Sudar gospođe 21. stoljeća i druga iz 1945.
Predsjednički kandidat udruženih komunističkih snaga, dr. Ivo Josipović spao je na razinu jeftine Mesićeve paštete. On je tijekom godine predozirao javnost svojim likom i djelom. Optužujući druge kandidate da nemaju program, vješto je uz sramotnu potporu medija, anketara i drugih čimbenika proizvodnje pristanka, zakrinkao svoj pravi program oslonjen na trula jaja jugoslavenske ideje i amaterski redizajnirani komunizam.
Svojedobno je primijetio kako hadezeova kandidatkinja proizvodi sliku bez tona. Sliku i ton u odnosu na Josipovića već je neko vrijeme izoštrio kandidat dr. Milan Kujundžić, ali na njih Josipović nema odgovor. Njemu je jučer iz Marije Bistrice stigao i ton bez šumova Kolinde Grabar-Kitarović. Ona je danas, na Martinje, predstavila svoj predsjednički program čija je glavna karakteristika snažan otklon od Josipovićeve paštetarske kampanje, neprobavljivih floskula i bljedolikoga sadržaja pravDA mandata.
Dosta čeprkanja, treba nam sinteza
Još je prošli tjedan izgledalo kao će se kampanja Grabar-Kitarovićeve izgubiti u traljavom konglomeratu „rehabilitiranja" pojedinih SintezaIstina je da nam ne treba više nikakvo segmentarno analiziranje i dnevnopolitičko čeprkanje po površini. Treba nam sinteza. Motrište iz ptičje perspektive – baš to je ponudila Grabar-Kitarovićeva. To je ono čega Josipović nema, njegov sklop mentalnoga komunista ne dopušta mu zaokruženu cjelinu. On se izgubio (od Cvetičanina do Jovića, od Tita preko Mesića do Perkovića) u konglomeratu jugoslavenskih sinteza.slojeva stanovništva, koji su, istina, u protekla tri predsjednička mandata jedva preživjeli. Dogodio se spasonosni – „klik". Sada, međutim, u prvi plan izlazi: "Hrvatskoj treba zaokret, čemu je preduvjet novo hrvatsko zajedništvo"! Poziv na zajedništvo je jako polazište, kojim su u treći plan stjerani plaćeni dopust, članstvo u Trilateralnoj komisiji, blijedi nastup kod A. Stankovića na HTV-u., čitanje poslanica i obilaženje športskih utakmica.
Istina je da nam ne treba više nikakvo segmentarno analiziranje i dnevnopolitičko čeprkanje po površini. Treba nam sinteza. Motrište iz ptičje perspektive – baš to je ponudila Grabar-Kitarovićeva. To je ono čega Josipović nema, njegov sklop mentalnoga komunista ne dopušta mu zaokruženu cjelinu. On se izgubio (od Cvetičanina do Jovića, od Tita preko Mesića do Perkovića) u konglomeratu jugoslavenskih sinteza. Njegova polazišta izvedena su iz žablje perspektive partijašenja, jugoslavenstva i komunizma. Zaostali mentalni komunisti mogu raditi samo na jugoslavenskoj sintezi. I neumorno rade na njoj, jer za drugo ne znaju.
Pet točaka za novo zajedništvo
Grabar-Kitarovićeva je svoj program sažela u pet svima razumljivih točaka. Riječ je o gospodarskom rastu, socijalnoj stabilnosti, nacionalnoj sigurnosti i obrani, vladavini prava i vanjskoj politici i TočkeGrabar-Kitarovićeva je svoj program sažela u pet svima razumljivih točaka. Riječ je o gospodarskom rastu, socijalnoj stabilnosti, nacionalnoj sigurnosti i obrani, vladavini prava i vanjskoj politici i diplomaciji. Pritom je uputila kritiku nesposobnosti vlade i Josipovića. S mjerom i bez nepotrebnih pretjerivanja.diplomaciji. Pritom je uputila kritiku nesposobnosti vlade i Josipovića. S mjerom i bez nepotrebnih pretjerivanja.
