Brijunski sastanak predsjedništva Jugoslavije

Nije riječ o Karađorđevu, već o Brijunima. Nije riječ ni o nepostojećem „dogovoru Tuđmana i Miloševića o podjeli Bosne i Hercegovine", a niti o „dogovorenom ratu". Jednostavno pitanjeŠto mediteranska i srednjoeuropska Hrvatska treba raditi u trilaterali sa četniciziranom Srbijom i međunarodnim protektoratom Bosnom i Hercegovinom?Nije riječ o početcima devedesetih. Nije riječ ni o „brijunskom sastanku 1995." i „transkriptima" planiranja „zajedničkog zločinačkog pothvata" oslobađanja okupiranih hrvatskih teritorija. Riječ je o konsolidiranju jugobolja u kontekstu europskih integracija. Riječ je o predsjednicima „europske orijentacije" na zajedničkom ljetnom derneku u ljetnoj rezidenciji cirkusa Rade Šerbedžije. Riječ je o bivšim socijalističkim republikama neprežaljene SFRJ. Riječ je o tome da treba popraviti „konglomerat loših politika" s početka devedesetih i sa stajališta integralnoga jugoslavenstva postaviti stvari tako da se uzroci i posljedice raspada Jugoslavije svedu na prihvatljivu mjeru jugoslavenske desnice u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini i međunarodnih čuvara Jugoslavije ugniježđenih u Europsku uniju.

Novo predsjedništvo krnje Jugoslavije

Transkripta sa sastanka predsjedništva krnje Jugoslavije na Brijunima nema, a jednoga će dana biti dragocjen, ako Hrvatska odluči riješiti se svojih temeljnih problema i stati na vlastite noge. Znamo samo da su Ivo Josipović, Boris Tadić i troglavi predsjednik Bosne i Hercegovine, Željko Komšić, Bakir Izetbegović i Nebojša Radmanović u opuštenoj atmosferi, bez kravata, prijateljski časkali s ciljem „jačanja personalnih veza" i „uspješnijeg pomirenja". Koji su ciljeviU ciljeve spadaju i Josipovićeve riječi da će se sastanci predsjedništva krnje Jugoslavije održavaju „češće", odnosno „barem jedanput na godinu". Ivo Josipović nije skrivao želju da neformalno postane tradicionalno, da tradicionalno postane formalno, to jest da trilateralci de facto postanu stvarno predsjedništvo krnje JugoslavijeTrilateralni susret obilovao je „neformalnim razgovorima".

Zašto su se sastali? Najkonkretnija je izjava šefa hrvatske oporbe, u ovom slučaju i glasnogovornika Saveza za Europu i samoga predsjedništva krnje Jugoslavije Ive Josipovića: „Vežu nas, nažalost, teška i bolna pitanja sukoba i rata te odgovornost da ta i brojna otvorena pitanja rješavamo i zatvaramo pravedno i pošteno, na dobrobit naših zemalja, ali i cijele regije" – rekao je novinarima, precizirajući kako su teme razgovora bile „proces pomirenja, progon ratnih zločinaca te pomoć i solidarnost Hrvatske na ulasku susjednih država u EU".

Želja je svih sudionika neformalnog sastanka da potaknu svoje vlade na suradnju i zajedničke projekte u gospodarstvu, energetici i gradnji infrastrukturnih koridora. U ciljeve spadaju i Josipovićeve riječi da će se sastanci predsjedništva krnje Jugoslavije održavaju „češće", odnosno „barem jedanput na godinu", kazao je brijunski domaćin brijunskoga susreta – ne skrivajući želju da neformalno postane tradicionalno, da tradicionalno postane formalno, to jest da trilateralci de facto postanu stvarno predsjedništvo krnje Jugoslavije bez Slovenije, Makedonije, Crne Gore, Vojvodine i Kosova.

