MOST

Most je nastao kao negacija na lokalnoj razini, svojevrsni prosvjed protiv dugogodišnjega lumpovanja Jamba u Metkoviću i po svemu što sedalo pročitati nekakvoga Škaričića u Omišu. Iako nitko ne zna točno što su to Jambo i Škaričić „lumpovali“, jesu li, koliko su bili štetočine ili dobri vladari na zauzetim lokalnim gruntovima, odlukom Gorana Radmana i vrlo vjerojatno ne samo njega, prosvjednici i buntovnici– postali su nove nacionalne zvijezde.

U tome nema slučajnosti.

Jer, Radman predstavlja oligarhiju koja je zauzela sve najvažnije centre utjecaja i moći u Hrvatskoj, pa joj po definiciji ne trebaju ni revolucionari, ni buntovnici ni prosvjednici, izuzev ako ih ne namjeravaju iskoristiti kao neku vrstu političkoga ISIL-a za destabilizaciju politika koje ne kontroliraju pretežito ili u potpunosti. Prva ozbiljna kontradikcija oko Mosta je dakle to, što su ih poduprli ljudi i strukture kojima više od bilo čega treba mir i mirno završavanje preuzimanja Hrvatske.

Zašto?

Namjera Radmana, Josipovića i skrivenoga establišmenta, vrlo vjerojatno sa snažnim supotpisom preživjelih obavještajnih struktura ili pod njihovim nadzorom, nije bila pomoći „borcima za pravdu“ učiniti boljom – Hrvatsku. Niti su Josipoviću i strukturi koju on simbolizira na umu ikada bili interesi hrvatskoga naroda, niti su stvarali skupinu koja će ih zaštiti. Za takvu političku skupinu ne bi dali ni crno ispod nokta.

U čemu je onda kvaka? U prevari, kao i u svemu što dolazi iz te kuhinje.

Bildanje nacionalnog kredibiliteta

U konačnici, koliko god čitav niz javnih poruka morali gledati s rezervom zbog urušavanja društvenih KredibilitetKako bi se izbjegle sumnje hrvatskoga naroda i zdravorazumsko preispitivanje Mostovih postupaka ispod nametnute krinke morala, čistoće, pravdoljubivosti i poštenja, te stvarnih ciljeva i namjera, povremeno im se upravo iz tih antifa medija pomogne u bildanju nacionalnog kredibiliteta.kriterija, ne smije se u ovome kontekstu zanemariti i javna optužba jednoga od sudionika toga establišmenta, da mu je Josipović, dok je bio predsjednik Republike, predlagao plan o uništenju – HDZ-a.

Kako bi se izbjegle sumnje hrvatskoga naroda i zdravorazumsko preispitivanje Mostovih postupaka ispod nametnute krinke morala, čistoće, pravdoljubivosti i poštenja, te stvarnih ciljeva i namjera, povremeno im se upravo iz tih antifa medija pomogne u bildanju nacionalnog kredibiliteta.

Zbog toga i s istim rukopisom se emitiraju javne poruke o uhođenju, praćenju ili nadziranju Mostovaca od strane Ostojića i ljevice, kako bi im se dao nužan legitimitet na desnom nacionalnom spektru. Nije li odviše idiotski danas optuživati Ostojića za praćenje Petrova, a upravo Petrov je otvoreno zaštitio Ostojića i njegove suradnike u MUP-u za teška javno objavljena zlodjela. Pa i nezakonito praćenje.

Specijalna postrojba

Namjera tvoraca MOST-a je bila i ostala otkloniti svaku eventualnu opasnost za svoje društvene pozicije. A ta opasnost im nikada nije prijetila, niti može prijetiti iz krugova ljevice i antifa, nego isključivo s desnoga nacionalnoga spektra, jer su desnica i postojeći etsablišment potpuno nespojivi politički i vrijednosni sadržaji. Zbog toga je MOST nastao kao plutajuća pametna mina pod nacionalnim političkim i izbornim tijelom sa senzorom za raspoznavanje antifa objekata i njihovo izbjegavanje.

Radman i „mozgovi“ su u Petrovu i kompaniji prepoznali dovoljno ambiciozne, socijalno i politički neinteligentne i provincijalno uskogrudne tipove sa specifičnim kodeksom časti, kao savršene instrumente za završetak dugogodišnjih operacija – potpunoga podčinjavanja Hrvatske. S obzirom da nisu sami imali izgleda neopaženo se zavući u redove nacionalnoga biračkoga tijela, opremili su specijalnu postrojbu i uveli je da obavi za njih prljave poslove i operacije. Na točne određene lokacije.