Gospodarski rast, naglasila je, prioritet je programa. Socijalna stabilnost cilja na život dostojan čovjeka. Nacionalna sigurnost i obrana utemeljeni na Domovinskom ratu, hrvatskim braniteljima i budućem novom sustavu domovinske sigurnosti. Vladavina prava i pravna stabilnost u prvi plan stavljaju dostupnost pravde i državnu administraciju umjesto birokracije. Vanjska politika i diplomacija shvaćene su, napokon!, proaktivno umjesto dosadašnje pasivne žabokrečine Josipovića, Pusićeve i Milanovića.
U programu „Za bolju Hrvatsku" Kolinde Grabar-Kitarović, među ostalim, pronašli su se poduzetništvo i investicije, iskorjenjivanje siromaštva, demografska obnova, dostojanstvo hrvatskoga vojnika i Oružanih snaga, temelji države: Domovinski rat, Franjo Tuđman i hrvatski branitelji, trodioba vlasti, politička kultura, gospodarska diplomacija, novo pozicioniranje Hrvatske u svijetu, položaj hrvatskoga naroda u BiH, hrvatsko iseljeništvo, odnos prema Srbiji, Sloveniji i Crnoj Gori glede neriješenih granica. I sve to sa zanemarujuće malom dozom patetike koje predizborne kampanje nužno sa sobom nose.
Nekoliko odmaka od ciljeva dosadašnjih politika
„Za bolju Hrvatsku" program je koji je isprovociran konglomeratom loših politika prvenstveno Mesića i Josipovića. No, on je istodobno kritika poražavajućoj politici ne samo Milanovićeve vlade. Dobro je rečeno kako aktualni predsjednik svjesno krši ustavne dužnosti, te da mu njegov izvorni legitimitet nalaže da bude predsjednikom svih građana a ne zaštitnik politike aktualne vlade. Kandidatkinja stoga KandidaturaGrabar-Kitarovićeva svoju je kandidaturu shvatila ozbiljno, kao izazov, pa je prava šteta što je razdoblje od rujna do Martinja proteklo bez političkoga erosa i naboja kakvoga smo mogli čuti na predstavljanju njezina programa. Dosad bi se, naime, već puno toga kristaliziralo.obećava da će biti predsjednica svih građana a ne određene politelite.
Kad je Grabar-Kitarovićeva ustvrdila kako je u aktualnoj situaciji bolje izaći na nove državne izbore negoli još jednu godinu trpjeti nesposobnu vladu dala je do znanja da će, bude li izabrana, povući za uši Milanovića i njegovu družinu, što bi zacijelo pozdravila zdrava pamet bez obzira na stranačke boje.
Njezin je program i u tom pogledu odmak od Josipovićeva baš me briga stila. No, ona se kroz svoj program (nemam ga u pisanom obliku, pa se oslanjam na prezentaciju viđenu na kolinda.tv) odmakla i od dosadašnje politike prema „regionu" i strateškim partnerima u svijetu. Napravila je odmak od politike iseljavanja, hiperprodukcije zakona... zapravo nema bitnoga područja iz djelokruga odgovornoga predsjednikovanja kojega je ispustila.
Grabar-Kitarovićeva svoju je kandidaturu shvatila ozbiljno, kao izazov, pa je prava šteta što je razdoblje od rujna do Martinja proteklo bez političkoga erosa i naboja kakvoga smo mogli čuti na predstavljanju njezina programa. Dosad bi se, naime, već puno toga kristaliziralo.
