Društvenu klimu već nekoliko godina na političkom i medijskom planu određuju demagogija i deviza – što gluplje to bolje. Politička demagogija i medijsko zaglupljivanje postalo je količinom i kakvoćom značajan model društvene kontrole manjine nad većinom. To što pritom stradavaju elementarna demokratska načela političko-medijske faktotume uopće ne zabrinjava sve dok ih vanjski čimbenici tapšaju po ramenima. Pamet, rad, načela i opće dobro izbačeni su iz javnoga života. Intelektualni potencijali svedeni su na marginu. Politički potencijali ne mogu proći stranačke politike negativne selekcije. Umjesto da se traže odgovori kako u globaliziranom svijetu biti i opstati, prihvaćena je crta manjeg otpora: Kako što manje biti i odreći se resursa održivog razvitka. I kad se uđe u krizu, izlaz iz krize nude nam upravo oni koji su nas doveli u krizu. Za betoniranje takvoga stanja svakodnevno skrbe se uređivačke politike.

Nesposobnost političkih stranaka ogleda se na svakom koraku. Nesposobnost se prikriva skorim „ulaskom u EU". Pogrješno je misliti da će EU umjesto nas misliti o našoj budućnosti. EU nas doživljava kao dio Zapadnog Balkana, a ono do čega joj je u Hrvatskoj stalo, naši su im demokratski legitimiteti velikodušno isporučili. Tvrdili su, primjerice, kako Hrvatskoj nisu potrebne „državne" banke. Potom su ih prodali stranim bankama u većinskom državnom vlasništvu! Neokolonijalizam je preblaga riječ. Trenutno hrvatskog novca na računu stranih državnih banaka ima u iznosu od 293 milijarda kuna, tvrdi ekonomist Slavko Kulić. Kako ih upregnuti u hrvatski razvitak? Država bez novca ne može ništa drugo negoli krpati socijalni mir. Krpa na zakrpu nije politika. Kad se sagledaju posljedice mogu se shvatiti i ona gledišta koja kažu kako nije riječ samo o nesposobnosti, već o puno težim kvalifikacijama.

Na kolosijeku glavnog perona političke demagogije o novoj pravednosti pronašao se i Ured predsjednika. On još funkcionira prema Uredbi iz razdoblja prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Bilo je to doba polupredsjedničkog sustava, kad se znalo tko kome i za što odgovara i na kome je najveći teret odgovornosti. Mesić je, dakle, dva mandata funkcionirao prema Tuđmanovoj uredbi, premda je u odnosu na njega imao bitno sužene ovlasti. Sad u istim okolnostima nastavlja i Josipovićeva nova pravednost. Ured predsjednika ostao je u prvih dvadesetak dana bez tri igrača iz prvog sastava. Sva trojica su, očito, ugurana u Ured mimo elementarnih kriterija javne službe, a dodatna im je zajednička karakteristika - osebujno shvaćanje pravednosti, bilo da je riječ o neplaćanju poreza, kaznenim djelima ili govoru mržnje. Kakvoća kadrovskih rješenja govori o Uredu za nered.

Političke stranke na vlasti i u oporbi, a niti sam Predsjednik Republike nisu se potrudili napisati prijedlog Zakona o Uredu predsjednika, kako bi se na Pantovčak uveo red umjesto kaosa. Svima odgovara sadašnje stanje. Tuđmanov je Ured u okolnostima rata i velikih ovlasti Predsjednika Republike brojio tridesetak ljudi. Mesićev Ured skočio je na 160 službenika, a godišnji proračun Ureda probio je sve plafone prezadužene nam države. Josipovićev Ured tek radi „sistematizaciju radnih mjesta". Nastavi li u posttuđmanovskom trendu Ured bi mogao narasti na razinu većeg ministarstva. K tome imamo i doživotni Ured bivšeg predsjednika, kojega svakako treba odmah ukinuti. Jer, kad i Josipović ode s Pantovčaka, mogli bismo uz Predsjednika Republike imati i dva bivša predsjednika, pa bi već sad trebalo planirati vilu i proračun za Ured drugoga bivšeg predsjednika. A onda jednoga dana trebat će nam i Aleja ureda bivših predsjednika u zamjenu za revolucionarno ukinuti zagrebački Trg hrvatskih velikana.

Srećom, po naravi stvari, stiže proljeće. Ne mislim na hrvatsko proljeće, jer sudeći po neredu na zvjezdanom nebu hrvatske politike zima će potrajati. Zato treba pozdraviti onu politiku koja nam pokušava osigurati dovoljne količine energije. Šteta što i Ured predsjednika, analitika je prioritet!, nema savjetnika za energetiku. Vjerojatno se dugoročno računa na efekte „globalnog zagrijavanja". Predsjednik Obama s ponovljenom predsjedničkom prisegom puno je realniji. Imenovao je umjesto savjetnice za „društvene djelatnosti", koje li drskosti, jednoga Hrvata u savjetnički tim za energetiku, riskirajući da ga ovdašnji „antifašisti", „novi pravednici" i „društvena djelatnost" proglase „ustašom". U Hrvatskoj se na dr. Davora Pavunu ne računa. Zašto? Ne uklapa se u političku demagogiju i medijsko zaglupljivanje. Cijenu sadašnje demagogije i gluposti platit će kao i u socijalizmu „radni narod, seljaci i poštena inteligencija" tijekom nekoliko sljedećih naraštaja. Dugoročno, dakle, uredi za nered isplanirali su hrvatsku budućnost.