Ako se zna da je Metković, odnosno dolina Neretve, te Poljička republika i okoliš Splita bila izrazita HDZ-ova izborna utvrda, i to ne bilo kakvoga HDZ-a, nego njegove komponente sa snažnim državotvornim nabojem i više pravaško-starčevićanske provenijencije, slijed javnoga i političkoga razvoja Mosta – dobiva pravilnu logiku.

Most je, bez obzira na izvorne zamisli njegovih utemeljitelja u Metkoviću, Grmoje i Petrova, te buntovnika posve suprotnoga svjetonazora u Omišu – rigidnog ljevičara Kovačića, postao instrument za urušavanje izvorne, autentične starčevićansko-pravaške strukture u HDZ-u. A to je armatura HDZ-a. Za ostvarivanje takvih planova u pravilu se nastoje regrutirati ljudi koji po svemu potječu iz sasvim suprotnoga, nacionalnoga, tradicionalnoga, kršćanskoga i konzervativnoga miljea.

Podvala

Petrov, Grmoja i Kovačić su ili svjesno prihvatili, ili nasjeli na prastaru fintu, prije svega paraobavještajnih struktura, da su sve politike i stranke u zemlji – štetočine i jednake. To je istoznačna podvala kao javno zalaganje antifa da je nužno prestati baviti se prošlošću, naravno, samo prošlošću koja će njih predstaviti kao zločinačku ideju, politiku i poredak, a okrenuti se budućnosti u kojoj se neće preispitivati njihove pozicije, način njihovoga stjecanja i vrijednosti koje nose sobom, kako bi se pod njihovim uvjetima i na njihov način upravljalo Hrvatskom. To izjednačavanje je bila jedina matrica na kojoj je Most mogao zadržati upornu kritiku svega postojećega, šireći ju nekritički na sve što se događalo prije njih. Figurativno rečene, izazivajući valove, stalno mute vode Neretve, a u mutnome se skrivaju ponajprije najopasnije ribe. Zbog toga se oni i na vlasti moraju ponašati kao oporba.

Filozofija negacije svega prije njih je nužno anarhističko-revolucionarni model skupine, politike ili ljudi koji nemaju ideje, vizije, nemaju riješenja i što je najopasnije – misle da ih ne trebaju. To je klasičan komunističko-boljševički i revolucionarni obrazac koji nužno vodi u pravcu urušavanja svakoga saveza, ili uklapanja u postojeće strukture i zadržavanje postojećega poretka.

Zbog toga što Most izrazito ovisi od nositelja postojećega izrazito antihrvatskoga i devijantnoga poretka, UrušavanjeMost je, bez obzira na izvorne zamisli njegovih utemeljitelja u Metkoviću, Grmoje i Petrova, te buntovnika posve suprotnoga svjetonazora u Omišu – rigidnog ljevičara Kovačića, postao instrument za urušavanje izvorne, autentične starčevićansko-pravaške strukture u HDZ-u. A to je armatura HDZ-a. Za ostvarivanje takvih planova u pravilu se nastoje regrutirati ljudi koji po svemu potječu iz sasvim suprotnoga, nacionalnoga, tradicionalnoga, kršćanskoga i konzervativnoga miljea.koji ih može kad god hoće medijski, institucionalno i na sve načine uništiti, nužno je ili uklapanja MOST-a u postojeći poredak ili – propast.

Petrov je kao žvaka. Osvježiš s njom usta, prožvačeš, ostvari svoju zadaću i ispljune se. Zbog toga Petrov svjesno ili nesvjesno jednostavno laže naciju o reformama, jer on je po definiciji upravo osigurač protiv bilo kakvih bitnih promjena.

Petrov misli da je moguće u realnu politiku ujediniti njegov navodni kršćanski profil i Kovačićeve ultraljevičarske i antifašističke pozicije, jer imaju na nišanu u određenom trenutku – naizgled zajedničkoga neprijatelja. Iznimno je pogubno što to misli i jedan dio crkvenih, kršćanskih, narodnjačkih i uopće nacionalnih krugova.

To je ne samo politička pogreška, nego i intelektualni diletantizam, ali i vrlo destruktivna pozicija koja nužno razorno djeluje i utječe na sve potencijale društva, a specijalno i pogotovo na one koje navodno zastupa – Petrov.

