Kao trideseti prilog u podlistku o Slobodanu Praljku i hrvatskoj šestorci u Haagu donosimo unakrsno ispitivanje svjedoka obrane Zrinka Tokića od strane optuženog generala Slobdana Praljka. (hkv)

Unakrsno ispitivanje svjedoka obrane Zrinka Tokića od strane optuženog generala Slobodana Praljka (MKSJ, predmet Prlić i dr., 29/09/2009.)

Praljak: Dobar dan, gospodine Zrinko Tokiću.

O: Pozdrav, generale. P: Možete li otvoriti set dokumenata koje ste dobili od mene, dokument 2D00211. Jeste li ga Praljaknašli?

O: Da.

P: Iako nema potpisa, sjećate li se ovog dokumenta i jeste li ga vi sačinili?

O: Da, sjećam se ovog dokumenta i da, i sačinjen je u mom zapovjedništvu.

P: Neka vam se sada da karta. Evo, molio bih kartu. Htio bih da obratite pažnju na sljedeće: dobili ste dokument, recite molim vas časnim sucima, da li je to bio prvi sukob između A BiH i HVO-a?

O: Da, gospodine generale.

P: Jeste li pravili specijalan plan ili konkretan plan oružanih sukoba s A BiH tada? Pitat ću vas i za kasnije. O: U mom zapovjedništvu nikad nismo pravili plan prema potrebama A BiH.

P: Dalje, Vi na osnovu elemenata ponašanja „Zelenih beretki“ ovdje govorite da je njihovo ponašanje prema civilima, u zgradama i na ulicama, ima elemente četništva. Da li i danas ostajete pri svom stavu da je takvo ponašanje dijelova A BiH, „Zelenih elemenata“, slično ponašanju Armije Republike Srpske, odnosno Četnicima, kako ste ih vi tada zvali?

O: Generale, dopustite da objasnim. U ovom sukobu su „Zelene beretke“ blokirale ulaz kod vatrogasnog tornja. Sve HaagHrvate koji su se kretali stavili su u bazen, a sve stanovnike - Hrvate u podrume, a onda im je netko pucao iznad glava.

P: Ovaj čovjek, Hanefija Prijić, zvan Paraga, da li je on, sve do kraja — ne znam kada – 1993, 1994 — neprekidno uzrokovao sukobe i da je to rezultiralo ubijanjima, ne samo Hrvata, nego i Talijana i da je bio izvan bilo čije kontrole ili se bar tako činilo?

O: Da.

P: Gospodine Tokiću, pogledajte kartu, molim Vas. To je mapa koja je nacrtana i pokazuje raspored snaga krajem lipnja 1992. Krenimo od lijeve strane. Crveno je vojska Republike Srpske, plavo je HVO, a zeleno je A BiH. Od granice prema Hrvatskoj, u području Livna, imamo brigadu Petra Krešimira IV, a u Tomislavgradu brigadu Kralj Tomislav, pa brigadu Rama i Eugen Kvaternik brigadu. Drže li one 80 % teritorija prema Vojsci Republike Srpske?

O: Da, to možemo vidjeti iz ove karte.

P: Imate li neku drugu informaciju koja bi pobila točnost ove karte?

O: Ne, gospodine generale, nemam.

P: U području Uskoplja, imamo zeleno i plavo, ali to nije raspored snaga, to označava većinsko i manjinsko Haagstanovništvo, iako je bilo miješano. Slažete li se da je situacija otprilike tako izgledala, da je u tim selima bilo takvo stanovništvo, Muslimani i Hrvati, kako je naznačeno na toj karti?

O: Da, slažem se s tim, gospodine generale. To je na temelju popisa stanovništva iz 1991.

P: Gospodine Tokiću, da li je 20.-og ili između 20.-og i 21.-og lipnja 1992, za vrijeme sukoba u Vakufu, A BiH napustila crtu, tamo gdje je zelena strelica, napustila crtu kod Raduškog Kamena, prema Vojsci Republike Srpske i brzo otišla u grad?

O: To je činjenica, utvrđena činjenica.

P: Recite mi molim vas, gospodine Tokiću, bez obzira na buduće sukobe i na sukob u siječnju, ali to je napad A BiH 1993, nakon pada Bugojna, je li HVO ikada napustio svoje položaje prema Vojsci Republike Srpske prema vašem području Raduškog Kamena, prema jugu?

O: Brigada dr. Ante Starčević nikada nije napustila svoje položaje prema vojsci Republike Srpske.

