Pred izborima za Hrvatski sabor

Kako mjeriti mjere Andreja Plenkovića na njegovom putu ususret izborima za Hrvatski sabor? Je li dovoljno što je on nasuprot Milanoviću jasno istaknuo da je Srb u vrijeme ČinjeniceČinjenica jest da je više od stotinu milijardi kuna zemlja zadužena, a da je u međuvremenu progresivno rasla samo industrija antifašizma, broj uposlenih antifa i financiranih antifa udruga snažno bujao dok su svi ostali pokazatelji zaposlenosti rapidno opadali, broj državnih sinekura isključivo toj strukturi rastao, a sve nacionalno se urušavalo. Rasla je proizvodnja krivnje hrvatskome narodu, kao i agresivnost neokomunističkih struktura i velikosrpska politička agresija utoliko više što su jasniji i poznatiji bili dokazi njihovih epohalnih zločina. Ukomunizma korišten za izazivanje kompleksa i krivnje hrvatskom narodu, da osuđuje sve oblike totalitarizma, da će njegova vlada smanjiti PDV i znatno ojačati položaj Hrvatske, u svakom pogledu? Nije to malo, pogotovo nije malo u usporedbi s Milanovićem, ali sve ukazuje da je situacija u zemlji puno dramatičnija od duga koji imamo, broja nezaposlenih i blokiranih, jer je upravo politički poredak i njegova destruktivnost generator svih nevolja hrvatskoga naroda.

U Hrvatskoj danas nije dovoljno biti bolji od Milanovića, nužno je zadobiti povjerenje hrvatskoga naroda za uništenje ideje i politike koju Milanović predstavlja. A to se ne može nadmudrivanjem s njim oko nebitnih stvari.

Činjenica jest da je više od stotinu milijardi kuna zemlja zadužena, a da je u međuvremenu progresivno rasla samo industrija antifašizma, broj uposlenih antifa i financiranih antifa udruga snažno bujao dok su svi ostali pokazatelji zaposlenosti rapidno opadali, broj državnih sinekura isključivo toj strukturi rastao, a sve nacionalno se urušavalo. Rasla je proizvodnja krivnje hrvatskome narodu, kao i agresivnost neokomunističkih struktura i velikosrpska politička agresija utoliko više što su jasniji i poznatiji bili dokazi njihovih epohalnih zločina. U državni poredak su pored tisuća postojećih vraćani agenti KOS-a kao Pejnović, najbliži suradnici Mike Špiljka, čiji je politički rukopis danas na sudu za krvave zločine u Münchenu.

U tom kaosu, koji se valja zemljom, značajne osobe postaju i politički patuljci miletićevskog profila, koji promoviraju i državnost Istre, računajući na industrijski pogon antife i isplativost neprijateljstva prema Hrvatskoj. U takvim postupcima čak ni javna percepcija napušenoga tipa i još napušenije politike nije opravdanje niti igra. I miš može nauditi teško bolesnom slonu. Ispod svega toga je politički rukopis Milanovićeve koalicije, to se ponovno nudi na izborima kao – rješenje.

Političko srbovanje

Ljudima od kojih HDZ očekuje potporu treba jasno reći što se događa s Hrvatskom danas. Srb je pokazao potpuno jasno da je, uz sve ostalo destruktivno, Milanovićeva politika – političko srbovanje. Milanović je osudio svaku primjedbu protiv Pupovčevog velikosrpskog rituala u Srbu, žestoko se obrušio na HDZ zbog toga, jasno podržao Pupovca i velikosrpske orgije na tom simboličkom i latentnom žarištu velikosrpske politike u Hrvatskoj, a govornici na skupu su bili Milanovićevi ljudi s izbornih lista.

Plenković i HDZ iskreno govoreći mogu biti zahvalni tim tipovima, jer im silno olakšavaju političku kampanju, kreiranje poruka i odgovarajućih politika, te u konačnici animiranje hrvatskoga naroda.

Što je Plenkoviću činiti?

Nije dovoljno popratiti svakodnevne manifestacije zlokobne antife i velikosrpske politike pune mržnje i nasilja pod pokroviteljstvom suvremene hrvatske države, tako da HDZ osuđuje sve oblike totalitarizama. Jer, ne osuđuje.

