Tugaljive aktualije
Smog nad istinom
Na televizijama možete čuti kako je godinama najčitaniji naslov u Hrvatskoj, a za mladež, Smogovci. Možete vidjeti i prvi i jedini ulični mural u Zagrebu i u Hrvatskoj – to su koloristički i likovno vrlo živi i odnedavno uočljivi Smogovci, ali sačuvaj Bože da biste čuli tko je auktor tog glasovitog romana? Ime Hrvoja Hitreca tako je prvo ime medijske cenzure u Hrvatskoj, sramote nad auktorom koja traje. Bijede od cenzure u 2021-oj, baš kano smo u Orwelovoj1984-oj.
Sve je u redu
Nismo drugo ni očekivali od duboke države nego da inspekcijske službe među osječkim sucima ne nađu nikakve nedopuštene radnje. Bit će vratili su ili proslijedili i satove i cipelice i... dakle, eventualno opomena pred strogi ukor. Nismo drugo ni očekivali nego da inspekcija socijalne skrbi ne pronađe nijednog odgovornog za smrt dvogodišnje djevojčice. Krvave grješke, narafski, nisu grješke ako su socijalni radnici bili preopterećeni. Sve je daklem ukupno u redu, tako to tvrdi Izbavitelj, samo se građanima, čini se, pričinja kako je sve to natrulo. Jer vidi vraga, krivca nema i sve je u redu ali ministar Aladrović obnoć zapošljava ništa manje nego 200 socijalnih radnika. Obnoć sada odjednom može, utući će se u socijalni rad na stotine milijuna kuna. Izbavitelj, preko ministra Aladrovića, pere svoju nečistu savjest? Kad mu je povodom corone stavljeno pod nos stanje u Zaraznoj bolnici, Izbavitelj je kupio respiratore, kad mu je stavljen pod nos nedostatak seizmografa, brzo ih je kupio, kad je popucalo u socijalnoj skrbi odjednom je kesa odriješena. Težak je to voluntarizam nesposobna Izbavitelja, koji reagira tek kad se i ako se problemi užare. Nerad je to koji stoji živōtā. Tako bi voditi državu mogla i svačija baba.
Korektna neistina
U TV Dnevniku, neko valjda (pre)mlado novinarče, opisujući očajno stanje s coronom u Indiji e da bi se bilo politički korektno i da bi se izbjegla istina, kaže u prilogu kako su u indijskim gradovima nastali brojni krematoriji na otvorenom... Pa nam onda kamera pokazuje lomače u gradovima na kojima se otvorenim plamenom spaljuju ljudski leševi! Da bi se taj užas i užas od smrada ispravno zamotalo, lomače nisu lomače, nego su to, kako kaže, „krematoriji na otvorenom“! Još malo pa će, s obzirom na drvnu potpalu, te lomače biti proglašene Ivanjskim krijesovima.
Radosno s najlošijima
Ministar Beroš ima jedne podatke o procijepljenosti nacije, Izbavitelj druge te se i jedni i drugi vrte oko 10% a ako je riječ o onima koji su primili i drugo cjepivo brojke su još gore. Izbavitelj je već krajem travnja mudro shvatio da nam dolazi turistička sezona, tako nam se, kako neki novinari odlično prognoziraju, bliži i Izbaviteljeva druga pobjeda nad coronom. Dok je on prespavao puna tri mjeseca, zajedno sa svojim gazdama iz EU, pandemija nam skače u nebo. Liječnici i bolnice opet pucaju po šavovima ali to nije korektno reći. Tako mamuran, Izbavitelj sada sanja o procijepljenosti od 55% do početka sezone. I dok se Izbavitelj voli uspoređivati s lošijima, hrvatskoj javnosti treba reći da je primjerice daleki Čile već procijepio svo stanovništvo od 25 godina i starije. Vrijedi reći da Hrvatska cestom od Tovarnika do Maclja i od Maclja do Istre pa zatim do rta Oštro ima oko 800 km a Čile cestom od grada na sjeveru Arica do najjužnijeg Puerto Williamsa ima čak 5.700 km. Iz toga je jasno kakav je podvig bio dostave, organizacije i medicine a kojeg je Čile već ostvario. Treba naglasiti i to da Čile ima pet puta više stanovnika nego Hrvatska. Kako to da su oni, jadni i bez Europske unije, uspjeli postići takav sjajan rezultat? Morti zataj kaj oni nemaju Izbavitelja i Besposlenog koji non stop izmjenjuju infantilizme? No, do kada će nas Izbavitelj šopati s najnesposobnijima? Naturati nam regiju. Ništa bez Srbije. Obmanjivati svojim šupljim projekcijama i (od)voditi nas među one najizloženije i po život najriskantnije?