P: Neovisno o tome koliko je situacija bila teška, recimo 1993., kada je A BiH , nakon Bugojna, započela sveopći HVOnapad na Gornji Vakuf, jeste li držali svoje položaje kod Raduškog Kamena prema Vojsci Republike Srpske?

O: Da, i tada sam držao svoje jedinice kod Raduškog Kamena prema vojsci Republike Srpske.

P: Molim Vas, potpišite kartu i stavite današnji datum. Prije nego pogledate ovu kartu, gospodine Tokiću, recite, koliko je vama poznato - od lipnja, tamo postoje dvije silnice, jedna koja pokušava proizvesti sukob između A BiH i HVO-a i druga koja pokušava spriječiti da se taj sukob dogodi?

O: Gospodine generale, prije nego odgovorim na ovo pitanje, mogu li nešto pojasniti? Časni suci, jedinice brigade dr. Ante Starčević su na ovom položaju početkom travnja 1992. u stalnim razgovorima s Fikretom Musom, zapovjednikom Armije BiH, uspio sam tek 2. lipnja 1992. uvjeriti postrojbe A BiH da iziđu na ove crte. Nakon silaska s ovih crta oni su pristupili utvrđivanju unutar svojih naselja i organizirali obranu svojih naselja meni iza leđa. Tako da je ovo jedan položaj u kojem sam ja morao prolaziti kroz njihova naselja i često su mi uzimali motorno vozilo, Caterpillar, pa sam u pregovorima to nastojao osloboditi i vratiti u inženjeriju ili u logističku postrojbu gdje im je to trebalo.

P: Nastavno na to pitanje i u vezi s kartom koju ćemo upravo pogledati; da li je HVO, brigada Ante Starčević i Vi HVOkako njen zapovjednik, igdje kopali rovove iza linija prema vojsci Republike Srpske? Da li je HVO, u bilo kojem selu nastanjenom Hrvatima, kopao rovove ili postavljao bilo kakve linije obrane prema bilo kome?

O: Generale, odgovor je ne.

P: Već od 1992, kada su, ako su ikada, počela kopanja rovova iza linija daleko od Raduše? Usput, koja je udaljenost zračnom linijom između Uskoplja i Raduškog Kamena, položaja prema VRS?

O: Slobodnom procjenom, oko 15 km.

P: Kada počinju, kada se nastavljaju i kada se intenziviraju kopanja rovova A BiH u selima s većinskim muslimanskim stanovništvom i na kotama u okolnom području?

O: Započelo je u lipnju 1992 i trajalo je cijelo vrijeme sukoba između HVO i A BiH.

P: Nisu li se o tome vodili pregovori između Armije BiH i Vas kao inicijatora, da se to zaustavi, da je to jedna vrsta stavljanja HVO-a u jednu nemoguću poziciju s linijama njima iza leđa, iza njihovih položaja? Nije li bilo pregovora i u koliko navrata?

O: Vodili smo na desetke razgovora. Nismo uspjeli uvjeriti pripadnike A BiH, ali onda smo pokušali uključiti i UpitnikUNPROFOR u te pregovore. Major Jones postavio je satnika Nicka da posreduje da zatrpaju te rovove, međutim UNPROFOR i sigurnosni razlozi nisu dopustili satniku Nicku da provede tu misiju.

P: Na temelju vašeg saznanja, nisu li u 12. mjesecu 1992. ti razgovori intenzivirani sa zahtjevima da je kopanje tih rovova čin agresije protiv HVO-a i tako dalje?

O: Naravno. Temeljni plan je postojao i mi smo započeli pripreme izviđanja u smjeru Kupresa i nije nam se svidjela situacija u gradu kao takva, tako destabilizirana. Ma što ja mislio kao zapovjednik, svaki moj vojnik ima obitelj i svi se boje za sudbine svojih obitelji. Istovremeno, ja sam izložio pogibelji njegov život, njihove živote, na prvoj liniji obrane prema VRS.

P: Gospodine Tokić, jeste li znali da ste u to vrijeme u tim pregovorima u prosincu sudjelovali i Vi, i Šiljeg i Andrić, a da li znate da sam i ja bio na tim prostorima i znate li da sam, posebice ovu dvojicu, tjerao na daljnje pregovore kako bi se riješila situacija?

O: Da, znam za to, generale. Čak sam i ja primio zapovijed da stupim u kontakt s Bošnjačkom stranom, s ciljem da se pokuša i da ih se uvjeri da surađuju s nama kako bi neutralizirali inženjerijske objekte i da zajedno idemo prema Srbima i prema Kupresu.