Ništa ne znači deklaracija o „osudi“ ako se to neće pretvoriti u zakone i društvene standarde. Ako će i dalje Pupovac i Srbija otvoreno današnju Hrvatsku nasilno vraćati uz pomoć antifa politike na pozicije prije devedesete godine, a to je upravo smisao „antifašizma“ u Srbu i srpskog antifašizma u Hrvatskoj, to je smisao i motiv naziva Srpsko narodno vijeće, koje je utemeljeno u lipnju 1991. godine upravo u Srbu nakon proglašenja hrvatske neovisnosti, a Pupovac ga je oživio i obnovio i danas djeluje kao legalni politički okvir za unutarnju agresiju na hrvatski narod. Nadalje to je smisao i motiv obilježavanja Dana sjećanja na Jadovno koji je utemeljen za vrijeme Republike Srpske Krajine, to je smisao kompletne politike Milorada Pupovca i kompletne lijeve koalicije. Poništiti rezultate nacionalnog referenduma, proglašenja neovisnosti Hrvatske i pobjede u oslobodilačkom ratu. Upravo tome svakodnevno svjedočimo. To je i motiv izbjegavanja „rasprava o prošlosti“. Upravo zbog toga što to nije – prošlost nego sadašnjost i budućnost.

Deklarativna osuda za takvu bolest i takav razorni udar na esenciju hrvatske državnosti nije dovoljna. UništenjePlenković i HDZ moraju jamčiti potpuno političko uništenje političke ideje Milorada Pupovca i navodnog "antifašizma" koji on, Mesić, Milanović, Pusić i slični – predstavljaju. Ako su Plenković i HDZ ono za što se predstavljaju. Plenković zbog toga mora špekulacije oko mogućnosti velike koalicije imperativno otkloniti, te predstaviti politike koje će u skorom vremenu potpuno uništiti zlo i legalitet takvim namjerama u samostalnoj hrvatskoj državi.Nužno je naciji jasno i glasno objaviti namjeru donošenje zakona koji će takve oblike „političkoga djelovanja“ kriminalizirati, a nositelje takvih namjera – službeno proglasiti razbojnicima. Tako se osuđuje totalitarizam.

Plenković i HDZ moraju jamčiti potpuno političko uništenje političke ideje Milorada Pupovca i navodnog "antifašizma" koji on, Mesić, Milanović, Pusić i slični – predstavljaju. Ako su Plenković i HDZ ono za što se predstavljaju. Plenković zbog toga mora špekulacije oko mogućnosti velike koalicije imperativno otkloniti, te predstaviti politike koje će u skorom vremenu potpuno uništiti zlo i legalitet takvim namjerama u samostalnoj hrvatskoj državi. To se neće riješiti smanjivanjem PDV-a, neće ni investicijama, neće ni povlačenjem sredstava iz EU fondova niti najgenijalnijom ekonomskom politikom.

Ako se Plenković opredjeli za takvu snažnu nacionalnu politiku, neće morati povlačiti za rukav Turke, Židove, Amerikance, Francuze, doći će mu već u kampanji desetine Hrvata iz cijeloga svijeta koji i hoće i mogu uložiti milijarde eura u svoju slobodnu domovinu s uređenim državnim okvirom. Ali, zemlja mora biti slobodna. Ti ljudi ne dolaze jer se od zemlje i države napravila karikatura, a pogotovo su oni smetnja zbog možebitnoga nepoćudnog utjecaja na unutarnjo-političke procese pod kontrolom antife i naslijeđenih antihrvatskih struktura. Na to treba računati, tu je izlaz, ne samo iz političkih problema, jer je svako političko riješenje izravno rješenje desetine drugih posrednih zahtjeva i potreba.

Ekonomska politika nije izvorište problema, a izvorište, primarna emisija zla i metastaza se mora otkloniti. Bez toga nema nikakvoga oporavka i nikakvoga razvoja. Bez toga nema budućnosti naroda, hrvatskoga naroda.

Izbjeći nejasne poruke

Plenković mora nužno izbjeći za početak nejasne i pogotovo netočne poruke, naročito one koje bi se mogle lako upotrijebiti za razbuktavanje ciljano posijanih sumnji protiv njega. To je dobrim dijelom Karamarka stajalo glave, svakako više nego sva moć antifa ili Mosta. Pri tom ne mislim na poruke koje će razljutiti antifu, nego na poruke svome izbornom tijelu.

