Hrvatska i Kina potiču iseljavanje stanovništva

Prve vidljive rezultate na HRT-u najavio je novi, zapravo stari komunistički šef Goran Radman, član i dužnosnik CK SKH, za tri godine do tada će financijski, kadrovski i tehnološki sređivati partijsku javnu kuću, kao što prvi vladin doglavnik od nekoliko drugih doglavnika, Čačić, sređuje energetiku, gospodarstvo i strane investicije. Prvo će raspisati „natječaj" za 40 različitih funkcija, što znači da Partija nije završila posao uhljebljivanja brojne klijentele. Ja doista mislim da Partija jedino zna odlično kadrovirati. Od kadroviranja se, međutim, ne živi. Radman se fantastično uklopio u filozofiju aktualne vlasti.

I on prolongira rezultate svoga rada do kraja mandata Milanovićeve klike. Tijekom mandata očekuje se dakle nula bodova i neprestano kadrovsko perpetuiranje. A počelo je ovako: Imamo rješenja! Imamo plan! – govorili su prije izbora, onda su po dolasku na vlast kukurikavci prve rezultate najavljivali za tri do šest mjeseci, pa za šest do devet mjeseci da bi sada došli i do kraja mandata. To je predizborna, smišljena i planirana prijevara ravna onoj kakvu je izveo Sanader sa svojom klijentelom. No, Hrvati će do sljedećih izbora sve to skupa zaboraviti i zapjevati – pamtim samo sretne dane!

Sinkronizacija ministarstava na poslovima iseljavanja

VladaHrvatska uz Kinu jedina potiče iseljavanje svojega stanovništva. Za Kineze kojih je za naše europske prilike nevjerojatno puno (navodno kineski komunisti isplaćuju određenu svotu osobama koje isele u Europu) stvar je relativno razumljiva, ali Hrvati i bez iseljavanja izumiru, pa ispada da su najsuicidalniji narod na svijetu. Kad, naime, to ne bi bili, ne bi nikad, pa ni tad, izabrali Milanovićeve patuljke, koji problem iseljavanja nisu ni registrirali kao problem, dok svojom cjelokupnom politikom zapravo izravno potiču iseljavanje. Za čiji račun rade? Ako bi ikoga iz Hrvatske trebalo iseliti, onda je to „ova vlada u ovoj zemlji" sa kompletnom njezinom klijentelom. Lakše bi se disalo.Podatci koji ovih dana kruže medijskim prostorom više su negoli zabrinjavajući. Bio sam među onima koji su početkom devedesetih mislili kako su završeni valovi iseljavanja Hrvata iz Hrvatske. Sad mogu samo žalosno konstatirati da više nisam siguran bih li vlastito dijete zadržavao ili podupro kad bi odlučilo otići iz Hrvatske u svijet u potrazi za egzistencijom dostojnom čovjeka 21. stoljeća. U jedno sam ipak siguran, aktualna vlast, to sam već dosta davno napisao, jest najgora koju su si Hrvati priskrbili u svojoj bezgraničnoj neodgovornosti. Gora i od Sanadera, što je doista nevjerojatno.

Početkom devedesetih Tuđmanova je politika bila politika useljavanja Hrvata iz svijeta u Hrvatsku, a danas je na snazi politika iseljavanja Hrvata iz Hrvatske i iseljavanje Hrvata iz Bosne i Hercegovine (ali ne u Hrvatsku, već što dalje to bolje). Tuđman je formirao i posebno ministarstvo useljeništva, ali su crveni pauci uspjeli odmah u začetku raskopati i ideju i ministarstvo. Danas bi nam trebalo posebno ministarstvo iseljavanja, premda rezultati rada postojećih ministarstava udarnički efikasno nadomještaju nedostatak ministarstva iseljavanja. Zato aktualnim ministrima ne treba plaću svesti na minimalac, oni svoju četveroljetku iz Plana sinkronizirano realiziraju i premašuju ga tako da se treba založiti da im se plaća poveća za sto posto, a zavrijedili su i od Josipovića Orden zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom koji je 1945. dodijeljen samome Josipu Brozu temeljem odluke Predsjedništva Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije. Što je iseljavanje veće, plaća im mora biti viša. Što je nezaposlenost veća, plaća im se iz mjeseca u mjesec treba povećavati. Svatko mora biti nagrađen za rezultate svoga rada.