P: Slažete li se sa mnom da su Repetitor i Krč dvije temeljne kote, dva važna brda i tko je njih imao pod kontrolom imao je i Uskoplje pod totalnom vojnom kontrolom?

O: Kada govorimo o samom gradu, to su objekti koji daju ogromnu stratešku prednost onome koji ih posjeduje i ukoliko je netko gore s vatrenim oružjem, bilo je nemoguće slobodno se kretati bilo kojim dijelom grada.

P: Dakle, tko je kopao rovove, kada i kakve su kvalitete bili ti rovovi? Govorim o te dvije kote.

O: Gospodine generale, A BiH je pripremala rovove. Jednostavno su iskopani i onda su se betonirali prilazni putevi. HVOSagrađeni su i bunkeri kako bi se osigurala neprobojnost zaklona od granata 12o mm.

P: U vrijeme sukoba o kojima ja govorim kao nužnom obranom – aktivnom obranom – u siječnju 1993. jesu li postrojbe HVO-a zauzele ove dvije važne kote i brojne druge koje je prethodno zauzela A BiH?

O: 18.-tog i 21.-og siječnja, oba objekta su bila pod kontrolom HVO-a.

P: Usprkos tome, 23. ili 22., večer 22., da li je postojao konačan sporazum da HVO neće zauzeti Uskoplje ni pod koju cijenu, već da će poštivati naloge koji su stigli iz Ženeve?

O: Sigurno, tako je bilo, generale.

P: Gospodine Tokiću, je li bilo jednostavno to priopćiti jedinicama HVO-a koje su u to vrijeme mjesecima bile maltretirane i puno njih je bilo ubijeno i ranjeno od strane A BiH? DA li je Vama kao zapovjedniku ili meni kao posredniku, to bilo lako postići, bez obzira što je zapovijed napisana?

O: To nije bila profesionalna vojska, nije djelatna. Vrlo teško je bilo objasniti nešto takvo vojnicima, da je bojno djelovanje završeno i da je situacija na terenu značila da se svi vraćamo u vojarne i nastavljamo s našim zadatkom prema VRS.

P: Gospodine Tokiću, nakon primirja, kada je A BiH ponovo otišla u rovove na Krču i Repetitoru?

O: Gospodine generale, to se dogodilo u travnju 1993.

Sudac Trechsel: Jedno tehničko pitanje. Može li svjedok sjesti? Mislim da bi bilo bolje, i ne koristi više kartu. Trebate ga još? Dobro onda, da ne zaboravite, i zbog mikrofona je bolje da sjedi. Hvala.

P: Hvala, Časni Sude. Ali to je vojnik i on može stajati koliko treba.

Sudac Trechsel: Smatram da to nije odlučujući kriterij. Uobičajeno je da svjedoci sjede, ako je potrebno da stoji neka stoji koliko je potrebno, ali onda treba sjesti ponovno.

O: Ako dopustite, ostao bih stajati.

Sudac Trechsel: Ne, morat ćete sjesti, zbog mikrofona i svega. Svjedoci sjede.

P: Gospodine Tokić, nakon Bugojna, kada je počela ofenziva prema—i u Bugojnu i dalje –da li je A BiH – nisu bili samo tamo, nego i dublje u teritoriju?

Prevoditelj: Prevoditelj nije čuo naziv lokacije.

O: Generale, A BiH je napravila ispad u tom području, tako da su zauzeli šire područje Mačkovca, uključujući Sivanska Livadar (tako stoji u transkriptu, pretpostavljam: Ciganske Livade)

P: Tako je, bilo je nastojanja za primirjem i Vi ste sve to dopuštali bez uzvratnih borbi, je li tako?

O: Da, tako je, generale. Morao sam se usredotočiti na crte. Imao sam problema s odvođenjem ljudi tamo, jer su se osjećali nesigurno nakon nereda kroz muslimanski teritorij prema Voljice i Gračac (tako stoji u transkriptu).

P: Hvala. Možemo li se vratiti na kartu, molim Vas. Napravljena je na temelju dokumenta P01102. Dok čekamo dokument, neću vam pokazivati fotografije rovova koji su zatrpani, jer smo Vijeću ranije pokazivali takve fotografije i Vijeće je upoznato s tim. Pogledajte kartu, molim Vas. Prema Vašim saznanjima, je li A BiH – A BiH je zelena, a HV je plavo (u transkriptu stoji HV umjesto HVO). — Da li je ona bila —

O: Generale, samo trenutak da nađem na karti.

P: Ne, ne. U dokumentu. Ovo vam je karta, pogledajte kartu.

Kovačić: Časni Sude, dok se traži dokument, da iskoristim priliku. Ovo je 3D03764. Imate ga u svom folderu.