Na svu sreću prestao je javno ponavljati da je njegova vizija i misija vratiti HDZ-u povjerenje „građana“, jer je to teška pogreška. Zbog čega? Zbog toga što u Hrvatskoj imamo temeljni udar na hrvatsku državnost upravo preko nasrtaja na identitet hrvatskoga naroda, a tek onda se ta subverzija i razaranje prenosi i na – građanska, ljudska, osobna i svaka druga prava i statuse. Ne može neslobodan narod biti temelj građanskih sloboda, niti zamaha ukupnih razvojnih potencijala. To je i teorijski i praktično nespojivo. Ali, nije se odrekao opasne višeznačnosti s „izvorištima u politici europskih pučana“.

Plenković ističe: „Ono što je važno i što želim reći, hrvatsko selo, hrvatska poljoprivreda, Slavonija, naši CentarDa vidimo ima li političkog centra između poruke Milorada Pupovca u Srbu i njegovih trabanata Mesića, Pusića, te naknadno Milanovića i bilo čega - nacionalnog hrvatskog. Što bi bio taj centar? Toga nema. Dakle, nemoguće je logički ujediniti, povezati izraze „jasan“ i „centar“ jer je politički centar u ovakvoj Hrvatskoj, gdje se vodi ogorčena bitka za i protiv postojanja hrvatske države, izmišljotina.ribari, bit će visoko među prioritetima našeg političkog programa i očekujemo da se brojni simpatizeri, pa i članovi HSS-a, pronađu u prioritetima koje će HDZ predstaviti na rujanskim izborima”.

Zatim kaže: „...koji će moći predstaviti HDZ onakvim kakvim ga ja vidim, a to je jedna jasno definirana stranka desnoga centra, čvrsto ukorijenjena u obitelj Europske pučke stranke koja poštuje univerzalne humanističke vrijednosti i baštini i narodnjačku i demokršćansku tradiciju”.

Da vidimo ima li političkog centra između poruke Milorada Pupovca u Srbu i njegovih trabanata Mesića, Pusića, te naknadno Milanovića i bilo čega - nacionalnog hrvatskog. Što bi bio taj centar? Toga nema. Dakle, nemoguće je logički ujediniti, povezati izraze „jasan“ i „centar“ jer je politički centar u ovakvoj Hrvatskoj, gdje se vodi ogorčena bitka za i protiv postojanja hrvatske države, izmišljotina. Kao što je u sadržajnom smislu zapravo teorijska izmišljotina, koja se primjenjuje za održavanje besmislenih ravnoteža u društvima i nametanje potpuno izmišljenih navodnih vrednota, standarda i umivanje klasičnih nastranosti. To je centar.

Centar je skrovište globalnih nastranosti, odnosno Las Vegas politike. Ili, figurativno, to je pokušaj uvjeravanja ribara da s ribičkim štapom i mamcima ode duboko u pustinjski pijesak umjesto na more ili rijeku, bacati udicu po dinama. Ribu može dobiti samo ako ispadne iz zrakoplova. Plenković i HDZ će dobiti glas na centru koliko i ribar uloviti ribu u pustinjskom pijesku, zanemarujući milijune riba u bistrim hrvatskim izvorima, kojima ili ne znaju ili ne žele pristupiti. A vrlo je jednostavno, pokucaj i otvorit će ti se.

Ljudi znaju što se dogodilo u Srbu

U Hrvatskoj ljudi znaju što se dogodilo u Srbu u više navrata. Znaju i namjere Milorada Pupovca i što on i njegovi kompanjoni simboliziraju, znaju prepoznati ponašanje današnje Srbije, znaju što rade Pusić i Milanović, znaju što simbolizira Mesić. I, upravo s tim se na personalnoj razini suočavaju na predstojećim izborima. Kako izjednačiti ili učiniti humanističkim standardima i univerzalnim vrijednostima opravdavanje i reletiviziranje agresije protiv hrvatskoga naroda, koju je najviši sud međunarodne zajednice nazvao agresijom s elementima genocida, s upornom i otvorenom kriminalizacijom oslobodilačke akcije Oluja kojom su poništeni rezultati genocida i zločinačke agresije? Pupovac to uporno radi godinama predstavljajući takvu politiku slobodom i pravom srpske nacionalne manjine, nazivajući Oluju i oslobođenje Hrvatske od zla, genocidom. Kako dakle te stvarnosti, ta iskustva, te politike i njihove predstavnike dovesti u svezu s činjenicama na kojima počiva i međunarodni pravni poredak i kolektivna svijest hrvatskoga naroda?

To je nemoguće.

Što je europsko i univerzalno u tome?

Ništa.

To je izrugivanje europskim načelima.

Što je demokršćansko u toleriranju takvih standarda?

Apsolutno ništa.

Sve potpuno suprotno.