Hrvatska uz Kinu jedina potiče iseljavanje svojega stanovništva. Za Kineze kojih je za naše europske prilike nevjerojatno puno (navodno kineski komunisti isplaćuju određenu svotu osobama koje isele u Europu) stvar je relativno razumljiva, ali Hrvati i bez iseljavanja izumiru, pa ispada da su najsuicidalniji narod na svijetu. Kad, naime, to ne bi bili, ne bi nikad, pa ni tad, izabrali Milanovićeve patuljke, koji problem iseljavanja nisu ni registrirali kao problem, dok svojom cjelokupnom politikom zapravo izravno potiču iseljavanje. Za čiji račun rade? Ako bi ikoga iz Hrvatske trebalo iseliti, onda je to „ova vlada u ovoj zemlji" sa kompletnom njezinom klijentelom. Lakše bi se disalo.

Virtualno hrvatstvo: Vidimo se preko Interneta

Što kažu brojke, statistike, podatci i pokazatelji? Hrvatsku napušta mladež. To je ono najbolnije i najdalekosežnije. Visokoobrazovana mladež, ali ne i samo ona. Poznajem čovjeka kojemu su i sin i kćer otišli u SAD, svaki na svoju stranu. Sin (hrvatski branitelj) zaposlio se u avijaciji vojske SAD-a, dok je kćer otvorila tvrtku za čišćenje tepiha. Oboje imaju posla preko glave i dobro im ide. O povratku ne govore. Sin će trajno ostati, a kćer još sanja o obiteljskom hotelčiću na Jadranu, no kad jednom ovdje naleti na antipoduzetničke mine, mislim da će se vratiti čišćenju američkih tepiha. Moj prijatelj iz bolničke sobe unuke je samo jednom vidio uživo. Veli – vidimo se svaki dan preko skypa! Nisam stekao dojam da uživa u obiteljskoj situaciji koja ga je snašla. Valjda mu je virtualno internetsko hrvatstvo na koje je spao pripomoglo kad je, do rasapa obitelji zdrav kao dren, dobio srčani udar samo godinu dana prije mirovine. Nisam mu htio reći kako iskustvo govori da se naši iseljenici u prekomorske države u pravilu nikad ne vrate doma, dok se iseljenici u Europu ipak tu i tamo vrate, najčešće umrijeti na rodnoj grudi.

U Hrvatskoj obnovljeni su jugoslavenski odnosi

PodatciHrvatska je po nezaposlenosti mladih u dobi do 24 godine druga u Europi (35 posto). Već tri godine zaredom Hrvatska bilježi više odseljenih nego doseljenih. Od 2001. do 2008. broj doseljenih iz spavanje u kartonskoj kutijiinozemstva premašivao je broj odseljenih. Prošle godine doselilo se oko osam i pol tisuća ljudi a odselilo u inozemstvo dvanaest i pol tisuća. Najviše se odlazi iz najrazvijenijih dijelova Hrvatske. Najmanje iseljavanje bilježi Lika, Hrvatsko zagorje i Međimurje, a najviše se odlazi iz Zagreba, Primorsko goranske, Splitsko dalmatinske, Sisačko moslavačke i Vukovarsko srijemske županije.Kaj, dakle, vele brojke? Hrvatska je po nezaposlenosti mladih u dobi do 24 godine druga u Europi (35 posto). Već tri godine zaredom Hrvatska bilježi više odseljenih nego doseljenih. Od 2001. do 2008. broj doseljenih iz inozemstva premašivao je broj odseljenih. Prošle godine doselilo se oko osam i pol tisuća ljudi a odselilo u inozemstvo dvanaest i pol tisuća. Najviše se odlazi iz najrazvijenijih dijelova Hrvatske. Najmanje iseljavanje bilježi Lika, Hrvatsko zagorje i Međimurje, a najviše se odlazi iz Zagreba, Primorsko goranske, Splitsko dalmatinske, Sisačko moslavačke i Vukovarsko srijemske županije.