Prevoditelj: Prevoditelji nisu čuli odvjetnika, previše je mikrofona uključeno. Hvala.

Kovačić: 01102. Hvala.

Praljak: Karta je napravljena prema tom dokumentu, i to je razvoj sukoba koji počinje — ustvari, čak i ranije – 11. siječnja 1992. i razvija se sve do 22., kad defintivno prestaje. Slažete li se da je 1993. A BiH bila na Makljenu, da je bila na Crnom Vrhu, da je infiltrirala brigadu Neretvicu na ovom pravcu prema našim artiljerijskim položajima i jesu li ovo bile otprilike linije sukoba početkom siječnja 1993.? Prevoditelj: Ne možemo čuti svjedoka, previše je buke u pozadini i svjedok stoji predaleko od mikrofona. Hvala.

Antonetti: Svjedoče, prevoditelji vas ne mogu čuti, molim vas pokušajte govoriti između dva mikrofona koji su okrenuti prema vama.

O: Pokušat ću, Časni suče.

P: Možete li ponoviti odgovor?

O: Generale, takav raspored je bio uoči sukoba u siječnju 1993.

P: Pogledajte kartu i pogledajte položaj topništva označenog s lijeve strane u pravcu nastupanja brigade Neretvice u blizini Dobroša i odgovorite — da li je to prema Vašoj spoznaji – imate dolje, možete vidjeti neke oznake u donjem lijevom kutu, položaj topa 130 mm. Je li karta točna? Je li to ono što smo mi, što je HVO nakon izbijanja sukoba, dovukao na to područje, da tako kažem, kako bi se branio od već vojno kontroliranog teritorija Uskoplja od strane A BiH ?

O: Generale, topništvo je bilo na tim položajima i u početku je njegova jedina svrha bila da bi sudjelovalo u našim snagama duž linije obrane prema VRS. Dijelovi topništva nisu bili premještani prema Gornjem Vakufu.

P: U redu. Pogledajte sada ovaj minobacač 120 mm kod Dobroša? Može li gađati Vakuf i Uskoplje?

O: Generale, Gornji Vakuf ne može biti u njegovom dometu s ovih položaja.

P: A što je sa tenkom T-55 koji je označen s lijeve strane, i sa 120 mm minobacačem na vrhu Makljana? Mogu li oni, bilo dometom, bilo vizualno, gađati Uskoplje?

O: Generale, s ove se lokacije ne može vidjeti grad, niti se ovo oružje može koristiti za gađanje grada s ovih položaja.

P: A što je sa topom T-30 (tako stoji u transkriptu) i njegovim položajem? Nije li on trebao gađati VRS i neke njihove postrojbe umjesto da bude dio priprema za bilo što prema Uskoplju -- tamo dolje lijevo?

O: Generale, iako je domet za ovaj top 30 km, ako vidite njegov položaj, vidi se da su Gornji Vakuf i Uskoplje dosta iznad.

P: Gospodine Tokiću, možete li mi reći je li na temelju ovoga očito, na temelju položaja topništva, da ni u jednom trenutku za vrijeme napada nije bilo nikakve vojne namjere ili djelovanja da se koristi topništvo i topovima gađa grad? Jedino što je tamo bilo – u redu, preformulirat ću pitanje.

KRUGER: Časni Sude, prigovaram na ovu vrstu pitanja.

PRALJAK: Preformulirat ću. Je li takav raspored artiljerije, a Vi kao profesionalac znate o tome, znači li to da su željeli gađati grad? Znači li to da su željeli gađati pravci duž kojih su postrojbe A BiH dolazile kao pojačanje i pomoć drugima?

O: Generale, ovaj raspored ne osigurava gađanje grada zato što je izvan dometa, a ono što on treba gađati ... to oni koji su raspoređivali topništvo znaju. On može gađati prilaze gradu, ali ne može pogoditi sam grad, to je izvan njegovog dometa.

P: Unatoč tome da imamo karte u ovom formatu, kada želite pogledati nešto na njima, nisam siguran da ćete se moći snaći na malim kartama, zato želim da ove karte potpiše g. Tokić kako bi ih mogli Vama predati. Jer ne možete imati karte A4 formata ako želite vidjeti strminu terena.

ANTONETTI: Bude li Sudsko Vijeće trebalo ove karte, vratit ćemo se na njih, ali ja sam već rekao da bi na zidu ove sudnice trebali imati velike karte kao što je to bilo u nϋrnberškom procesu. Zato što ovi slučajevi uključuju vojna pitanja i teško je raditi na njima bez vojnih karata. Radimo najbolje što možemo. Ljudi koji su uređivali ovaj Sud nažalost nisu o tome na vrijeme mislili. Molim Vas, nastavite.

