„Profinjena, ženstvena, duboko osjećajna, a istodobno racionalna i uzvišena riječ koja niče iz Riječi“

Druga zbirka poezije Tuge Tarle „Sitnopis ljepote“ predstavljena je u četvrtak 9. studenoga u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu. Zbirku, koja sadrži i pjesme iz prve autoričine zbirke „Anatomija tuge“, predstavili su priređivač don Ivan Marijanović, pjesnik, salezijanski svećenik i odgajatelj mladih kroz šport te recenzent Đuro Vidmarović, književnik, povjesničar, likovni i književni kritičar, politički dužnosnik i diplomat. Predstavljanje je vodio književnik i novinar Tomislav Šovagović.

„Tugina poezija zrači radost i nadu. Profinjena, ženstvena, duboko osjećajna, a istodobno racionalna i uzvišena riječ, koja niče iz dubine one Riječi od koje prima i po kojoj daje sve što je primila, izražavajući tako životnu mudrost i odgovornost“, istaknuo je priređivač Marijanović koji je Tarline pjesme povezao s pastoralnom konstitucijom Drugoga vatikanskoga koncila „Radost i nada“.

O kršćanskom nadahnuću u „Sitnopisu ljepote“, odnosno emocionalnim stanjima u eshatološkom tjesnacu govorio je i recenzent Vidmarović: „Tuga Tarle stvara u duhu kršćanske transcendencije. Njezina poezija proizlazi iz odnosa sa Stvoriteljem i oslanja se na kristološku etiku i kršćansku estetiku koja počiva na tri temeljne vrijednosti: lijepo – dobro – sveto.“

U svojem pogovoru zbirci sveučilišni profesor Antun Lučić je, među ostalim, zapisao: „Iskusna lirska junakinja prolazi kroz motivski apstrahirane krugove: Bog, križ, uskrsnuće, ljubav, vrijeme, zemljopis, skrivanje – traženje... Evo poetskoga prediva, evo providonosnoga svjetla!...Većina ispisanoga tvoriva u 'Sitnopisu ljepote' izbija iz dubokih ponornih intuicija i prispijeva u krug visokih etičkih promisli.“

Tuga Tarle, promotorica hrvatske kulture, diplomatkinja i znanstvenica, autorica sedam knjiga, krasnoslovila je svoje stihove, a u glazbenom dijelu programa nastupila je studentica Muzičke akademije u Zagrebu, gitaristica Inon Međugorac. Zbirku, objavljenu u vlastitoj nakladi, na koricama resi motiv paške čipke u izvedbi Krešimira Turčinovića. 

(hkv)

Tuga Tarle

SITNOPIS LJEPOTE

     U sitnome isto čuči svemir,
        Sitnozor ponire u sitno
    I budi u srcu ljubopitni nemir,
   Jer je u sitnom skrito sve bitno.

     Sitnopis pak opisuje skrito,
    Nevidljivo oku, a vidljivo duši,
   Jer sitno je građa za svrhovito
 Bez čega se sustav svemira ruši.

POHVALA RADOSTI

Radosti – suncem obasjano lice djeteta
Kao dragulj rose na latici djeteline
Kao cvrkut grdelina u vati jutra
Kao lahor među travama

Radosti – ti si ispružena ruka prijatelja
Ili prvi susret ljubavnika
Ili majčin topli naručaj

Sve je igra laka kao ples u radosti
Po žicama sunčevih zraka
Trepere i svijaju se kristali osmijeha

Radosti – zaljuljala si dušu iznenada, bez razloga
Zvonka i raskošna stižeš u slavu života
Drhtaj si miline što struji udovima
Bezvremena ljepota.

HRVATSKI BROD

Taj brod svejedno plovi
Premda mu kidaše jedra,
Divljaše mu na provi,
Pucaše mu u njedra.

Mnoge je trpio boli
Tisuću dugih ljeta
Braneći život goli
Na ćudljivoj pučini svijeta.

A danas ponosno brodi
I napetim jedrima diše,
I novu povijest piše.

Na valu nade je njiše
I svetim se ciljem vodi
O vjernosti i slobodi.

25. lipnja 2017.

TVOJ KRIŽ

Od postanka svijeta milijarde duša
Svoj smisao traže na životnoj stazi
Gdje ih mnoga patnja i nevolja gazi
Dok ih đavo svojim napatima kuša.

Sve to strpljiv trpiš na križ razapeti.
Za spasenje naše vlastitu smrt nudiš
I ljubiš, i praštaš, i tješiš. Ne sudiš
Ni one što trunu grijesima sapeti.

Ti jedini poznaješ našu stopu svaku;
Neutješne liječiš, zalutale vodiš
Osvjetljavaš stazu u najdubljem mraku.

I najmanje od nas s ljubavlju pohodiš
Da bi našli spokoj u svetome znaku
Križa koji primaš da svijet oslobodiš.

JAČA OD GROBA

Stigla je studen i srce je puklo
Ko žica na kobilici violine.
Jedno je zvono zaječalo muklo
Padom u utrobu pomrčine.

Koliko srce udaraca prima
Prije no smrt ga kandžama zgniječi?
A život, koliko li snage ima
Kada pred smrću ne zna uteći?

No, ako se čini da smrt svime vlada,
Da život gubi pred himerom noći,
On će ko Fenix, iznenada,
S novim rođenjem na javu doći.

Jer samo ljubav od smrti je jača
I nije važno ni mjesto ni doba,
Od prvog krika do posljednjeg plača
Carstvo je njeno jače od groba.

USKRSNUĆE

Ta kruna od trnja kojom okruniše tvoje čelo,
    Te rane od udaraca bičem kojima šibahu tvoje tijelo,
    To tvoje krvavo lice, izmučeno bolom i bijelo
    Nad kojim slomljena srca sričemo opijelo;

Ta tvoja patnja i žrtva koja je smrt kao drugu
    Prigrlila, a ja je vidim kao most ili dugu,
    Kao trijumf ljubavi kojom utažavamo tugu
    U ovoj dolini plača, opsjenara i slugu;

Taj križ koji svatko od nas čitavog života vuče
    I udarci i poniženja koji nas slamaju i muče ˗
    Podnositi sve te kušnje bilo bi nemoguće
    Da nije vjere u život vječni i Uskrsnuće.