Josipović je neodlučan kalkulant
Siguran nastup kojim je počastila birače u usporedbi s Josipovićevim njonji-njonji „novim temeljima" i ustavnim promjenama kao predsjedničkim programom, doima se kao sudar gospođe 21. stoljeća i ZgubidanNjemu je normalno da se Hrvati iseljavaju, ona pak tvrdi da ne će dopustiti politiku daljnjega iseljavanja. Njemu je normalno da smo po svim pokazateljima na dnu Europske unije, ona vjeruje u bolju Hrvatsku. On o bitnim pitanjima nema stav jer navodno nema dovoljno informacija, pa se postavlja pitanje što će Hrvatskoj neinformiran zgubidan.druga iz 1945. Nju ne zanima budući Ustav, već postojeći. Nju ne zanimaju beskorisna putovanja u daleke i egzotične zemlje, već stvarno gospodarsko i socijalno stanje, za koje kaže da su uz povjerenje HDZ-a glavni razlog što se prihvatila kandidature.
Promovirajući novo hrvatsko zajedništvo, nasuprot politici razdora, te optimizam umjesto sustavno ugrađivanoga malodušja, Grabar-Kitarovićeva strpala je Josipovića na razini širine pogleda među autsajdere predsjedničkih izbora, uz bok Đapiću. Josipović nema efikasan odgovor na afirmativni tip kampanje s doziranom kritikom. Što on, uostalom, može ponuditi od novih ideja? Novi ustav u kojemu traži veće ovlasti premda se nije znao nositi ni s postojećim ovlastima Predsjednika Republike?
Njemu je normalno da se Hrvati iseljavaju, ona pak tvrdi da ne će dopustiti politiku daljnjega iseljavanja. Njemu je normalno da smo po svim pokazateljima na dnu Europske unije, ona vjeruje u bolju Hrvatsku. On o bitnim pitanjima nema stav jer navodno nema dovoljno informacija, pa se postavlja pitanje što će Hrvatskoj neinformiran zgubidan.
Grabar-Kitarovićeva je potpuno u pravu kad kaže da će se Josipović pamtiti po tomu što o bitnim pitanjima nije imao stajalište, te da je on zapravo neodlučan kalkulant. Ljevica se vjerojatno već sad tuče po glavi što nije definirala alternativu Josipoviću!
Svi na izbore, imamo koga birati
Hrvatsko „novo zajedništvo" počinje na izborima. Na njima ga treba potvrditi masovnim izlaskom na birališta. Onako kako je zajedništvo potvrđivano u vrijeme Tuđmanova desetljeća. Tada je hrvatsko zajedništvo iskazano na izborima Tuđman znao iskoristiti za opće dobro države i nacije.
Iako je Kolinda Grabar-Kitarović izjavila kako Hrvatskoj ne treba novi Ustav, premda treba, ne treba joj zamjeriti, kao i nespominjanje zakonodavne budućnosti narodnoga referenduma i demokratizaciju izbornih pravila. Nije na predsjedničkoj kandidatkinji spekulirati o nečemu čega još nema. No, jasno je da nema „novoga zajedništva" bez uvažavanja volje naroda iz prvoga članka Ustava.
Pitanju cjelovite ustavne reforme treba pristupiti kad se za njegovo usvajanje uspostavi temeljni uvjet - dvotrećinska većina u Hrvatskom saboru - tako da novi sadržaj Ustava ne bi ovisio o „ucjenama" poput onih iz priče o ustavnim promjena 2010. Do tad će se razbistriti, nadam se, i to je li „regionalizacija" oblik decentralizacije ili rastavljanje države na sastavne dijelove.
Program „Za bolju Hrvatsku" Kolinde Grabar-Kitarović najbolji je program jednoga predsjedničkoga kandidata kojega nam je dosad ponudila HDZ, ne računajući Tuđmana. Tim je programom, usudio bih se reći, Josipović poslan u neslavnu nam povijest, a Kujundžić je dobio konkurenciju zbog koje će morati zasukati rukave i češće izlaziti iz operacijske dvorane. Hrvatska demokratska većina napokon ima koga izabrati, ima razloga izaći na predsjedničke izbore. Već dugo nismo imali dva vrlo dobra predsjednička kandidata. Svi na izbore, kao i 1990.
Nenad Piskač
Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.