Pacijent je zaboravio da je Predsjednik i previdio da će pro bono operacijom postati Daroprimatelj

Kako je nedvojbeno javno rečeno Predsjednik je na dar od inozemnoga građanina dobio uslugu operacije očnoga kapka obavljenu u tuzemstvu. Ovdje se nećemo baviti estetskom kirurgijom i funkcionalnošću suženoga mu vidnoga polja što je moguće utjecalo i na njegovu političku funkcionalnost, pa niti operativnim sukobom interesa i nepotizmom o čemu je već pisano. Koliko je poznato o poreznom aspektu primljenoga dara u javnosti nitko nije rekao ni riječ. Predsjednik je dobio dar i što se tu ima čačkati!? A ima, čini mi se i sa stajališta „porezne discipline“ na kojoj insistira ministar Linić, o kojoj treba nešto reći, ali i sa stajališta nove pravednosti na koju ne treba trošiti riječi.

Operacija je bila dar tvrde domaći liječnici ali i darodavatelj dr. Milomir Ninković iz Münchena. Daroprimatelj tvrdnje o primljenom daru usluge operacije nije demantirao. A i kako bi, kad više nema „suženo vidno polje“?

Kad pacijent sam sebi naruči dar

Dr. Davor Mijatović, pročelnik Zavoda za plastičnu i rekonstruktivnu kirurgiju na zagrebačkom KBC Rebro, koji je sudjelovao u darovanoj operaciji kaže: „Operacija... nije bila estetski nego medicinski zahvat jer je imao suženo vidno polje. Razlog operacije bila je uspostava normalnog vida, a za takve je operativne zahvate uobičajeno da idu na teret HZZO-a. A sudjelovanje dr. Ninkovića u operaciji bilo je pro bono, njemu država ništa nije platila“.

Nas zanima baš taj dar, „pro bono“, jer Daroprimatelj je istodobno i Pacijent i Predsjednik. Njemu jedan drugi zakon brani primanje darova veće vrijednosti od 500 kuna. Operacija predsjedničkoga kapka, sigurno je koštala više od 500 kuna, ako ni zbog čega drugoga onda zbog „simetrije lica“ zbog koje je istodobno operiran i estetski dotjeran i drugi kapak. Dva kapka nikako ne ulaze u okvir do 500 kuna, ta, nije riječ o tretmanu kurjega oka! Pacijent je, dakle, primio dar, štoviše sam je naručio upravo taj i taj određeni dar, odredio je i osobu koja će mu darovati dar koji mu je, napokon, darovan „pro bono“ u većem iznosu negoli mu to zakon dopušta. Ali, ni to nije sve.

Imamo, naime, u poreznom pogledu nedvojbeno utvrđena tri legitimna porezna čimbenika: Darodavatelja (inozemnoga kirurga), daroprimatelja (Pacijenta, Predsjednika) i dar (izvršenu operaciju). Njih tretira hrvatski porezni sustav.

Dar je i porezna kategorija

Imamo i hvale vrijednu izjavu Darodavatelja: „Primam jako puno pacijenata s područja bivše Jugoslavije. Jako često operiram bez honorara ili pokušavamo što više smanjiti troškove i financijski općenito olakšati našim ljudima boravak u Njemačkoj jer znamo da je ljudima jako teško priuštiti liječenje. Operiram i u svim državama bivše Jugoslavije... Predsjednik (...) nije od mene dobio ništa što ne dobivaju i 'obični' građani Hrvatske i drugih zemalja bivše Jugoslavije, s tim da s njim imam i sporazum o troškovima“.

Darodavatelj nam sugerira kako je sve uobičajeno, jer je Predsjednik „s područja bivše Jugoslavije“ u kojemu on šakom i kapom daruje operacije i običnim ljudima u potrebi, pa kako onda ne bi i našem visokopozicioniranom Pacijentu s kojim ima sporadični sporazum o troškovima. Ne navodi je li sporazum u pisanoj formi ugovora o darovanju ili samo o usmenom dogovoru ispod tezge, čestoj pojavi na „prostoru bivše Jugoslavije“.

