Pobjeda morala savjesti nad moralom autoriteta

U ponedjeljak jedanaestoga veljače ove godine svijetom se munjevito proširila vijest o tome da je papa Benedikt XVI. podnio odreknuće od papinske službe s danom 28. veljače u 20 sati. Papina gesta je neuobičajena za povijest papinstva, ali i legitimna u svjetlu crkvenog zakona. Odreknuće od službe jedno je od opravdanih razloga za „prazni stolac“. Ratzinger je postao u jednoj sekundi senzacionalan znak vremena. Mnogi su odreknuće doživjeli kao tešku pljusku, ali o tome mudro šute.

Promjene u Crkvi idu sporo

Mogli bismo laički reći da je papa sam sebi podnio „ostavku“ s obzirom na činjenicu da je papa vrhovna crkvena vlast pa prema tome nema kome podnijeti „ostavku“. Neki su u odreknuću namirisali stanovita apokaliptična „posljednja vremena“. Zaboravili su da od utjelovljenja druge Božanske osobe živimo otprilike dvije tisuće godina u posljednjim vremenima. Neki u ovom Papinom potezu vide i početak „smaka svijeta“ opisan u poznatim i nepoznatim proroštvima, viđenjima, da ne velim gatanjima, na što ne treba trošiti vrijeme i slova.

Papa Benedikt XVI. svojim je odreknućem snažno protresao Crkvu, a osobito okoštale strukture u Vatikanu. Na vidiku su reforme i promjene koje trebaju Crkvu prilagoditi 21. stoljeću, ma što o tome mislili birokrati kurije. Okoštalima odgovaraju feudalni odnosi, oni još nisu prihvatili ni zahtjevnosti Drugoga vatikanskoga koncila (1962. – 1965.). U Crkvi promjene, pritom se ne misli na promjene nauka, idu sporo. Primjerice, zbog sporosti prilagodbe novim okolnostima Crkva je u 19. stoljeću izgubila znatan dio radništva, što su drugi iskoristili, a negativne posljedice se osjećaju i danas.

Nakon što sam se više puta preispitao pred Bogom...

Benedikt XVI. bez velike pompe kratko je formulirao objavu silaska s katoličkog trona: „Draga braćo, sazvao sam vas na ovaj konzistorij ne samo zbog triju kanonizacija, već i zato da vam priopćim jednu veoma važnu odluku za život Crkve. Nakon što sam se više put preispitao pred Bogom, došao sam do uvjerenja da mi moje snage, zbog poodmakle dobi, više ne dopuštaju vršiti na prikladan način moju papinsku službu. Veoma sam svjestan da se tu službu, zbog njezine duhovne naravi, mora obnašati ne samoBenedikt XVI.No, u današnjem svijetu, izloženom brzim promjenama i potresanom veoma važnim pitanjima za život vjere, za upravljanje lađom svetog Petra i naviještanje evanđelja potrebni su također tjelesna i duševna snaga, koja se, posljednjih mjeseci, kod mene smanjila tako da moram priznati da nisam više sposoban dobro vršiti povjerenu mi službu. Zbog toga, duboko svjestan težine ovoga čina, u punoj slobodi, izjavljujem da se odričem službe Rimskog biskupa, nasljednika svetog Petra, koju su mi 19. travnja 2005. povjerili kardinali, tako da će od 28. veljače 2013., u 20 sati, stolica Svetog Petra biti upražnjena i morat će se sazvati - od strane onih kojima je to zadaća - konklave za izbor novog pape djelima i riječima, već ništa manje patnjom i molitvom. No, u današnjem svijetu, izloženom brzim promjenama i potresanom veoma važnim pitanjima za život vjere, za upravljanje lađom svetog Petra i naviještanje evanđelja potrebni su također tjelesna i duševna snaga, koja se, posljednjih mjeseci, kod mene smanjila tako da moram priznati da nisam više sposoban dobro vršiti povjerenu mi službu. Zbog toga, duboko svjestan težine ovoga čina, u punoj slobodi, izjavljujem da se odričem službe Rimskog biskupa, nasljednika svetog Petra, koju su mi 19. travnja 2005. povjerili kardinali, tako da će od 28. veljače 2013., u 20 sati, stolica Svetog Petra biti upražnjena i morat će se sazvati - od strane onih kojima je to zadaća - konklave za izbor novog pape. Draga braćo, zahvaljujem vam od sveg srca za svu ljubav i rad kojima ste sa mnom nosili teret moje službe i molim oproštenje za sve moje pogreške. Povjerimo, sada, svetu Crkvu brizi Vrhovnog Pastira, Našega Gospodina Isusa Krista i zazovimo svetu Majku Mariju da svojom majčinskom dobrotom bude na pomoć ocima kardinalima u izboru novog pape. Što se mene osobno tiče, želim i ubuduće služiti svim srcem, čitavim životom posvećenim molitvi, svetu Crkvu Božju". Tako jednostavno, a tako dalekosežno.

