Prošlo je već dvanaest ljeta od smrti glumca i hrvatskog branitelja Svena Laste. Tko ga se još sjeća? Hoće li netko napisati koje slovo uz godišnjicu njegove smrti, hoće li ga se spomenuti Hrvatska televizija? A njegova profesija, Udruženje dramskih umjetnika, cehovski časopis, glumci? Sumnjam. Postoji li kakva glumačka nagrada na mnogobrojnim kazališnim festivalima koja nosi njegovo ime? Ne postoji. Govore li pedagozi na Akademiji o njegovoj glumačkoj osobnosti? Ne govore. Inačica njegove biste postavljene u parku u središtu Sunje ( zahvaljujući dobroti generala Slobodana Praljka) stoji u uskom hodniku s desne strane gledališta u Dramskom kazalištu Gavella, znaju li posjetitelji tko je bio taj glumac, intelektualac i čovjek koji je svoj život proživio dosljedno na način koji se rijetko susreće u Hrvata. Cijeli život je bio, kao što su govorili Đalski i Matoš, značaj.

Zaboravljen je, potisnut, omalovažen, jer je primjer dosljednog života. A upravo takav dosljedan čovjek morao bi biti uzor mladim ljudima i glumačkoj profesiji: u sedamnaestoj godini, kao gimnazijalca, uhapsila ga je vlast NDH, odrobijao je osam mjeseci u robijašnici u Lepoglavi, s cijelom obitelji pridružio se partizanima, nakon rata je s Perom Kvrgićem završio glumačku školu i postao glumac HNK. Zbog toga što mu je brat Fedor, liječnik, stipendist Sovjetskog Saveza, podržao Rezoluciju Informbiroa i ostao u Lenjingradu Komunistička partija Jugoslavije izvršila je na Svena pritisak da ga se odrekne. Odbio je i izašao iz Partije u vrijeme kad to nije bilo nimalo bezopasno. Priključio se dr. Branku Gavelli i mladim glumcima te osnovao Zagrebačko dramsko kazalište.

Kad se poslije smrti velikog učitelja estetski koncept ZDK počeo mijenjati prvi je iz protesta izašao iz institucije i izložio se dugogodišnjim teškoćama slobodnjačkog statusa. Stvorio je nezaboravnu ulogu Krappa u Beckettovoj Posljednjoj vrpci koja ga je svrstala među najveće glumce hrvatskog glumišta. U 66. godini života, nakon dva infarkta, pridružio se braniteljima Sunje i s njima dragovoljno branio Hrvatsku i Bosansku Posavinu, gdje je i ranjen. Umro je nedugo nakon posjeta Sunji i Hrvatskoj Kostajnici, ražalošćen. Intuitivno je osjetio što će se događati sa životima njegovih mladih suboraca, s braniteljima, s cijelom Hrvatskom. Uz poprsje u parku u središtu Sunje i dvorane koja nosi njegovo ime, ove godine je u predvorju dvorane postavljena stalna izložba njegovih fotografija. Maleni znak za veliki hrvatski značaj.

Miroslav Međimorec

{mxc}