Obećanja

Zagreb dobiva metro. Zagreb će se tunelom ispod Medvednice spojiti s Hrvatskim zagorjem. Zagreb – grad na Savi. Kad čuju bilo koju od ove tri velike patke Zagrepčani znaju da ih brbljavci vuku za nos. Sva tri obećanja dobro bi došla u realnom vremenu, no u vremenu bolje budućnosti već nam idu kroz nos.

Metro, tunel, grad na Savi

Metro? Još početkom osamdesetih bio sam izložen radijaciji obećanja podzemne željeznice. Kako sam stanovao u Dubravi, a na crno radio u Remetincu, već od samoga obećanja osjećao MedvednicaTunel ispod Medvednice? Kod svake najave njegove izgradnje pojavi se i teorija o velikom podzemnom jezeru ispod Zagrebačke gore koje, navodno, ne dopušta realizaciju toga projekta kojim bi Zagorje izašlo iz izolacije i spojilo se izravno s Dolcem i Trgom bana Jelačića. Kažem, navodno, jer nisam bio dolje i teško mi je provjeriti istinitost jezera. Tunela uglavnom nema, ali sa zagorske strane zna se točno gdje će izaći van.sam se nekako bolje sanjajući kako ću samo u jednom pravcu uštedjeti sat i pol puta (bus – tramvaj – bus). Krajem osamdesetih Juga se pomalo raspadala, a Zagreb je i dalje bio smrknuti sivi grad, malo ušminkan Ipsilonijadom („Yniverzijada"). Metro više nitko nije spominjao sve do pojave Bandićeve zvijezde. Evo i ove predizborne godine metro je opet stigao u Grad. Bit će gotov za tri godine, ako se ne varam baš pred iduće izbore. Ili se opet samoobmanjujem?

Tunel ispod Medvednice? Kod svake najave njegove izgradnje pojavi se i teorija o velikom podzemnom jezeru ispod Zagrebačke gore koje, navodno, ne dopušta realizaciju toga projekta kojim bi Zagorje izašlo iz izolacije i spojilo se izravno s Dolcem i Trgom bana Jelačića. Kažem, navodno, jer nisam bio dolje i teško mi je provjeriti istinitost jezera. Tunela uglavnom nema, ali sa zagorske strane zna se točno gdje će izaći van.

Novo obećanje tunela prema mojem praćenju toga fenomena treba očekivati 2015. ili najkasnije 2016. godine. Dotad u Zagorje okolo naokolo via Zelina ili via Zabok. Cug ne preporučam sve dok je ministar „saobraćaja", „carga", „outsorcinga" i „restartanja" S. Hajdaš Dončić.

Sava? Ništa od toga ni onda kad taj projekt najavi osobno prvi potpredsjednik najbolje vlade dosad. Očekivali smo da će s građevinskom mehanizacijom navaliti na savske nasipe, no on je skrenuo u zatvor igrati golf. Budimo objektivni. I prije R. Čačića obećavalo se. Govorilo se kako Pariz živi uz obale Sene. No, Zagreb se ježi od savskih komaraca i bježi sjeverno i južno od Save. Grad na rijeci možda će doživjeti unuci.

Iz Zagrebačke u Zagrebačku županiju preko Slovenije?

Krenuvši iz Dubrave završih preko puta Samobora u Zaprešiću. Dva grada dijeli nekoliko kilometara ravnice. Nju su četveroredi korakom izmjerili tijekom Križnoga puta 1945. i iza sebe ostavili pripadajuća neistražena masovna grobišta. Ravnicu presijeca bezbrižna Sava. Prometna je situacija ovakva: Hoćete li iz Z doći u S morate u Zagreb do najbližega mosta. Istina, postoji drvena skela. Prometovalo se skelama još od kad je čovjek izmislio sajlu. Na njoj Zaprešićani i Samoborci vise kao i u doba kad je glavno prometno sredstvo bila cipela i konjsko kopito.

Otkad je obnovljene nam države obećavalo se, malo s jedne strane, malo s druge, most koji bi spojio Z sa S. Onda je obećanje nabujalo sve do mosta s pripadajućom hidroelektranom. Kad prođu izbori ostaje nam skela na sajli ili zaobilazno jahanje preko Zagreba. U Istri se radi ozbiljnije – investira se u termoelektranu na mrki ugalj stanovitoga, priča se, Končara. Kako smo sad dio EU, to jest „vratili smo se kući" (J. Kosor) poput izgubljenoga Lesija, može se iz Z u S doći nešto lakše i preko Slo, ali ne preporučam. Voli nas njihova prometna policija kao i naša njih. U tom pogledu stanje je nepromjenjivo još od jugoslavenskoga doba.

Četiri velika obećanja već godinama izazivaju podsmijeh širokih narodnih masa. No, ipak je nešto učinjeno. Zagreb je dobio fontane. Prekrasne su, kažu, samo još nijednom nisam naletio kad rade, a najavljena je još jedna s impozantnom cijenom koštanja. Više nisam u pogledu poreza i prireza zagrebački podanik, pa se tim podatkom ne dam smesti.