Vlada i predsjednik na istom kolosijeku

Brijunsko projugoslavensko sijelo započelo je 18. srpnja, samo četiri dana poslije vijesti koja agencijski precizno glasi: „Zagreb, 14. srpnja 2011. - Vlada je s današnje sjednice Hrvatskom saboru predložila donošenje deklaracije o promicanju europskih vrijednosti u jugoistočnoj Europi kojom bi se dala potpora zemljama jugoistočne Europe u ostvarivanju europske i euroatlantske budućnosti te izrazilo čvrsto stajalište Hrvatske da otvorena pitanja koja su bilateralnog karaktera, kao što su npr. granična, ne smiju kočiti pristupanje država kandidatkinja u EU.

Tijekom cijelih pregovora isticali smo da ćemo podupirati i europske i euroatlantske perspektive naših susjeda. Završetak pregovora Hrvatske s EU jasan je znak, poruka jugoistočnoj Europi da je taj proces moguće završiti, da ga je moguće završiti uspješno i da je moguće provesti reforme, istaknula je premijerka Jadranka Kosor. U deklaraciji, čije je donošenje predložila Saboru, ističe se da će se Republika Hrvatska kao članica NATO-a i uskoro Europske unije, posebno brinuti o promicanju demokratskih vrijednosti u jugoistočnoj Europi" (Hina). Brijunski sastanak i vladina deklaracija zorno pokazuju sinergiju djelovanja i uskladbu ciljeva Saveza za Europu, odnosno Saveza za Jugoslaviju.

Korak po korak do nacionalne izdaje

Tko još misli da je Jugosfera obična tlapnja bez pokrića? Vladina besmislena deklaracija i brijunski razgovori osnovnih čimbenika zapadnobalkanske JugosfereSrbija i BruxellesOsnovna značajka politike Saveza za Europu je šlepanje Srbije prema Europskoj uniji i protuustavno vezanje Hrvatske za trule jugoslavenske odnose - iz toga proizlazi i redefiniranje velikosrpske agresije u građanski rat i izjednačavanje hrvatskih branitelja s agresorom uvjerljivo dokazuju kako projekt Jugoslavije nije otišao u povijesnu ropotarnicu. Što mediteranska i srednjoeuropska Hrvatska treba raditi u trilaterali sa četniciziranom Srbijom i međunarodnim protektoratom Bosnom i Hercegovinom? Drugarski prodavati maglu o eurointegraciji Srbije i BiH, kao što se do 1990. prodavala magla o Jugoslaviji, „samoupravnom socijalizmu" i „Titovom putu"? Zašto Hrvatska tijekom stjecanja statusa države kandidatkinje i tijekom višegodišnjih pregovora nije bila u trilaterali, primjerice, s Bugarskom i Rumunjskom, Italijom i Slovenijom, ili Slovenijom i Mađarskom? Zato jer od 3. siječnja 2000. provodi politiku obnove jugoslavenskih odnosa. I zato jer politički kompleksaši ne prihvaćaju Hrvatsku kao dio europskoga Zapada, već isključivo kao dio Zapadnoga Balkana sa sjedištem u Beogradu.

Nije riječ samo o nostalgičnim jugoslavenskim koncepcijama, već i o temeljnoj orijentaciji političkih snaga u Hrvatskoj okupljenih u Savez za Europu. Taj je Savez doveo Hrvatsku u bezalternativnu poziciju smještenu između bruxelleskoga čekića i beogradskoga nakovnja. Osnovna značajka politike Saveza za Europu je šlepanje Srbije prema Europskoj uniji i protuustavno vezanje Hrvatske za trule jugoslavenske odnose. Iz toga proizlazi i redefiniranje velikosrpske agresije u građanski rat i izjednačavanje hrvatskih branitelja s agresorom. Tako smo, evo, došli do teme nacionalne izdaje u koju su političkom korupcijom umočene gotovo sve parlamentarne stranke.

Nenad Piskač