lakoći vladanja?
Premda se kulturna djelatnost počesto izražava troškovima uobičajenih kratkoročnih i dugoročnih proračuna, rijetki i posve odvažni pripisat će je samo našem naraštaju. Ona je uvijek zalog naraštajima i budućnosti. Možemo li dopustiti da se samo jedan mali, najmanje mogući postotak, naših proračuna izdvaja za kulturu i kulturne institucije?
Kad su u novim vremenima globalne sigurnosti pojedinca i zajednice bitno smanjeni troškovi održanja državnih identiteta, zašto ne ulagati više u kulturu kao odrednicu budućnosti i prosperiteta?
Zašto Hrvatsku ne prikloniti Europi kao zemlju duha i kulture?
Hrvatski duh
Jer, hrvatski duh je duša hrvatskog jezika. Hrvatski jezik je hrvatska glazba, a hrvatska glazba jest hrvatska poezija i proza i drama. Hrvatska drama jest i dramatičnost Meštrovićevog stvaranja i beskrajna kreativnost Marije Ujević.
Hrvatska drama je hrvatsko kazalište, a kazališna misao jest riječ i smisao prošlosti i sadašnjosti i svih budućih umjetnosti i umjeteonstva. Jer, u početku bijaše Riječ i Riječ bijaše s Bogom i Riječ bijaše Bog. I stvori sve što postoji.
U očuvanju i služenju kulturnom i duhovnom hrvatskom identitetu dužni smo osluškivati i razumjeti što nam svojim veličanstvenim djelima poručuju hrvatski velikani Marin Držić i Marko Marulić, Ivan Gundulić i Antun Mihanović, Ljudevit Gaj, Ivan Mažuranić, Petar Preradović, Ruđer Bošković... što nam svojim riječima govore Šenoa, Krleža, Begović, Ujević, Kaštelan, Vesna Parun, Tadijanović, Cesarić ... što nam svojom razornom ljubavnom lirikom poručuje Antun Gustav Matoš:
Ima jedna mala gospa Marija
Što sve mi draža biva što je starija.
Jer ona me je prvog trudno rodila,
Za ručicu me slabu prva vodila.
Prva me na ovom svijetu volila,
Prva se za mene Bogu molila,
Kupala me suzom, Bog joj platio,
Anđeo joj suzom suzu vratio,
Dojila me mlijekom svoje ljubavi,
Učila me ovaj jezik ubavi,
Kojim ću i onda slatko tepati,
Kada ću za plotom možda krepati.
Samo tebe volim, draga nacijo,
Samo tebi služim, oj Kroacijo,
Što si duša, jezik, majka, a ne znamen
za te živim, samo za te, amen!
Anja Šovagović Despot
Hrvatsko slovo