Odnos prema Kordiću i Čačiću kao pokazatelj demokracije u Hrvatskoj

Stvarno nemamo nikakvih kriterija. Kao da živimo u džungli. Ipak, ne smijemo pristati biti majmunima. Zato, naime, postoje kriteriji i načela uz ono malo zdrave pameti što proviruje ispod goleme industrije proizvodnje pristanka.

Medijski favorizirani Čačić

Kordić je osuđen iako nema dokaza da je ikoga usmrtio, niti o tome da je izdao neprimjerenu zapovijed, pa niti o tome da je bio nazočan na sastanku uoči ofenzivne KordićKordić je osuđen iako nema dokaza da je ikoga usmrtio, niti o tome da je izdao neprimjerenu zapovijed, pa niti o tome da je bio nazočan na sastanku uoči ofenzivne akcije HVO-a na legitiman vojni cilj - Ahmiće. Dobio je, međutim, duplo više zatvora od Biljane Plavšić! Ponajviše zahvaljujući političkom sudištu na kojemu mu je suđeno i udbaškim prstima koje su mu smjestile. Kaznu je izdržao služeći ju u inozemstvu.akcije HVO-a na legitiman vojni cilj - Ahmiće. Dobio je, međutim, duplo više zatvora od Biljane Plavšić! Ponajviše zahvaljujući političkom sudištu na kojemu mu je suđeno i udbaškim prstima koje su mu smjestile. Kaznu je izdržao služeći ju u inozemstvu.

Tužiteljima, ma gdje i čiji bili, sada je najveći problem to što je on slobodan čovjek, preživio je!, i može slobodno reći što se zbivalo iza kulisa suđenja, od čega je najzanimljivija ponuda da krivnju svali na Tuđmana i Šuška, što je Kordić odbio, pa je zato i dobio svoje.

Čačiću je presudilo mađarsko pravosuđe. Presuda ga je proglasila krivim za smrt dvoje ljudi. Kaznu je odslužio u domaćem zatvoru otvorenoga tipa u kojemu je uglavnom igrao golf. Pritom oštećena rodbina mađarskih pokojnika tvrdi da im Čačić ne želi isplatiti odštetu.

Kordiću krimen nije dokazan, a Čačiću u sudbenom procesu, koliko je poznato široj javnosti, nije dokazan samo identitet ženske osobe na suvozačevu sjedištu automobila kojim je skrivio prometnu nesreću s dva smrtna slučaja. Ali uznici nisu isti ni kad odsluže kaznu. Za to su se pobrinuli mediji i oni koji dobro skriveni upravljaju njima. Čačić je u odnosu na Kordića u Hrvatskoj privilegiran.

Interes javnosti ide u korist Kordića

Čačić je i tijekom izdržavanja kazne neprestano bio u fokusu medija. Neprestano se podgrijavala njegova juhica u odnosu prema Pusićki, HNS-u, sjevernim županijama itd., premda se narodu uglavnom živo fućka za njega i za HNS što potvrđuju čak i neke partijski naštimane ankete. Kordića mediji nisu pratili tijekom izdržavanja kazne, ali bio je u molitvama hrvatskoga naroda s kojim je korespondirao. Tako je i meni, iako se osobno nikad nismo upoznali, o jednome Božiću napisao uljudno pismo zahvale. Po tonu toga kratkoga pisma znao sam da će sve izdržati.

Po izdržanoj kazni na Kordićev se povratak srušilo „drvlje i kamenje", ponajviše zbog spontanoga dočeka hrvatskoga naroda na zračnoj luci koja će se kad-tad zvati imenom dr. Franje Tuđmana, zahvaljujući i Kordićevu držanju tijekom sudbenoga procesa. Dočeku je nazočio i biskup Vlado Košić, ČačićČačićev je izlazak iz zatvora tretiran kao izlazak stanovitoga gurua egzotične sekte. Partijski intonirano novinstvo zanimalo je što on misli o ovome i onome, kako će se ponašati, što će raditi, hoće li osnivati stranku. Jedino ga nisu pitali za vremensku prognozu.što je uzbudilo duhove onih tzv. nevladinih i drugih organizacija koje su u demokratskim okolnostima nastavile udbašku taktiku.