Bolek i Lolek nadiru
Kad sam kod Besposlenog, novinari i drugi za njega imaju velikog razumijevanja pa govore o njegovu „osebujnom“ govoru. Nekak, ča ću, nemam razumijevanja, pa ne razumijem. Kad čujem njegove sintagme, ta robovanja apsurdnim asocijacijama i silno ambicioznim parabolama, uz leteće i suvišne citate, te sve one njegove grbave rečenice, imam velikih problema tu prenapregnutu logorejsku bujicu prevesti ili barem donekle sklepati na hrvatski. Kao i kod dragog druga Ukrajinca Tita, čiji su nas jezični promašaji uveseljavali i kod Besposlenog počnem prvo od toga koji veznici nedostaju, zatim slažem puzzle koji pridjevi i padeži nedostaju i kad mi se već čini da je rečenica na vidiku, ostanem zatečen brojem tema koje nikako ne ulaze u istu rečenicu. Još malo i Besposleni, za sad tek sljedbenik, bit će potpun preslik I. Goldsteina. Takav će nazovi hrvatski jezik Besposlenog, uskoro biti sastavljen od slogova, ne i riječi, pa ga nitko živ ne će razumjeti. I „naš veliki“ veleposlanik Goldstein, k tome još i doktor profesor, gostujući na pariškome radiju, govorio je francuski u slogovima i s naglascima sve vrlo nalik francuskome, s mnogo pjevajućih vokala, ali su „neobrazovani“ slušatelji kasnije zvali radio i žalili se kako je to zvučalo jako francuski, ali ništa nije značilo. Za oba li trojicu zato vrijedi: zaista treba imati „hrabrosti“ pa se mrtav hladan glasati takvim „jezikom“ u medijima.
Grgljati jezičinom nekom no name sklepanom nakupinom glasova.
Samo da nije tih nacionalista
Za Hrvate ništa novo: prvo smo svi ustaše, drugo smo pokvareni nacionalisti. Ti epiteti još uvijek dolaze iz Srbije (koja ne mete pred svojim vratima) čiji se nacionalizam pokazao punim fašističkim dok su se Slovenski, Hrvatski, Crnogorski i Makedonski te Kosovski nacionalizam – pokazali nužnim i prirodnim, a konstitutivnim i državotvornim. To smo vidjeli po ratovima koje je Srbija vodila u tri republike i u autonomnim pokrajinama. To se vidi i dan danas po autokraciji u Crnoj Gori i po gušenju prava hrvatske manjine u Vojvodini. Naravno od velikosrba nikada nećete čuti razliku šovinizma (mržnje prema drugim narodima) od nacionalizma ili patriotizma (ljubavi prema svome narodu). Zatim, nakon što je još kao predsjednik RH Ivo Josipović Milorada otvoreno prozvao etno-biznismenom, sada se Pupovac dosjetio staroj metodi ali novom nazivu: ne smije se njegova koalicija s Plenkovićem zvati ni hrvatsko-srpska koalicija a ne smije se navodno zvati niti trgovačkom koalicijom. To tako unatoč tome što ih cijeli niz medija tako časti već godinama a pogotovu nakon izbora 2020-te. Verbalni delikt, koji bi tako rado ponovno uveli pupovci i svi koji se tako osjećaju, naravno ne će proći. Ne će jer je apsurdan. Pupovac se očito pravi mutav pa ne zna i ne želi slobodu izražavanja. Zato su se pupovci dosjetili jadu, sintagma o ugroženosti Srba u Hrvatskoj je izlizana pa se sada pokušavaju unfer i neukusno poslužiti antisemitizmom. Sad im se to čini najperspektivnijim a i „bolje“ im se uklapa u pokušaje zakonske zabrane odavno ozakonjenog pozdrava HOS-a iz Hrvatskog domovinskog rata: Za dom spremni.
Bilten kao pamflet
Pupovčev Bilten za 2020. nadalje, vrvi glupostima. Navodim: u nekom selu opljačkano je dvoje staraca. Kaže Bilten: pokralo im svu ušteđevinu i penzije. A zatim dodaju kako nemaju dokaza da je pljačka učinjena na nacionalnoj osnovi. Onda, što?? Zašto to lijepite u svoju Bilten slikovnicu? A u toj slikovnici glavne su im i strašne fotografije grafitija sa sadržajem protiv Srba. Pupovac još nije shvatio da svaki njegov teatralni govor ili pokvaren performans (sa žutom trakom na rukavu za govornicom u Saboru) izaziva reakcije. Ali koga? Sigurno ne nekog četrdesetogodišnjaka ili starijega. Znamo da su mladi najbunovniji, njima je zaista mnogo toga diglo i još diže tlak (mnogo više nego što bi stalo u pet Pupovčevih biltena). Je li to samoinicijativno ili isprovocirano? Zaključite sami. Sjetite se pri tom onog ogavnog podizanja spomenika četnicima na groblju, koji su klali po Hrvatskoj.