Operacija visečega očnoga kapka prvog i narušavatelja Pacijentove simetrije lica očnoga kapka drugog, u poreznom zakonodavstvu nije izrijekom navedena kao dar. Tko bi sve moguće darove i operativne zahvate mogao izrijekom upisati u Zakon o porezu na nasljedstva i darove, onakvom sitničavošću kakvom je zakonodavac u Ustavu, primjera radi, nabrojao nacionalne manjine? Linić? Šegon? Linić i Šegon zajedno s Ostojićem, Rajkom, dakako?

Rokovi za prijavu poreza na dar su istekli

Ipak vrijednost Darodavateljeve usluge operacije (dara) može se utvrditi (npr. cjenikom ili vještačenjem) i ta se tržišna vrijednost iskazuje novčanim iznosom, što spada pod pojam „gotov novac“. Svaka operacija košta. Kao ni ručka, tako nema niti besplatne operacije. Svaki dar ima svoju cijenu. Ovdje je pitanje je li darovana usluga operacije isto što i „gotov novac“. Zdrav mi razum veli da jest, ali s obzirom da živimo „na prostoru bivše Jugoslavije“, gdje je često puta interpretacija snažnija od zakonodavne norme, to i ne mora biti tako. Unatoč tomu držim se u daljnjem tekstu zdrave pameti, te teksta i konteksta brošure Ministarstva financija, Porezna uprava – Oporezivanje nasljedstva i darova dostupne na poveznici.

Taj nesretni gotov novac darovan kroz uslugu operacije, postaje, naime, predmetom porezne politike i porezne odgovornosti poreznog obveznika. Netko porez na darovanje mora platiti i netko ga mora ubrati, ako nije riječ o „oslobođenju“ ne „prostora bivše Jugoslavije“, već od poreza. U redovnim okolnostima porezni obveznik plaća porez, a Porezna uprava rješenjem razrezuje porez. Znamo, ako naplata ne ide milom, onda ide silom. Ovrhom.

Pacijent je, dakle, u poreznom smislu po završetku operacije primio dar i taj konzumirani dar koji ima vrijednost neutvrđene svote gotova novca proizveo je poreznu obvezu a Pacijent je postao poreznim obveznikom poreza na dar. Porezna obveza nastalaŠto je s porezom?Pacijent je u poreznom smislu po završetku operacije primio dar i taj konzumirani dar koji ima vrijednost neutvrđene svote gotova novca proizveo je poreznu obvezu a Pacijent je postao poreznim obveznikom poreza na dar. Porezna obveza nastala je u trenutku obavljene besplatne usluge operacije, budući da, izgleda, između Darodavatelja i Daroprimatelja ne postoji pisani ugovor o darovanju operacije je u trenutku obavljene besplatne usluge operacije, budući da, izgleda, između Darodavatelja i Daroprimatelja ne postoji pisani ugovor o darovanju operacije.

Ako pak postoji pisani ugovor o darovanju stvari su opet jasne. Za pretpostaviti je da je ugovor sklopljen prije operativnoga zahvata a ne postoperativno. U tom slučaju rok od 30 dana za podnošenje prijave poreza na dar već je odavno istekao. Za vjerovati je da je sklopljen samo usmeni dogovor. U tom slučaju porezna obveza je nastupila, hoćeš-nećeš, s danom primanja dara, dakle, s danom izvršene pro bono operacije. Rok za podnošenje prijave poreza na dar u slučaju da ne postoji ugovor o darovanju mjerodavnoj poreznoj ispostavi iznosi 30 dana od dana primanja dara. I taj je rok prošao.