Čačićev je izlazak iz zatvora tretiran kao izlazak stanovitoga gurua egzotične sekte. Partijski intonirano novinstvo zanimalo je što on misli o ovome i onome, kako će se ponašati, što će raditi, hoće li osnivati stranku. Jedino ga nisu pitali za vremensku prognozu.

Vrhunac je ipak Čačićevo pojavljivanje na javnoj televiziji u udarnom terminu Dnevnika 3. Čime se može opravdati njegovo gostovanje? Interesom javnosti? Tvrdim da veći interes javnosti vlada prema stajalištima Daria Kordića, negoli Radimira Čačića. No, interes javnosti u nas je zapravo interes Partije, ma gdje ona bila, a ima je gdje god se okreneš.

Javna televizija, ako jest javni servis, morala bi voditi računa o profesionalnim kriterijima. HTV se, međutim, vodi partijskim kriterijima, inače Radman ne bi bio glavnim ravnateljem. Profesionalni kriteriji informativnoga programa javne HTV ne postoje. Partijski kriteriji nisu i ne mogu biti kriteriji javnoga servisa.

I FAZ je ustanovio dvostruku liniju zapovijedanja

U javnosti je slijedom toga stvorena slika o ratnom zločincu Kordiću i o skrušenom golferu Ratku. Ako su oba odslužila kaznu, onda su oni ravnopravni građani. Ako su DemokracijaPolitička povijest Kordića i Čačića zapravo nam daju pravu sliku o kakvoći i razini hrvatske demokracije u cjelini. A presjek nezdravoga društva u kojemu živimo daje nam javni tretman koji su doživjeli i koji danas proživljavaju.ravnopravni ne može jedan ostati vječni ratni zločinac, a drugi simpatični Ratko. Niti je Kordić ratni zločinac, niti je Čačić ubojica. Svoje su odslužili.

Politička povijest Kordića vezana je uz HDZ. Politička povijest Čačića uz HNS. Je li to ključno kod medijskog tretmana ova dva pravomoćno osuđena i bivša zatvorenika? Mislim da nije ključno, ali nije ni sasvim nebitno, jer se radi o HDZ-u iz devedesetih godina prošloga stoljeća. U nečemu ipak imaju sličnu sudbinu. HDZ je isporučio Kordića, a po povratku nije ga dočekao, pa je vjerojatno „brisan" iz članstva. HNS je izbacio Čačića na jedan netransparentan i klasično partijski način prijekoga suda, ne pruživši mu mogućnost bilo kakve obrane.

Politička povijest Kordića i Čačića zapravo nam daju pravu sliku o kakvoći i razini hrvatske demokracije u cjelini. A presjek nezdravoga društva u kojemu živimo daje nam javni tretman koji su doživjeli i koji danas proživljavaju. Sasvim sam siguran kako je i bez potpore HTV-a Kordićeva specifična težina tolika da bi na predsjedničkim izborima ove godine pomeo regionalnoga Josipovića, vjerojatno i trilateralnu Grabar-Kitarovićevu. Čačićeva je specifična težina u političkom pogledu vrlo nisko limitirana. On kao osoba na nacionalnoj razini ne dostiže 1 posto.

Sotoniziranje nacionalnoga Kordića i uzdizanje minornoga Čačića uz pomoć glavnih medija, pa i same HRT, zapravo potvrđuje tezu iz Kordićeve presude o postojanju dvostruke linije zapovijedanja. Hrvatskim medijima ne zapovijedaju profesionalni kriteriji. Njima zapovijeda jedan drugi lanac zapovijedanja. Partijsko-udbaško-komunistički, kao što je to nedavno primijetio i Frankfurter Algemeine Zeitung protegnuvši tu liniju na sva područja javnoga života.

Nenad Piskač