Koliko se god Petrov trudio slati skrivene poruke o svome kršćanskom profilu, identitetu i širini, sve što čini u političkom smislu zapravo je – identitet i političko izvorište Kovačića iz Omiša, a to je samo u nijansama drugačije od onoga što simbolizira Nenad Stazić. Jer, jedino je antifašistima, ultraljevičarima i neokomunistima istinsko obilježje, esencija i politički profil – negacija, nekritičko razvrstavanje, prevrednovanje i što je najgore, što Petrov ne razumije – uzimanje ekskluzivnoga prava na jedino ispravno gledište.

Valja se prisjetiti javnih istupa Bože Petrova, svi su isključivo na toj platformi. Političara se jedino razumno može vrednovati prema njegovim istupima,a ne prema nagađanjima ili nerealnim očekivanjima. Upravo ta neupitna politička obilježja Bože Petrova poništavaju temelje njegovoga kršćanskoga profila, jer temeljno kršćansko obilježje i vrednota je ne uzimati pravo konačnoga suda, a temeljna revolucionarna negativistička paradigma je – neupitno pravo na suđenje svemu i svakome.

Drugo racionalno pravilo za razumjevanje pojave MOST i Petrov je isključivo polazište da nitko ne može biti vjerodostojan političar ako u politici negira svoju ljudsku i identitetsku osobnost. Zanemarivanje toga pristupa je također antifa podvala hrvatskoj javnosti i narodu. U stilu, nije loš, dobar je, ali – politika je politika. Zbog toga su bili radikalna suprotnost sve revolucionarne ideje i pokreti s kršćanskim vrednotama, zbog toga je tako radikalno komunizam nastojao uništiti Crkvu. Dakle, Petrova kršćanina radikalno osporava Pertrov negativist i revolucionar.

To je, kako ga god čovjek osobno htio i želio gledati, avangardni anarhizam posve blizak boljševičkoj revolucionarnoj logici i djelovanju. A, ponavljam, zbog nedostatka snage takav avangardizam je nužno instrument nakazne antifašističke paradigme, koja praktično završava uspostavu suvremenoga hrvatskoga društva na – laži, prevari, uništenju i podčinjavanju cijeloga naroda.

Negativistička paradigma

Na toj negativističkoj paradgimi, bez ikakva sadržaja i odgovora na društvene probleme, jedino su se mogli okupiti različiti profili ljudi kakve vidimo u Mostu, svi redom s istim lokalnim buntovničkim ili alternativnim obilježjima, prije svega neostvarenim NegativizamNa toj negativističkoj paradgimi, bez ikakva sadržaja i odgovora na društvene probleme, jedino su se mogli okupiti različiti profili ljudi kakve vidimo u Mostu, svi redom s istim lokalnim buntovničkim ili alternativnim obilježjima, prije svega neostvarenim političkim ambicijama, pri čemu je to jedini način da se ne sukobljavaju njihovi istinski politički identiteti, svjetonazori, profili i ciljevi. Zbog toga Petrov grčevito bježi od svjetonazorskoga svrstavanja. I o nebitnosti svjetonazora diletantski laže Hrvatskoj.političkim ambicijama, pri čemu je to jedini način da se ne sukobljavaju njihovi istinski politički identiteti, svjetonazori, profili i ciljevi. Zbog toga Petrov grčevito bježi od svjetonazorskoga svrstavanja. I o nebitnosti svjetonazora diletantski laže Hrvatskoj.

S obzirom da članovi Mosta nemaju idejnu, svjetonazorsku i vrijednosnu integrativnu poveznicu, njihova je politička platforma izuzetno apstraktna, nikada ne može postati operativni program, pa je utoliko i potpuno neprimjenjiva u – operativnom vladanju ili upravljanju. Potpuno prirodno nitko živ s njima ne može ostvariti efikasnu vlast, niti postići efikasan dogovor o minimumu zajedničkih operativnih politika. Jer bi to automatski urušilo Most.Oni, koliko god Petrov prije svih nastojao pokazati da ih ne zanima vlast, imaju jednu jedinu integrativnu nit. Vlast. Društvenu moć.Samo i isključivo.

