Samo riječi hvale za načelnika Generalštaba vojske Srbije
S neskrivenim oduševljenjem i divljenjem prema onom drugom, Denis Krnić u Slobodnoj Dalmaciji piše o sastanku zapovjednika Glavnog stožera OSRH generala zbora Josipa Lucića i Zdravka Ponoša, načelnika Generalštaba vojske Srbije. Sastanak je upriličen prošli tjedan u sklopu službenog susreta vojnog vrha Hrvatske i Srbije na poligonu Gašinci kod Đakova, i . Krnić piše o Ponošu posebno nadahnuto: "Lik i djelo general potpukovnika Zdravka Ponoša hrvatskoj javnosti uglavnom je nepoznato. Riječ je o najmlađem (45 godina mu je tek) načelniku Generalštaba jedne vojske u zadnjih 40-ak godina, inače rođenom Kninjaninu. Njegova strelovita karijera vezana je uz uspon proeuropskoga srbijanskog predsjednika Borisa Tadića, pod čijim je mandatom promaknut u dva navrata. Iznimno energičan i obrazovan kadar, o kojem i hrvatski časnici imaju samo riječi hvale, general potpukovnik Ponoš nikada nije krio kako je Vojnu akademiju završio upravo u Zagrebu. U nekoliko medijskih intervjua naglasio je kako jedino pitomci zagrebačke Akademije nisu imali problema s napredovanjem u vojnoj hijerarhiji ili zapošljavanju u civilstvu."
Čitatelj još može pomisliti kako se Ponoš školovao na hrvatskim vojnim školama, a ne na JNA vojnoj školi, kako je tekst napisan. No, Krniću je to očigledno isto. Krnić dalje piše: "Konzervativnim srbijanskim kadrovima “kninđa” Ponoš predstavlja istinski trn u oku jer školovanje nije završio u “miloj Moskvi” već na Zapadu. Završio je obrambene studije na Kraljevskom koledžu u Londonu, studij “George C. Marshall” u Njemačkoj, a naposlijetku i tečaj europske sigurnosti Centra sigurnosne politike u Ženevi.".
Denis Krnić već je jednom došao na stranice ovog portala zbog članka "Hrvatska i Srbija zajedno grade tenkove za Kuvajt",
u kojem je objašnjavao kako bi hrvatska strana proizvedene
tenkove u Hrvatskoj trebala predati srpskoj, kako bi ih onda ova mogla prodavati uspješno na svjetskom tržištu. Što je sljedeći Krnićev prijedlog? Da hrvatskim vojnicima zapovijedaju srpski časnici ("kadar, o kojem i hrvatski časnici imaju samo riječi hvale"), jer su oni tako dobro školovani? Baš kao što je to bilo u JNA. Armiji koju je vojska stvorena iz ničega porazila dok joj je Franjo Tuđman bio na čelu.
Hrvatska je imala ratne zapovjednike koji su završili svoje školovanje u JNA, kao i časnike koji su iskustvo stekli u najmodernijim zapadnim vojskama, odnosno školama. Ali o njima Krnić nikada nije pisao s divljenjem da bi mi to zapazili.
Mi ćemo se zato sjetiti generala Damira Krstičevića, koji je nakon što je završio JNA vojnu akademiju odmah priključio Hrvatskoj vojsci 1991. godine. Ratni put prekinut će na godinu dana, radi školovanja u američkoj ratnoj školi kopnene vojske, koje je završio s odličnim ocjenama. Kao zapovjednik 4. gardijske brigade sudjelovao je u brojnim napadnim operacijama: Maslenica, Zima '94., Ljeto '95., Oluja. Dakle, čovjek sa školama i s ogromnim iskustvom. On danas ima 38 godina, ali još od 2000. više nije u HV-u jer se osudio stati u obranu vrijednosti Domovinskoga rata. Nije li on mogao postati najmlađim načelnikom Glavnog stožera "jedne vojske u zadnjih 40-ak godina"? Odgovor je dao predsjednik Stjepan Mesić čim je došao na vlast - ne.