Tijekom povijesti iseljavali smo se iz ekonomskih ili političkih razloga. Sad se Hrvati iseljavaju zbog oba razloga. Ekonomski – zato što žive u blagodatima rasprodanih nacionalnih bogatstava i u fatamorgani Plana 21 s perspektivom od 1.600 kuna plaće. Politički – zato što žive u novom jednoumlju komunista raspoređenih u višestranačje. Ekonomski razlozi ne daju živjeti. Politički ne dopuštaju disati. Dva su moguća izlaza. Prvi je otići iz te neprirodne situacije što dalje. Drugi je izlaz – eksplodirati i uzročnike uništenja nacije i države pomesti s političke scene. Milom ili silom. Milom na izborima. Silom na cesti, da ne velim onako po partizanski - u šumi. Hrvati su, međutim, odlučili šutjeti i tiho, jedan po jedan, pognute glave posuditi lovu za kartu u jednome smjeru, kako bi opet u tuđini sanjali Hrvatsku. Tko se od Hrvata vani bude bavio politikom, završit će kao Bruno Bušić. Sve je dakle vraćeno na jugoslavenske odnose. Hrvat u Hrvatskoj ne smije imati hrvatsku pušku na hrvatskom ramenu, niti hrvatsku lisnicu u hrvatskom džepu. Kad se tako postave stvari Hrvati moraju iseliti. Čija je to politika? Komunističke partije Jugoslavije jučer, danas Plana 21!

Ako nam je jugoslavenska ideja uzela 20. stoljeće i onemogućila normalan razvitak naroda i države, onda sadašnja politika proteklih nekoliko vlada (osobito od 3. siječnja 2000.) oduzima hrvatskom narodu i hrvatskoj državi održivu budućnost za cijelo 21. stoljeće.

Niste još iselili? E, vi ćete biti nezaposleni!

Pitate se što će biti s onima koji preostanu u Hrvatskoj. Oni će biti nezaposleni. Dugoročno. Do kraja stoljeća. Vlada će otvarati radna mjesta, jer će zabraniti privatne investicije osim ako nisu na ugljen i parni stroj. Vladinih radnih mjesta velikoga ekonomskog stratega Miranda Mrsića bit će na godišnjoj razini oko 10.000 za plaću od 1.600 kuna bez naknade za prijevoz i gablec, dakako i bez regresa, jer onaj tko radi za tako visoku plaću nije motiviran ići na godišnji odmor. Na tih 10.000 Mrsićevih radnih mjesta konkurirat će 350 do 500 tisuća nezaposlenih Hrvata, koji su podlo ostali umjesto da su perspektivno iselili. Vladinim poticajnim mjerama zapošljavanja moći će se od 10.000 radnih mjesta s 1.600 kuna plaće, napraviti i 15.000 radnih mjesta, ali s plaćom od 1.200 kuna. Od tih 1.200 kuna zaposleni Hrvat će samo za porez na kartonsku kutiju u kojoj će stanovati izdvajati godišnje 1.200 eura, a tu treba dodati i troškove za Vrdoljakovu legalizaciju kartonske kutije „na prostoru bivše Jugoslavije", te Linićevu kartu za berače gljiva.

E, tad će doći na scenu poznata hrvatska solidarnost iseljene i domovinske Hrvatske. Kad iseljeni Hrvati vide kako im roditelji, uža i šira rodbina, nemaju ni za porez za kartonsku kutiju, ni za legalizaciju vreće za spavanje, pa niti za dopusnicu za branje gljiva, počet će opet, uz već postojeće doznake, slati dodatne podebljane inozemne doznake u Hrvatsku kako im roditelji ne bi riknuli od gladi i studeni, baš kao što su to pređi radili tijekom totalitarne komunističke Jugoslavije. Tad će „ova vlada u ovoj zemlji" svečano izjaviti da rastu devizne rezerve, da je u porastu i štednja građana i da je ona svojim dalekosežnim mjerama napokon, evo nakon sedam uzastopnih mandata, uspjela pokrenuti „projekte", te time u godini 2040. u stiropor obukla sve vladine urede i zgrade i u cjelini gledajući izvući Hrvatsku iz krize što se odlično odrazilo i na stanje u regiji. Nije li to sve skupa za plakati? Je. I zato velim potpuno sam razoružan, ne znam što bih potomstvu savjetovao. Da ostanu i u šumi beru gljive pazeći da ih ne ulovi Linić ili Ostojić? Da odu u inozemstvo na doživotni „privremeni rad" prije negoli završe u kartonskoj kutiji iz kineske trgovine na Dolcu?