Takve negativističke strukture iz lokalnih sredina ne mogu dugo ostati neprepoznati u uskim ili lokalnim okvirima, jer po definiciji revolucija i anarhizam ne mogu postojati bez širenja ciljeva rušenja, kritike, negacije i u konačnici – eliminacije. Dakle, kad eliminiraju figurativno rečeno Jamba, Škaričića, Janka ili Marka u nekoj lokalnoj sredini, a nemaju ništa ponuditi niti imaju mogućnosti trajnije nešto učiniti u sadržajnom smislu, jedina mogućnost takvima je nastavak revolucionarnog djelovanja izvan svojih sredina i na što širem području, i nužno traženje novih neprijatelja.

Mentori i pokrovitelji im nikada neće dopustiti razaranje društvene infrastrukure koja i jest sinonim zla i devijacija u Hrvatskoj. Zbog toga je Orepić štitio dokazane štetočine u MUP-u, Petrov Cvitana i Bajića, čitav niz tipova na visokim državnim pozicijama s vagonima prljavština za sobom, a u konačnici - amnestirali su i pokušali oprati zastrašujuće efekte vlasti Kukuriku vlade usmjeravajući oštricu na HDZ i njegove navodno skrivene namjere.

Ako usporedimo njihovu gorljvost i odlučnost za eliminaciju Karamarka samo zbog eventualne mogućnosti zlouporabe položaja, s njihovim potpunim ignoriranjem nevjerojatnih šteta, kriminalnih radnji i nasrtaja na nacionalnu sigurnost, nacionalne interese o kojima su imali dokaze iz mandata Kukuriku vlade, sa štetama teškima više stotina milijuna kuna, više je nego jasno da Petrov, Most i ta skupina- isključivo služe jednoj politici. Antifa poretku.

Instrument održavanja antifa struktura

Oni neće u predstojećoj kampanji ni spomenuti izravno adresirajući na političke protagoniste iz SDP-a nijedan taj incident, a svaki je vrijedan po minimumu moralnih, političkih i kršćanskih načela – KontrolaKad je netko čuo Grmoju, Petrova ili Bulja, pogotovo Kovačića ili njihove nadležne ministre u aktualnoj Vladi, da su progovorili riječi o tome. A umjesto jutarnje molitve dan započinju porukama o – zaštiti nacionalnih interesa!? Oni jednostavno ne smiju politički adresirati štete i štetočine na ljevici, jer bi izgubili potporu istoga trenutka kad bi naudili – antifama. To upravo potvrđuje tezu da je njihova revolucionarnost strogo kontrolirana i sa strogo kontroliranim – ciljem.zahtijevanja trajne eliminacije tih protagonista iz javnosti, a najčešće i završetka na dugogodišnjim robijama. Sve će se svoditi na priču o „dvije stranke“.

Nije li čudno da takvi moralisti i čistunci zanemare niz teških kaznenih djela,od poljudske svastike, sabotaža u korištenju fondova, razvojnih projekata, vanjske politike, odnosa prema Srbiji, sabotaža i teškoga kriminala u aferi MIG-ovi, zatim zloupotrebe razvojnih poljoprivrednih fondova? Sve su to afere prethodne vlasti, na koje se MOST uopće nije ni javno ni institucionalno osvrtao iako je imao najvažnije poluge vlasti pod izravnom kontrolom, a stalno je upozoravao na opasnosti od Karamarka i „obje velike stranke“.

Kad je netko čuo Grmoju, Petrova ili Bulja, pogotovo Kovačića ili njihove nadležne ministre u aktualnoj Vladi, da su progovorili riječi o tome. A umjesto jutarnje molitve dan započinju porukama o – zaštiti nacionalnih interesa!? Oni jednostavno ne smiju politički adresirati štete i štetočine na ljevici, jer bi izgubili potporu istoga trenutka kad bi naudili – antifama. To upravo potvrđuje tezu da je njihova revolucionarnost strogo kontrolirana i sa strogo kontroliranim – ciljem.

Zbog toga je katastrofalna pogreška HDZ-a očekivanje da s njima mogu formirati eventualnu novu vlast, odričući se u startu vrlo širokoga spektra vlastitih mogućnosti i nacionalnih potencijala. Most nije nastao niti je formiran kao rješenje, nego kao mina pod nacionalnu politiku i instrument zadržavanja antifa poretka u Hrvatskoj. S obzirom da nikakva antifa na nacionalnoj Hrvatskoj ne može nikada postići nikakav politički uspjeh, nužno je bilo izmisliti instrument kao MOST, radi izazivanja – trajne štete.

Most će svaki ovaj navod neupitno potvrditi u predstojećoj predizbornoj kampanji.

Marko Ljubić