Mlatimudanje Milanovića i tišu-mišu Karamarka

Milanović se jučer na prvom jesenskom zasjedanju Hrvatskoga sabora na Aktualnome satu pokazao ne više samo kao nesposoban već i kao nevjerojatno bezobrazan i drzak. S druge strane Karamarko je pokazao kako je ili nesposoban ili je pak poput Sanadera ubačeni trojanski konj na vrh Tuđmanove „središnje nacionalne stranke hrvatskoga naroda“.

Milanović je odgovarajući na zastupnička pitanja više govorio o svemu i svačemu i koječemu drugome, negoli podacima i činjenicama vezanim za konkretna pitanja oporbenih zastupnika. Pritom je i vrijeđao. Uvrjede, međutim, ne mogu prekriti svekoliku osobnu i vladinu nesposobnost. Što je on bezobrazniji i što je stupanj nesposobnosti razvidniji, to više ga hvale tzv. lijevi, a ustvari jugodesni mediji. Kažu da je na Aktualni sat došao „sjajno pripremljen“ – što je uvrjeda elementarnoj istini i onima koji su pratili izravni prijenos Aktualnoga sata. Njegovi mediji tvrde, za ne vjerovati, da je pokazao „državničke“ sposobnosti!? To je pak uvrjeda hrvatskoj državi i jedinome državniku kojega smo imali od 1990. do danas. Tuđmanu, naime.

Dugogodišnja negativna selekcija

Zastupnike HDZ-a šokirala je Milanovićeva taktika mlaćenja prazne slame u nedogled. I da u redovima zastupnika te stranke nije preostalo još nekoliko bistrijih pojedinaca, od HDZ-a ne bismo čuli ništa. To je plod dugogodišnje negativne selekcije tijekom koje je Sanader u tzv. lijevim, a zapravo, ponavljam, jugodesnim medijima bio slavljen i hvaljen iznad svake mjere dobroga ukusa. Pa čak i od jedne Jelene Lovrić u JuL-u, koja danas doživljava tsunamije ekstaze nad jučerašnjim besramnim mlatimudanjem Zorana Milanovića u Hrvatskom saboru. Po njezinu kriteriju mlatimudanje šefa vlade bilo je „kompetentno i nadmoćno“. Bilo bi dobro „transkript“ s Aktualnoga sata javno objaviti! Takvu blamažu u Hrvatskom saboru, uključujući i Hrvatski državni sabor, nije napravio nijedan dosadašnji šef hrvatske vlade. Ima li Milanović elementarnoga poštovanja prema Hrvatskome saboru? Razgovara li tako i s bankarima u Hrvatskoj, ili sa bruxelleskim birokratima?

Nastavi li Karamarko s taktikom žmrlj-brlj i tišu-mišu i on će jednoga dana biti slavljen i hvaljen, poput jučer Sanadera, a danas Milanovića. Prvo mora Milanović do kraja odraditi povjerenu mu dionicu. A do tad se Karamarko mora dokazivati; Mora još jače „konsolidirati stranku“, kao što ju je Sanader morao „demokratizirati“, „europeizirati“ i „detuđmanizirati“, mora iz stranke izbaciti sve demokratski izabrane i sve slobodnomisleće, mora još mnogo toga učiniti što jugodesnica očekuje od šefa „stranke opasnih namjera“. Aktualni šef HDZ-a nije bio na unutarstranačkim izborima favoriziran od jugodesnih medija (uključujući i vodeće „desne“ komentatore, sic!) zato da eventualno tuđmanovski brani interese hrvatskoga naroda, već zato da prikriveno provodi interese onih famoznih maksimalnih 25 posto stanovništva Hrvatske koji ne mogu smisliti slobodnu i demokratsku hrvatsku državu, niti su je ikad željeli. Baš onako kako su to još u Tuđmanovo vrijeme radili recimo Manolić i Mesić. Što je šef stranke opasnih namjera šutljiviji i neopasniji, to je bolji rečenoj manjini. Tako je radio i Sanader u posttuđmanovskom dobu. I svi su pokorno šutjeli. Godinama.

Kulturna revolucija

Hrvati u međuvremenu više nemaju ni za kartu nogometne utakmice, koju su mufljuzi iz Maksimira besramno poskupjeli za utakmice Lige prvaka u kojoj su se sinoć susreli Dinamo i Porto, baš onako kako će nam život poskupjeti kad bez gaća uđemo u Europsku uniju. Mamići se već odavno prema hrvatskom nogometu ponašaju kao što se EU odnosi prema Hrvatskoj. Uzimaju sve, daju malo. Dinamo će u Ligi prvaka opet nešto značiti kad od stroja koji mehaničku energiju pretvara u električnu postane Croatia. Ime Dinamo u istom je ideološkom rangu kao i Trg maršala Tita.

Ako se građani odreknu cigareta, veli Milanovićev prvi doglavnik Čačić, uštedjet će za nogometnu ulaznicu – što je znak da se mufljuzi međusobno prepoznaju ma gdje bili. Ako građani prestanu telefonirati, uštedjet će za kruh. I to je Plan 21 kad se s njega oljušte ideološke magle i dosadašnja već učinjena ideološka lobotomija, koju je kardinal Bozanić, hvala Bogu, nedavno nazvao pravim imenom - kulturalnom revolucijom, ne blagim „grijehom struktura“, nego baš izravno da ne može izravnije biti.

U provođenju kulturne revolucije „ova vlada“ u „ovoj zemlji“ pokazala je izuzetnu sposobnost i upornost. Gotovo istovjetnu kao i u jurišu uhljebljivanja ideoloških istomišljenika. Premrežili su državni aparat, medije imaju od ranije, kulturalne ustanove, festivale i naravno od HRT-a napravili partijski bastion manipulacije i jednoumlja – moderni agitprop. I to je Plan 21 – da se poslužim jučerašnjim rječnikom iz Sabora tandema Milanović-Čačić – „polusvijeta“, koji je duboko i nepopravljivo odnarođen.

Milanovićevo mlatimudanje, nažalost, nema dostojnu oporbu i to je jedino tragičnije od samog mlatimudanja odnarođenih kulturnih revolucionara. Kukuriku koalicija je sa stajališta hrvatskih nacionalnih interesa i sa stajališta općeg dobra – koalicija dalekosežnih opasnih namjera.

Nenad Piskač