Pacijent u funkciji daroprimatelja nije oslobođen od poreza

No, možda je Daroprimatelj oslobođen plaćanja poreza na dar. Ali, teško je u to povjerovati budući da u postupku međusobna darivanja nije riječ o bračnom drugu, krvnom srodniku u ravnoj liniji, posvojeniku i posvojitelju darodavatelja, ne radi se ni o bratu, sestri ili njihovim potomcima te zetovima i snahama darovatelja koji su živjeli u zajedničkom kućanstvu.Rok od 15 danaPredsjednik nije po sili zakona oslobođen podnošenja prijave o primljenome daru. Javnost nije izvještena je li Daroprimatelj na vrijeme podnio prijavu poreza na darovanje, ili je zakasnio, ili ju je zaboravio podnijeti, je li dobio rješenje o porezu, oslobađa li ga ili tereti, ako je dobio rješenje je li postupio po njemu i platio porez u zakonskom roku od 15 dana od primitka rješenja? Kazna za nedostavljanje dokumentacije potrebne za određivanje poreza za fizičke osobe iznosi od 500 do 25.000 kuna Također, nije riječ o poreznom obvezniku - osobi kojoj država ili lokalna i područna samouprava daruje pokretnine bez naknade zbog odštete ili drugih razloga u svezi s Domovinskim ratom, osim toga nije riječ ni o osobi koja prima darove za svrhe utvrđene posebnim propisima. Poreza na dar zakonom su oslobođene Republika Hrvatska, jedinice lokalne i područne samouprave, tijela državne uprave i tijela jedinica lokalne i područne samouprave, javne ustanove, vjerske zajednice, zaklade i fondacije, Crveni križ i druge humanitarne udruge osnovane na temelju posebnih propisa.

Time su iscrpljene sve zakonske kategorije oslobođenja od poreza na darovanje. Pacijent obuhvaćen pro bono operacijom, naš je porezni obveznik, jer nije RH, jedinica lokalne i područne samouprave, tijelo državne uprave ili jedinice lokalne i područne samouprave, nije javna ustanova, ako je agnostik nije ni vjerska zajednica, pa ni zaklada ili fondacija, Crveni križ... Dakle, on je ipak samo Daroprimatelj u smislu jednoga od najnižih poreza na hrvatskoj poreznoj sceni.

Predsjednik nije po sili zakona oslobođen podnošenja prijave o primljenome daru. Javnost nije izvještena je li Daroprimatelj na vrijeme podnio prijavu poreza na darovanje, ili je zakasnio, ili ju je zaboravio podnijeti, je li dobio rješenje o porezu, oslobađa li ga ili tereti, ako je dobio rješenje je li postupio po njemu i platio porez u zakonskom roku od 15 dana od primitka rješenja? Kazna za nedostavljanje dokumentacije potrebne za određivanje poreza za fizičke osobe iznosi od 500 do 25.000 kuna.

Je li riječ o sivoj ekonomiji?

Kako u ovom slučaju darivanja izračunati porez na dar? Jednostavno. Tržišna cijena darovane operacije minus dopuštenih 500 kuna vrijednosti dara jednako porezna osnovica poreza na dar. Na nju se plaća od 0 do 5 posto poreza na darovanje. Porezni postotak poreza na dar određuje županija (ili Grad Zagreb) u kojoj živi porezni obveznik. Ako porezni obveznik pravodobno ne prijavi dar tada se porezna osnovica obračunava prema tržišnoj vrijednosti dara na dan prijavljivanja ili otkrivanja porezne obveze. Ako Daroprimatelj nije shvatio da je daroprimatelj, na to ga je trebala upozoriti Porezna uprava, jer je dar javno objavljen i svima poznat.

Da je porez plaćen Predsjednik ili Ministarstvo financija pohvalili bi se uplatnicom i skinuli temu s dnevnoga reda. Kako šute, opravdano je sumnjati da porezna prijava o primitku dara nije ni podnesena pri čemu za propust krivicu snose i Daroprimatelj i Porezna uprava. Ako je tako, zakon je zaobiđen, netko je i oštećen, premda je darovana operacija, hvala Bogu, uspjela i estetski i funkcionalno i u pogledu simetrije lica. Što su liječnici i potvrdili. Ali poreznici nisu potvrdili da je podnesena porezna prijava o primljenom daru i da je plaćen porez na uspješno primljeni dar.