Kako u Hrvatskoj živjeti kao normalan čovjek?

DijasporaMilanović i ekipa moraju znati da je danas u BiH 300 tisuća Hrvata manje negoli na početku velikosrpske agresije godine 1991. To je ozbiljan i zabrinjavajući podatak. Pišu novine ovih dana kako se procjenjuje da u Njemačkoj ima 300.000 Hrvata, u Švicarskoj 80.000, Švedskoj i skandinavskim državama 45.000, Austriji 120.000, Italiji 60.000, Sloveniji 60.000 (sigurno ima i više!).Trenutno je u Hrvatskoj 330 tisuća nezaposlenih ljudi a radno sposobnih. Od toga je 95.379 mlađih od 24 godine. Očajno. Novi hrvatski iseljenički val star je između 18 i 35 godina! Katastrofalno. Iz Hrvatske odlazi budućnost. Čiji je to interes? Hrvatski? Do ovoga najnovijega iseljeničkoga vala Hrvatsku je od 1991. do 2005., kaže Institut za migracije i narodnosti, napustilo 147.252 građanina u dobi od 30 do 45 godina. U toj je brojci dakako velik broj Srba nepomirenih sa činjenicom da ne mogu svi živjeti u jednoj državi, zatim je tu i velik broj hrvatskih pobjegulja, poput onoga tipa koji hoće postati prvim esdepeovcem Splita (da se razumijemo, ima takvih junaka i u drugim strankama, pa i u hdz-u na vrlo visokim stranačkim pozicijama).

Mladi Hrvati pokazali su nevjerojatnu spretnost, organiziranost i informiranost na poslovima vlastitoga iseljavanja. Jedni drugima pomažu i cijeli taj posao oko iseljenja obavljaju u miru i tišini, efikasno i bez žući. Odlaze jer u Hrvatskoj ne mogu živjeti kao normalni ljudi. Mediji o toj temi pišu kao da se ništa značajno ne događa. Najnoviji nam iseljenici i potencijalni iseljenici efikasniji su od Milanovićeve vlade, koja se uglavnom bavi stvaranjem uvjeta za iseljavanje i na tom je području, kao i glede kadroviranja i uhljebljivanja vlastite klijentele, više nego efikasna. Ponavljam, vladu treba iseliti, a mlade iseljenike izabrati u neku novu vladu.

Selo gori a Milanović se češlja

Treba podsjetiti i na to da i u svijetu ima Hrvata i da ova vlada u ovoj zemlji nije vlada samo onima još neiseljenima a nezaposlenim Hrvatima. Milanović i ekipa moraju znati da je danas u BiH 300 tisuća Hrvata manje negoli na početku velikosrpske agresije godine 1991. To je ozbiljan i zabrinjavajući podatak. Pišu novine ovih dana kako se procjenjuje da u Njemačkoj ima 300.000 Hrvata, u Švicarskoj 80.000, Švedskoj i skandinavskim državama 45.000, Austriji 120.000, Italiji 60.000, Sloveniji 60.000 (sigurno ima i više!).

Hrvata u Čileu ima 120.000, u Argentini 350.000, u Australiji i Novom Zelandu 300.000 i u SAD-u 3.000.000. Tuđmanu su se svojedobno smijali kad je izjavio da Hrvata izvan Hrvatske ima koliko i u samoj Hrvatskoj, te da je i taj podatak razlog za formiranje ministarstva useljeništva. A dokle smo danas u procesu detuđmanizacije, račanizacije, mesićizacije, sanaderizacije, josipovićevizacije i milanovićevizacije došli? Glas Slavonije piše kako se dnevno samo u Osijeku u posljednjih godinu dana prodaje pet do deset zrakoplovnih karata za Kanadu! Odlaze samci, ali i cijele obitelji. Tu smo! Selo gori, a Milanović se po Maksimiru češlja u dresu Gordog Albiona.

Nenad Piskač