Zbog toga treba upravo to reći svome biračkom tijelu.

Ponavljam, nemoguće je imati dobru državu koja tolerira neprijateljstvo takvih razmjera prema svome narodu. Europa suverenih naroda i slobodnih država počiva na sasvim drugim standardima. Prihvaćajući legalnima standarde koje u Hrvatskoj nameće Milanovićeva ljevica, Pupovac, antife i Srbija, Hrvatska se potpuno odriče Europe i svrstava se sadržajno, društveno, politički i državno u dojučerašnje balkansko blato. I, na taj način, odričući se načela i istine, ulazi na teren na kojemu hrvatski narod nikada nije bio na svome, izlaže se nestanku i gubitništvu epskih razmjera.

Što Plenkoviću znači višestruko ponavljanje da je njegova vizija HDZ-a „ukorijenjena u obitelj Europske pučke stranke“? Ukorjenjivanje nečega je isticanje temeljnih izvorišta svih stranačkih politika upravo u tom korijenu. Nije li temeljni korijen svih hadezeovih politika prije svega – hrvatski narod, njegova povijesna baština, tradicija, kultura, vrijednosti? Čemu PučaniNije smisao saveza europskih pučana u tome da se na nacionalnim razinama prihvati apstraktna vrijednost, pa se iz nje izvlače operativne politike, već je smisao u obrnutom redoslijedu. Od konkretnih nacionalnih politika, vrijednosti i ciljeva jedino je moguće stvoriti konkretan, realan i održiv zajednički Europski savez.isticati apstraktne europske vrijednosti pored svojih nacionalnih, na kojima je uostalom i nastala suvremena Europa?

Zar je Europa manje Europa uz integrirane hrvatske vrijednosti? Nije. Niti je cjelovita bez njih.

O kojoj Europi pričamo?

Plenković griješi ističući u prvi plan europske pučke vrijednosti, jer između ostaloga s tim jako pojačava sumnje svoga izbornoga tijela, a suparnicima na ljevici i nepovjerenju na desnici daje povoda za snažno jačanje antifa stereotipa o tome da je on samo i jedino briselski birokrat sa zadatkom pacificirati Hrvatsku. A griješi i ako misli da će impresionirati hrvatske birače s tim što je on prihvatljiviji Europi, od Milanovića. To je potpuno nebitno za odluku na izborima.

Dakle, što je polazište Plenkoviću? Neka apstraktna, univerzalna i nedefinirana politička vrijednost koja se može tumačiti od prigode do prigode kako tko hoće, do mjere da čak i Milorad Pupovac i njegove kreature iz Srba to mogu proglasiti kada hoće svojim političkim i vrijednosnim izvorištem, odnosno svojom Europom ili – izvorna hrvatska vrijednost, koja je operativno primjenjiva i ostvariva u Hrvatskoj.

Dakle, o kojoj Europi pričamo?

Europa koja počiva na relativizaciji zločina, laži, koja bez rezerve grli ovakvu Srbiju – ne treba Hrvatskoj. To je sva istina.

Nije smisao saveza europskih pučana u tome da se na nacionalnim razinama prihvati apstraktna vrijednost, pa se iz nje izvlače operativne politike, već je smisao u obrnutom redoslijedu. Od konkretnih nacionalnih politika, vrijednosti i ciljeva jedino je moguće stvoriti konkretan, realan i održiv zajednički Europski savez. Usprkos kanonima ni Katolička crkva se nikako ne može, ako želi ostati vjerna Kristu, posve jednako  ponašati u Njemačkoj i Hrvatskoj. Jednostavno, problemi žive Crkve, dakle ljudi, su različiti, različite bi i poruke živoga Isusa Krista bile tim ljudima. Zbog toga ljudi i vjeruju u njegovu božanstvenost.

Sve drugo je izrazito pogrešno.

Dakle, kakve politike primjeniti?

Politike dijaloga i održavanja društvene ravnoteže s otvorenom mržnjom u Srbu koju simbolizira Pupovac, otvorene potpore toj mržnji koju javno ističe Milanović i njegova koalicija, otvorene mržnje i agresije koju dnevno emitira Srbija oslanjajući se na takve politke u Hrvatskoj, koje realno mogu preuzeti upravljanje državom, ili javno objaviti da će HDZ sa svojim saveznicima spriječiti te politike i strateški ih političkim sredstvima sasjeći u korijenu?

Plenković, ako je razborit političar, nema alternative ovom drugom.

Marko Ljubić