PRALJAK: Sljedeća karta pokazuje obje strane u '93. godini, 22. siječnja — to je karta broj 3. I još uvijek smatram da bi bilo dobro da svjedok potpiše kartu. G. Tokiću, pogledajte ovu kartu molim Vas, i popravite ako nešto na njoj treba popraviti. To je za 22. siječnja 1993. i to sam uspio kompilirati na temelju dokumenata koje sam imao na raspolaganju i za koje sam znao.

O: Časni Sude, trebam flomaster kako bih mogao to učiniti.

PRALJAK: Da, ispravit će karte i potpisati ih.

KOVAČIĆ: Dok čekamo, samo da kažem da je to broj 3D03766 i svjedok će stavljati neke oznake i onda ćemo tražiti da se uvede kao IC.

O: Što se tiče ove karte i rasporeda na taj dan, greška je napravljena na ovom području (pokazuje), Dolac i Hrasnica, zato što su snage A BiH zauzele potpunu kontrolu nad glavnom cestom M-16-2, ali i lokalnu cestu nakon što je pruga ukinuta i sagrađen je makadamski put, tako da je komunikacija prema Pavić Polju i Humcu u potpunosti prekinuta.

PRALJAK: Možete li to označiti na karti, molim Vas, i potpišite se i stavite datum.

ANTONETTI: S obzirom da ova karta ima oznake koje je napravio svjedok, dat ćemo joj IC broj.

TAJNIK: Da, Časni Sude, karta verzija dokumenta 3D0376 koju je upravo označio svjedok, dobit će broj dokaza 1060, hvala.

ALABURIĆ: Časni Sude, kako bismo bolje razumijeli svjedočenje svjedoka, mislim da bi trebali ispraviti pogrešku u zapisniku, u redu 11. Nazivi lokaliteta koje je svjedok spomenuo su krivo zabilježeni kada je svjedok govorio o cesti koja je prekinuta. Možete li ponoviti nazive tih lokacija.

ANTONETTI: Svjedoče, možete li nam dati točne nazive lokacija?

SVJEDOK: Časni Sude, nazivi mjesta su: naselje Duratbegov Dolac i naselje Hrasnica. I postojale su dvije ceste: jedna je bila magistralna cesta i još danas se naziva M-16- 2, to je asfaltirana cesta, a druga je stara željeznička pruga koja je ukinuta 1971. To je makadamski put koje lokalno stanovištvo koristi kao alternativni put iz Gornjeg Vakufa i Uskoplja za Voljice Polje ili Humac.

PRALJAK: Hvala. Otvorite dokument 4D00351.

O: Može li mi poslužitelj pomoći, ne mogu naći dokument.

P: 4D00351. Imate ga na ekranu.

O: Da, vidim ga na ekranu.

P: Znate li tko je načelnik Ivan Majić ?

O: Generale, Ivan Majić je bio načelnik Obavještajnog odjela u zapovjedništvu OZ-SZ Hercegovina.

P: Recite nam je li spuštanje zastave bilo uvreda digniteta nacije – bilo Bošnjaka bilo Hrvata?

O: Apsolutno točno. Ako mogu objasniti, 1990. i 1991. zastave su bile spojene - muslimanska i hrvatska narodna zastava. Hrvatska zastava, povijesna hrvatska zastava, sa hrvatskim grbom, a druga zastava sa zlatnim ljiljanom ili ljiljanima, spojili smo ih – odnosno, stavili ih zajedno i okitili tako grad '90. i '91. I nije se nikada dogodilo da se jedna etnička grupa osjeća povrijeđeno što je zastava druge etničke grupe podignuta. Ovo se dogodilo prvi puta 26.12., policija je vratila tri zastave i jedna je zastava bila spaljena.

P: Sljedeće pitanje, bio je sukob u Rami, postrojbe A BiH ...

ANTONETTI: Trebalo mi je par sekundi da analiziram ovo, ali mislim da ste upravo spomenuli vrlo važan događaj. Rekli ste da su 90. i 91., dvije godine prije toga, u Gornjem Vakufu hrvatska i bošnjačka zastava bile jedna uz drugu i da nije bilo problema. Te dvije zastave su bile tamo nekoliko godina. Jeste li to rekli?

SVJEDOK: Rekao sam malo drugačije, rekao sam da bi se za određene svečanosti te dvije zastave pojavljivale zajedno, i da bi u gradu za Bajram podigli svoju zastavu, a za Božić bi mi podigli svoju zastavu.