A i o čemu bi onda pisao siroti Denis Krnić?
U dubokoj sjeni šume na poligonu Gašinci nedaleko od Đakova u utorak je održan službeni susret vojnog vrha Hrvatske i Srbije. Prvi čovjek Glavnog stožera OSRH general zbora Josip Lucić zaželio je dobrodošlicu kolegi Zdravku Ponošu, načelniku Generalštaba vojske Srbije i nekadašnjem pitomcu Vojnotehničke akademije JNA u Zagrebu. Tema razgovora, prema informacijama iz MORH-a, bila je budućnost međusobne suradnje i sudjelovanje u vojnim misijama.
Zanimljiv detalj posjeta srpskog izaslanstva jest u činjenici što se susreti takve razine uobičajeno održavaju u sjedištu Glavnog stožera u Zagrebu, uz postrojavanje svečane postrojbe HV-a te pozdrav zastavama. Ovog je puta izabran blatnjavi teren vojnog poligona u Slavoniji.
Ipak, čini se da upravo mjesto susreta pruža odgovor smjera buduće suradnje dviju nekada suprotstavljenih armija. Poligon Gašinci dobro je poznat vojnim stručnjacima jer se radi o višenamjenskom vježbalištu namijenjenom obuci pješaštva HV-a te tenkovskih jedinica. Na manjem dijelu prostora smjestio se poseban poligon atestiran za UN-ov program priprema mirovnih operacija i obuku vojnih promatrača.
Hrvatska ima nekoliko vojnih instruktora licenciranih za obuku, pa je samo ove godine kroz Gašince prošla cijela plejada polaznika iz Egipta, Jemena, Nikaragve, BiH, Grčke, Slovačke i Burundija.
S druge strane, Srbija već duže vremena ozbiljno razmišlja o slanju jedne brigade u Afganistan, ali problem je što srpska vojska, naime, nema kadar za mirovne operacije. Štoviše, za oficire koje je Beograd planirao poslati, naknadno je utvrđeno kako se radi o potencijalnim vlasnicima jednosmjerne karte Haaškog tribunala.
Sasvim sigurno da su generali Lucić i Ponoš razgovarali o obuci određenog broja srbijanskih časnika za sudjelovanje u mirovnim misijama Ujedinjenih naroda.
Lik i djelo general potpukovnika Zdravka Ponoša hrvatskoj javnosti uglavnom je nepoznato. Riječ je o najmlađem (45 godina mu je tek) načelniku Generalštaba jedne vojske u zadnjih 40-ak godina, inače rođenom Kninjaninu. Njegova strelovita karijera vezana je uz uspon proeuropskoga srbijanskog predsjednika Borisa Tadića, pod čijim je mandatom promaknut u dva navrata.
Iznimno energičan i obrazovan kadar, o kojem i hrvatski časnici imaju samo riječi hvale, general potpukovnik Ponoš nikada nije krio kako je Vojnu akademiju završio upravo u Zagrebu. U nekoliko medijskih intervjua naglasio je kako jedino pitomci zagrebačke Akademije nisu imali problema s napredovanjem u vojnoj hijerarhiji ili zapošljavanju u civilstvu.
Konzervativnim srbijanskim kadrovima “kninđa” Ponoš predstavlja istinski trn u oku jer školovanje nije završio u “miloj Moskvi” već na Zapadu. Završio je obrambene studije na Kraljevskom koledžu u Londonu, studij “George C. Marshall” u Njemačkoj, a naposlijetku i tečaj europske sigurnosti Centra sigurnosne politike u Ženevi.
Bijes starijih kolega iz sivomaslinaste odore, koji su vodili agresivne ratove od Hrvatske do Kosova, navukao je kada je otvoreno izjavio da bi bez okolišanja uhitio zloglasnog ratnog zločinca Ratka Mladića, ali kada bi znao gdje se nalazi.
Denis Krnić
Slobodna Dalmacija
{mxc}