Postoji još jedna mogućnost. Moguće neki podzakonski akt nedostupan oku javnosti (pravilnik, preporuka, mišljenje ili neko drugo nadri tumačenje) propisuje da darovana operacija predsjedničkih kapaka ni u kom slučajuSiva ekonomijaNaravno, uvijek postoji i ona mogućnost da smo prevareni. To jest da operacija uopće nije darovana. A to onda znači da je Pacijent operiran u čistom fušu, za koji je inozemnom kirurgu izdana „radna dozvola“, što implicira organiziranu sivu ekonomiju od vrha do dna i totalni raspad sustava i nikad ne može predstavljati dar u smislu Zakona o porezu na nasljedstva i darovanje. Pa se onda i u slučaju kad darodavatelj javno prizna da je daroprimatelju dao dar smatra kako darovana operacija nije dar tipa „gotov novac“u smislu istoga Zakona. Kažem, u nas je sve moguće. No, sigurno je da rečeni dar u poreznom pogledu nije nekretnina, pokretnina ili vrijednosni papir.

Ako dar Predsjedniku vrijedan više od 500 kuna nije dar zbog kojega je potrebno podnijeti poreznu prijavu za primljeni dar, prosim, uz ispriku zaboravite ovaj tekst. Ako sam pak dobro razumio tekst Zakona, za eventualno izbjegavanje porezne obveze ne krivim Pacijenta i Daroprimatelja, ali se srdim na Predsjednika. I ministra financija. Dodatnu bi neugodu stvorila tužba Grada Zagreba u kojemu Daroprimatelj živi, a koji je ostao bez prihoda od obavljene transakcije darovanja. Nije to neka lova, ali je zakonska obveza, a mi smo pravna država više negoli „područje bivše Jugoslavije“.

Naravno, uvijek postoji i ona mogućnost da smo prevareni. To jest da operacija uopće nije darovana. A to onda znači da je Pacijent operiran u čistom fušu, za koji je inozemnom kirurgu izdana „radna dozvola“, što implicira organiziranu sivu ekonomiju od vrha do dna i totalni raspad sustava.

Siva ekonomija ili europski standard

Sve se moglo jednostavno izbjeći da je Pacijent poštivao načelo redovnoga i uobičajenoga puta unutar sustava hrvatskoga zdravstva poštujući hrvatske kirurge umjesto insistiranja na liječniku naklonjenom prostoru bivše Jugoslavije, poznatom po tome što je „operirao i Ivicu Račana“, iz čega bi se moglo politikantski zaključiti da je riječ o partijskom kirurgu. Ako je Pacijent baš insistirao da operativni zahvat izvrši dobročinitelj prostora bivše Jugoslavije, ili partijski kirurg, onda ga je trebao upozoriti da za 10 kuna u Hrvatskoj može utemeljiti jednostavno trgovačko društvo.

Njega je dalekosežno osmislio Gordan Maras, ministar sitnoga poduzetništva, kako bi, među ostalim, spriječio sivu ekonomiju. Kao vlasnik takvoga trgovačkog društva mogao je dr. Ninković, izbjeglica iz Sarajeva, izvršiti operaciju i uz pomoć Linićeve fiskalizacije ispostaviti fakturu HZZO-u ili Pacijentu i ne bi došlo do nepotrebne blamaže Predsjednika Republike Hrvatske.

Misleći kako će proći jeftino Pacijent je zaboravio da je Predsjednik i previdio da će pro bono operacijom postati Daroprimatelj. Zapetljao se o više hrvatskih zakona i dobrih običaja što bi ga moglo skupo stajati s obzirom na to da je ambiciozno krenuo u lov na novi predsjednički mandat u zapadnom dijelu „područja bivše Jugoslavije“, koji kao takav više ne postoji, jer je prije čina spornoga darivanja Hrvatska ušla u Europsku uniju. U njoj je poštivanje zakona, za razliku od „područja bivše Jugoslavije“, civilizacijski standard i u njoj predsjednici za manje sitnice od sukoba interesa, političke korupcije, nepotizma ili izbjegavanja poreza podnose neopozive ostavke.

Nenad Piskač

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.