ANTONETTI: Ako sam dobro shvatio, te dvije zastave su imale religijsku konotaciju.

SVJEDOK: Ne.

ANTONETTI: Zašto kažete 'Ne' kada ste upravo rekli da su te dvije zastave bile podizane za religijske svečanosti - Božić i Bajram.

SVJEDOK: Časni Sude, zato što su Hrvati u većini katolici, 100%, i za njih su Božić i Uskrs najveći vjerski blagdani. I zato su bile svečanosti i ceremonije, i za te svečanosti željeli su dati narodu najbolje, a to je simbol njihove nacije, njihovog naroda u mjestu gdje žive, da objese na njihovu obiteljsku kuću ili na neko drugo mjesto. Uz božićno drvce i lampice, bila je i zastava.

ANTONETTI: U redu.

PRALJAK: G. Tokiću. Jesu li hrvatski i bošnjački narod u to vrijeme slavili neki državni praznik?

O: Ne, nismo u to vrijeme imali državnih praznika.

P: Ali postojao je državni praznik bivše države, koji nitko nije htio obilježavati. Je li tako?

O: Tako je. Praznici bivše države su zapostavljeni i nije bilo novog zakona o državnim prazinicima.

P: Što je sa zastavama hrvatskog i bošnjačkog naroda? Jesu li one spajane zajedno kao simbol jedinstva i zajedništva nasuprot kataklizme koja se pripremala? Jeste li to htjeli reći?

O: Da, upravo sam to htio reći.

P: Hvala, Koliko još imam vremena, Časni Sude, da mogu izabrati između materijala koji imam ispred sebe.

ANTONETTI: Ne znam, otprilike 20 minuta, reći će nam tajnik. Potrošili ste 34 min, imate još 11 min. Bio sam velikodušan kada sam rekao 20 min. Imate još 11 min.

PRALJAK: Oh, oh, oh... pogledajmo sada ovaj dokument. Vidjeli smo taj dokument. Pogledajmo 5D0116, molim 5D01126. To je dokument 11.1.1993. Je li to Vaš dokument, g. Tokiću?

O: Da, to je dokumet iz mog zapovjedništva.

PRALJAK: Kažete ovdje da su zarobili zamjenika zapovjednika 1. bojne, satnika ili zapovjednika satnije, i da je situacija trenutno mirna i da su komunikacije blokirane. U to vrijeme, je li još bilo pokušaja da se smiri situacija?

O: Jedno pojašnjenje, 11. kada sam krenuo na posao, zarobili su dvije kuharice koje su radile u mom zapovjedništvu i jednog intendanta koji radi na pripremi mesa. Nakon jutarnjeg sastanka, moji su časnici zarobljeni kada su se vraćali sa sastanka i problem je što sam se ja vraćao tim putem, i mene su pokušali zarobiti pripadnici A BiH. Klečali su uz cestu s napetim puškama, i morao sam donijeti odluku da li da se zaustavim ili da nastavim. Odlučio sam nastaviti i nisu pucali u mene.

P: Pogledajmo sada 5D01124, molim.

SVJEDOK: Može li mi netko pomoći, pokušavam pronaći taj dokument.

P: Pogledajte monitor, g. Tokiću, imate ga ispred sebe.

O: U redu, imam ga na ekranu sada.

P: G. Tokiću, na početku, i to je nešto što se može provjeriti u Vašim dokumentima, stalno pišete ''Republika Bosna i Hercegovina, Hrvatska Zajednica Herceg-Bosna, Hrvatsko Vijeće Obrane'' itd... Cijelo to vrijeme dok ste bili zapovjednik te brigade, jeste li se smatrali vojskom R BiH?

O: Generale, smatrali smo se vojskom R BiH i tada i kasnije.

P: Niste li Vi kao i vaši vojnici smatrali da branite BiH, uključujući Hrvate, kao i druge etničke skupine i građane?

O: Apsolutno. To je bila naša misija. I bili smo ponosni da možemo to učiniti.

P: Pogledajte ovaj dokument koji ste poslali i Šiljegu, i u Mostar. Šiljeg kaže: ''Mogu li dobiti hitan odgovor što dalje činiti?'' Pitate ga o daljnjim akcijama koje trebaju biti poduzete. Ovo je najvjerojatnije Šiljegov rukopis, želi znati o čemu se radi, itd. Jeste li Vi u to vrijeme pripremali bilo kakvu ofenzivu na A BiH – 11.-og – ili još uvijek pokušavate okončati sukob?