Papa je hrabro procijenio svoje trenutne ljudske snage. Zaključio je da su one nedostatne da bi mogao prikladno obavljati papinsku službu te je odlučio povući se zajedno sa svojim boleštinama u zasluženu mirovinu. Pažljivi promatrači govore da je godinama slao signale koji su mogli nagovijestiti da će on povući ovaj neuobičajen potez. Nije sramota priznati čovjeku, osobito u dobi od 86 godina, da više ne može ići ukorak s događajima. Ratzinger je procijenio da još može samo povući zadnji jaki potez i potom molitvom služiti Crkvi.

Miniranje reevangelizacije Benedikta XVI.

Umjesto „smaka svijeta“ predstoje nam konklave. Crkva vjeruje da je vodi Duh Sveti, treća božanska osoba, a on pak puše kad hoće i gdje hoće. Ima i neke druge zanimljive karakteristike, koje okoštalima mogu poremetiti relaksirajući komoditet. Ratzinger je prestar i zbog toga ne će sudjelovati u konklavama. Njegov će papinski duh, međutim, i te kako biti nazočan u dvorani dok će svijet biti u iščekivanju bijelog dima.

Novi se papa već u nekoliko konklava najavljuje iz obojene Afrike. Kad bi se dogodio crni papa bilo bi to potrebno skretanje pozornosti na crni kontinent u kojemu su ključne riječi – glad, žeđ, bolest, nedostatak obrazovanja i posla. Europa se u međuvremenu odrekla kršćanskih korijena, pa je s druge strane i ona potrebita. U njoj su (pre)ostale još neke enklave, poput Crkve u Hrvata, koje se još kako-tako drže pred diktaturom relativizma i kulturom smrti. Europi predstoji reevangelizacija na kojoj je s razlogom insistirao Benedikt XVI. Ona nije zaživjela, pa se stječe dojam da je Papa miniran unutar same Crkve.

BiH ili Gana? Amerika ili Kanada? Beč ili Milano?

Novoga papu birat će i dva hrvatska kardinala, nadbiskup zagrebački Josip Bozanić i nadbiskup vrhbosanski Vinko Puljić. Teoretski mogu biti i izabrani. Budu li se kardinali mlađi od 80 godina, njih 117 koji će sudjelovati u konklavama najavljenim za sredinu ožujka, odlučili za nastavak europocentrične logike biranja pape ne bi mi bilo ništa čudno da za papu izaberu kardinala s prve crte branika kršćanstva, predstavnika jednoga od najstarijih europskih naroda, koji usred Europe izumire vjeran Crkvi i papi stjeran između pravoslavnog čekića i muslimanskog nakovnja, a sve po blagoslovu tzv. međunarodne zajednice. Kardinal iz Bosne i Hercegovine ili iz Gane? Obje su mogućnosti jako zanimljive, ali one su u sferi spekulacija, kao i sve druge medijski najavljivane mogućnosti kao što je papa iz Latinske Amerike, pa onda i bečki, milanski, američki i kanadski favoriti. O tome kakav papa je najpotrebniji Crkvi i svijetu raspraviti će kardinali prije tajnoga glasovanja o novom papi. Bez obzira na šok što im ga je priredio papa Benedikt XVI. dogovaranja i „lobiranja“ već su započela. Sastav kardinalskoga zbora ide u korist Europljana. Ali, ne treba zaboraviti na djelovanje Duha Svetoga...

Moral savjesti pobijedio moral autoriteta

Konklave će biti zanimljive jer imaju dodatan začin što ga je posijao Papa, koji, već su neki primijetili, odlazi s trona da bi pomaknuo ono što kao papa nije mogao. Kuriju. Josephu Ratzingeru, koji će u povijesti ostati upamćen kao veliki teolog, svjetski intelektualac, ali i po odreknuću od papinske službe i po tome što je bio najbliži suradnik pape Ivana Pavla II. i šef Kongregacije za nauk vjere (naslijedivši na tom mjestu kardinala Šepera), želimo dobro zdravlje kako bi mogao još malo pridonijeti teologiji, premda za života više ne će objavljivati kako ne bi remetio novog papu. Povući će se u samostan daleko od očiju javnosti. Pisat će do zadnjega daha. Takav je.

Jedna od očitih poruka je – birajte mlađega papu. Simpatična mi je i izravna poruka upućena onima koji su ga etiketirali kao konzervativca. Njih je odreknućem demantirao na najšokantniji mogući, ne čak ni reformski, već gotovo revolucionarni, da ne velim progresistički način. Ratzingerov „moral savjesti“ pobijedio je „moral autoriteta“. Otud sloboda i hrabrost za odreknuće.

Nenad Piskač