Mali grad za velika trgovačka središta

I u Zaprešiću se investiralo. Ponajviše u potrošnju i golf. Četiri veletrgovačka središta okružila su poput srednjovjekovnih kula ovaj burg kreiran kao zagrebačko satelitsko naselje namijenjeno ZaprešićSad je u središtu grada zaostao samo gdjekoji svinjac i kokošinjac. Prepoznatljive Jelačićeve Nove dvore u svakom je pogledu nadmašilo „kulturno" središte West Gate. Kad u njega zalutam uvijek mi pozli, dvaput vrlo ozbiljno. Najviša plaća non-stop zaposlenih u njemu iznosi minimalac dostatan za gablec.socijalističkom hrkanju. U nedavnoj povijesti Zaprešić je prije zagrebačkoga bio predgrađem Brdovca, ondašnjega kulturnoga središta i filijala tamošnje drevne župe sv. Vida. U daljoj povijesti upamćen je šturom informacijom - „tranzitna konjušnica na putu iz Zagreba u Peštu". Nadbiskup Stepinac prvi je europeizirao Zaprešić ustanovivši u njemu župu sv. Petra Apostola.

Kočije odavno ne prometuju. Posljednji konj iz središta grada nestao je prije nekoliko godina, nekako u doba kad je prije lokalnih izbora montirano nekoliko semafora odjednom, pa i onaj na glavnoj prometnici zaostaloga imena totalitarnoga Maršala zločinca Tita. Kuća pokraj koje je kamenovan nadbiskup Stepinac još nije dobila spomen ploču na taj hrabar čin oslobodioca, što ne znači da nema onih koji bi je i danas postavili.

GolfKako ne znam igrati golf, sumnjam da je i slavni Ban znao, ne odlazim na golfalište tako da nisam mogao izbrojati koliko je loptica završilo let na pročelju kapelice obitelji Jelačić. S repertoara je nekako nestala i ona poznata - Ustani bane, Hrvatska te zove. Dobili golf, izgubili bana. Sad je na redu golfizacija Srđa, pa onda perivoja dvoraca Hrvatskoga zagorja... Kad se dovrši projekt „mala zemlja za velike golf igrače" u Hrvatskoj će uz domaće feudalce s demokratskim legitimitetima preostati taman toliko Hrvatica i Hrvata da golferima ima tko skupljati loptice, nositi štapove, čistiti cipelice i donijeti whisky s ledom.Sad je u središtu grada zaostao samo gdjekoji svinjac i kokošinjac. Prepoznatljive Jelačićeve Nove dvore u svakom je pogledu nadmašilo „kulturno" središte West Gate. Kad u njega zalutam uvijek mi pozli, dvaput vrlo ozbiljno. Najviša plaća non-stop zaposlenih u njemu iznosi minimalac dostatan za gablec.

Umjesto banove sablje Sanaderova golf palica

Kad se čovjek umori od obećanja i štrapaciranja po veletrgovinama na čijim su se obećanjima o novim radnim mjestima dobivali izbori, može odigrati partiju golfa na terenu tik do grobnice bana Jelačića, na dijelu kompleksa Novih dvora, najvrjednijega gradskoga spomenika kulture s kojim gradski oci ne znaju kaj bi napravili, pa su ga mudro na više desetljeća iznajmili samima sebi a trošak prebacili na ustanove otprije u njihovim rukama. Banovu sablju zamijenili golf palicom.

Tako se Zaprešić europeizirao. A sam golf teren, kako i priliči Hrvatima kod tako značajnih investicija prepunih radnih mjesta, početnim je udarcem zauvijek u povijest opalio osobno premijer Sanader. I blagoslovio gospodin župnik. Fotografije s te svečanosti na kojima se vidi Sanader, brižljivo su tijekom procesa „konsolidacije" skrojene i „retuširane" tako da ga na njima više nema. A bio je.

Kako ne znam igrati golf, sumnjam da je i slavni Ban znao, ne odlazim na golfalište tako da nisam mogao izbrojati koliko je loptica završilo let na pročelju kapelice obitelji Jelačić. S repertoara je nekako nestala i ona poznata - Ustani bane, Hrvatska te zove. Dobili golf, izgubili bana. Sad je na redu golfizacija Srđa, pa onda perivoja dvoraca Hrvatskoga zagorja... Kad se dovrši projekt „mala zemlja za velike golf igrače" u Hrvatskoj će uz domaće feudalce s demokratskim legitimitetima preostati taman toliko Hrvatica i Hrvata da golferima ima tko skupljati loptice, nositi štapove, čistiti cipelice i donijeti whisky s ledom.

Stari dobri Samoborski sajam

Kakvo je pak stanje s obećanjima, investicijama i europeizacijom Samobora teško mi je reći. Rijetko sam preko. Nema, rekoh, mosta, sajla me nervira, preko Zagreba je daleko, a iz načela ne prometujem preko slovenskoga teritorija kako bih iz Hrvatske došao u Hrvatsku, odnosno iz Zagrebačke županije u Zagrebačku županiju.

Da se razmemo: Sajle mi, ona mi je svjedok, idem tu i tamo preko Save! U posljednje vrijeme ne dalje od Samoborskoga sajma, koji me oduševio. Nema čega nema. Pronašao sam za smiješne novce dobar set imbus ključeva, kombinirana kliješta i štihaču. I u toj košnici narodne svečanosti zaboravio na sva obećanja što me u stopu desetljećima prate još od Dubrave kojoj je Centar kulture obećan za Juge, ali u cijelosti nije dovršen ni u „jedinoj nam i vječnoj" (F. Tuđman). I tamo su prednost dobili Kaufland, Bila, Plodine... i stanoviti Garden Mall, bratić West Gatea. Za prijevod poslužite se englesko-hrvatskim rječnikom.

Ne brinu me toliko magle velikih neostvarenih obećanja, koliko ona prekobrojna manja, bezvezna a ostvarena, što u ime novih radnih mjesta potiču rast stope nezaposlenosti i iseljavanje tipa - što dalje, glavom bez obzira.

Nenad Piskač