O: Misija zapovjednika je takva da mora pokušati sve kako bi spriječio izbijanje sukoba i cijeli naš posao se vrti oko toga da pokušamo spriječiti nastajanje sukoba.

P: Možemo li pogledati 3D00525. Imate li ga?

O: Da.

P: Ovo je 12.1.1993., i ovdje kažete: ''Došlo je do spontanog uzbuđivanja snaga - i naših snaga, također''. Bilo je pucnjave, komunikacije su prekinute, i onda kažete da je općina bombardirana od strane Četnika. Je li točno da je u to vrijeme VRS gađala Uskoplje?

O: Da, to je točno.

P: Vi ste imali neke informacije, i dalje kažete da ste primili upozorenja da ćete biti granatirani, i to ste prenijeli zapovjedništvu A BiH. 12.1.1993. još uvijek prosljeđujete informaciju vezanu za namjere VRS zapovjedništvu A BiH. Je li tako?

O: Da. Zato što situacija u gradu nije bila dobra. I nismo ih željeli ostaviti u situaciji gdje bi mogli doći do pogrešnog zaključka.

P: Temeljem toga, možemo li zaključiti da je 12.-og još uvijek bilo pokušaja da se prekinu sukobi i da nije bilo plana da se napadne Uskoplje ili A BiH?

O: Apsolutno, to je točan zaključak. Radili smo sve što je bilo u našoj moći da suzbijemo izbijanje sukoba.

P: Također, ovdje kažete kako je bilo sporadične pucnjave od strane pojedinaca i grupa na obje strane? Da li je bilo moguće kontrolirati tako nešto, kada netko počne pucati po nekome, pa dođe do izmjene paljbe? Da li je to nešto što je zapovjednik brigade ili OZ mogao kontrolirati?

O: Generale, kada bi to bila profesionalna vojska, možda bi to bilo moguće, ali mi smo imali samo zatečene vojne obveznike i vojska je nastala u vrlo kratkom periodu za vrijeme Domovinskog rata. Nije bilo uvijek moguće osigurati da se zapovijedi provode. Jednostavno, zapovjedniku voda ili brigade ponekad je bilo teško uspostaviti efektivnu kontrolu nad njihovim jedinicama.

P: Pogledajmo 3D00513, datum 13.1., Republika BiH, ovo ste Vi potpisali, da li je ovo Vaš dokument?

O: Još ga nemam.

P: 3D00513. Pogledajte na ekranu.

O: U redu, vidim ga.

P: Da li je ovo Vaš dokument?

O: Da.

P: U zadnjoj rečenici kažete: ''Materijalna šteta je u ovom trenutku neprocjenjiva, grad i neka sela su zapaljena, gore neke zgrade.'' Da li se ovo odnosi na obje strane, i tada i kasnije? Kad god je bilo obostrane pucnjave, sa zapaljivim mecima, jeste li bili u mogućnosti sa sigurnošću doznati tko je točno zapalio pojedinu kuću u gradu?

O: To je bila nemoguća misija. Kada koristite zapaljive metke, prvo što gađate su štale i nenastanjene kuće. Ponekad bi pogodili prozore i zavjese bi se zapalile, i odjednom bi nastao veliki požar.

P: Hvala. Dalje, prema kraju 3D00796, to je dokaz...

ANTONETTI: Generale Praljak, isteklo Vam je vrijeme.

PRALJAK: Preostala su mi još 2 ili 3 dokumenta, koje mogu i preskočiti. Mogu li dobiti još par minuta, molim Vas. Jeste li bili na sastanku spomenutom u ovom dokumentu?

O: Da, bio sam.

P: Što je s problemima spomenutim na ovom sastanku? Nije li to nešto o čemu smo cijelo vrijeme raspravljali proteklih mjeseci na sastancima i brifinzima koje bih držao kad sam bio u Rami?

O: Da, to je točno.

P: Tko je inicirao ovaj sastanak?

O: Vi. Zato što smo mi zapovjednici tražili da se napravi jedan takav sastanak, jer vojnici polako cure.

P: P02451 - - P02145, 16.5.1993. ... imate ga na ekranu, pa da iskoristimo ove dvije minute najbolje što možemo. Ovo je pismo koje ste napisali drugoj brigadi HV da Vam ostavi Vašeg časnika Matu Kunkića. Je li to točno?

O: Da, generale, točno je.

P: Nije li Mate Kunkić bio rodom iz Uskoplja ili sela pokraj?

O: Mate Kunkić je bio iz Uskoplja, rođen u Paliću, u blizini Uskoplja. Išao je na fakultet u Zagreb i javio se na dužnost drugoj gardijskoj brigadi. Meni je došao kao dobrovoljac i bio je zapovjednik višnjičke satnije.

P: Znači, ovdje ustvari tražite uslugu. Ne možete njima izdati zapovijed, da ga brigada pusti dalje, jer Vam je potreban. Da li je to točno?

O: Da, točno je. Ja sam sastavio taj dokument i potpisao.

ANTONETTI: Generale Praljak, Sudsko vijeće će prestati sa radom u 12:40. Imate još tri minute.

PRALJAK: Hvala, Časni Sude. Da li je na području Uskoplja dok ste Vi tamo bili, što vi znate, bilo ikada regularno poslane HV ili samo dragovoljaca?

O: U zoni odgovornosti moje brigade u Gornjem Vakufu i Uskoplju bili su samo Uskopljaci koji su se javili meni dobrovoljno i druge osobe koje sam ja rasporedio, a koji su svojom voljom željeli doći u moju postrojbu. Ja ću istaknuti primjer Chrisa Wilsona, koji je kao Britanac zapovijedao jedno vrijeme mojom izvidničkom satnijom.

P: Predzadnji dokument: 3D03067.

O: Da, vidim ga na ekranu.

P: Da li je ovo lijevo moj potpis? Nismo li ovo zajedno napisali, sjećate li se?

O: Generale, to je Vaš potpis.

P: Možete li reći Časnom Sudskom vijeću, kakva je bila vaša materijalna situacija, vaše brigade, u odnosu npr. na Tomislavgradsku brigadu.

O: Ako mogu, htio bih nešto razjasniti. Moja postrojba se oslanjala na izvore nabave u Gornjem Vakufu i Uskoplju. Logistika nikad nije radila kako treba ili u potpunosti. Plaće za moje vojnike gotovo da nije bilo. Ponekad smo bili u mogućosti dati našim vojnicima 100 DM za tromjesečnu službu, ali trajao je rat i oni su htjeli imati neko sustavno rješenje za tu situaciju. Razlog zbog kojeg ja nisam mogao držati svoje vojnike pod kontrolom. Jer, oni kad idu negdje na vikend, kada bi bili negdje drugdje, vide kako na tim drugim područjima ljudi dobro žive, dok im je kod kuće bio rat.

P: P00259, točka 4. Imate ga na ekranu, točka 4. Samo želim da to pogledate: ''Sav MTS mora biti prikupljen i vraćen pripadnicima A BiH, kao i sredstva HVO-a''. Tu je još jedan dogovor – ''osobito sredstva oduzeta pukovniku Miri Andriću''. Da li je gospodin pukovnik Miro Andrić bio zamjenik načelnika GS-a, u vrijeme brigadira Milivoja Petkovića?

O: Mislim da je tako. Skoro sam siguran.

P: U redu. Recite mi prema Vašem sjećanju, nije li on bio i pripadnik nedavno osnovanog zajedničkog zapovjedništva A BiH i HVO-a za SB?

O: Bio je sa mnom u zapovjedništvu. Znam da je imao takvu misiju.

P: Što se dogodilo na Ravnom Rostovu?

O: Vraćali smo se iz Travnika gdje smo imali pregovore sa A BiH. Na povratku u zapovjedništvo, tada već 7. Korpusa, na Ravnom Rostovu, u blizini skijališta, bio je kamp mudžahedina. On je bio uhićen, izvađen iz vozila, maltretiran, skinut do gola i poslan u Bugojno.
P: Od 24. nadalje, kada sam ja došao dolje .... posljednje pitanje, samo jedno pitanje —

TRECHSEL: Vi sada zloupotrebljavate, g. Praljak.

ANTONETTI: G. Praljak, sada je 20 do.

TRECHSEL: Dali smo Vam velikodušno dodatno vrijeme, obično to ne radimo, napravili smo iznimku Vama u korist, ali moraju postojati ograničenja na to. Žao mi je.

PRALJAK: Ne zloupotrebljavam ništa, Časni suče Trechsel. Ja ništa ne zloupotrebljavam. Moja je želja da postavim još jedno pitanje. Ali taj termin zloupotrebljavati, to implicira da varam, to zasigurno nije nešto što ja pokušavam. Samo sam želio postaviti još jedno pitanje. U redu? Zadovoljit ću se s tim.

ANTONETTI: Napravimo stanku od 20 minuta. Hvala g. Tokiću.

hkv

Pon, 20-11-2017, 03:07:30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Lijepa Naša

0053_Sestine_Zagreb.jpg
Copyright © 2017 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).