Sjetite se napada iz manastira Krka, sjetite se koji su pakao donedavno prolazili hrvatski branitelji od tzv. univerzalne (četničke) jurisdikcije. Pa čak je jednom i predsjednica K. G. Kitarović, kada joj se žalio, morala Pupovcu otpovrnuti u stilu: sam si to tražio. Kad bi hrvatski branitelji izdavali svoj Bilten o tome koliko su šikanirani, omalovažavani, uhićivani ili procesuirani (vidi nacionalnu sramotu s hrvatskim braniteljem i specijalcem Hrastovim) taj bi Bilten bio deblji i od Biblije. Konačno, tu je već i treći po redu, treći uzastopni predsjednik RH, Milanović, koji se na Pupovca opravdano obrušava najtežim riječima. Pa kako to? Znači i iz redova SDP-a i iz redova HDZ-a, pa još i iz redova SDP-a. Ima jedan stari vic (skraćujem) o tome kad vam jedan kaže da ste magarac, pa vam drugi kaže isto. Ignorirajte to. Ali kad vam i netko treći kaže da ste magarac, odite i kupite si sedlo. Paradoksalno, političkom situacijom u RH, već su dva desetljeća osedlani - Hrvati.
Hrvatsko – srpska Vlada
Ima li hrvatski narod, imaju li posebno naši branitelji biti sretni i zadovoljni što je Pupovac u Hrvatskoj uvijek mrzovoljan i patetičan, s teatralnim pauzama u govoru za svog konstantnoga optuživanja, a kad ode Vučiću u Beograd tada ga gledamo kako se razgaljeno i „prisno smeši“. Je li mu to tamo zavičaj, ili radno mjesto? Kako se osjećamo mi pri stanju u kojem je Pupovac, za Hrvatskog domovinskog rata, često i lako odlazio na okupirani hrvatski teritorij? Odlazio a današnji je stalni koalicijski partner u Vladi RH? I sada njegov Pupovac junior sjedi u samom vrhu tzv. hrvatske Vlade? Kao potpredsjednik! Politički odnosi Srbije prema RH nisu se promijenili još od Slobodana Miloševića. Vučić i vojvode i dan danas ne propuštaju priliku vrijeđati i generalno napadati sve Hrvate. Pri takvim niskim odnosima, je li svejedno što svi podaci sa sastanaka hrvatske Vlade, svi vojni planovi i projekti Ministarstva obrane RH s možda jedva kojom minutom kašnjenja uredno stižu Vučiću na stol?
Ovo je mali dio izazvanih razloga, zašto je toliko ružnih grafita. No, pupovci ne vole kontekst, ne stavljaju stvari u kontekst oni uvijek deru svoju kozu. A Srbi se odavno i sami hvale kako stalno lažu, maštovito lažu, njihova laž najveća im je istina, laž kao način života, ne mogu bez laži... Ovo su naravno samo citati njihovih vlastitih riječi. Tako nam je u tom kontekstu bistro kao dan da nisu ugroženi, već su suprotno. Ne tuče njih nikakav nacionalizam, ustaštvo ili antisemitizam. Tuče ih sve veća vlastita pohlepa za kunama i ta ih kontradiktornost udara u sam primozak.
Svjetlo okrepljuje
No ne bu Hrvatska propala dok je blistava i rodoljubna uma. Tako nas je poveselio velečasni Stipe Ljubas iz Trilja, dekan Cetinskog dekanata, a pogotovo pater Dominik Gerbic, župnik župe Svetog Augustina Kažotića u Zagrebu na Peščenici. Misa je održana u Prozorju kraj Dugog sela. Ne znam gdje to piše da župnici ne bi smjeli imati svoje političko mišljenje? Gdje piše da ne smiju biti cjelovito hrvatsko biće? Da župnici ne smiju biti rodoljubi. Gdje to piše da ne bi trebali skrbiti o ukupnosti hrvatskoga života a izbori su važan segment istoga. Kako brinuti o duhu pastve a odbacivati tako krupnu sastavnicu kao što je političko određenje ljudi? Dok ljevičarski manijaci idu tako daleko da ama baš svaki dan besramno recikliraju privilegiranog Tomaševića, neki čak idu tako daleko da se zalažu (kao tobože najnormalnije) da ni kolumnisti ne smiju izražavati stajališta za koga će glasovati. Kolumnisti ne smiju utjecati, ali svi drugi, kvazi neovisni mediji, trebaju i smiju! Iz dana u dan. A Tomašević je već izabran, što će nam uopće izbori?
Osion i jednouman HRT
HRT se naravno sramotno ogradio, ništa protiv Tomaševića, nismo ni očekivali drugačije. HRT se liže s Porfirijem, prema tome, ovo svehrvatsko, smrdi. A dominikanac, pater Dominik zbori: “Tu je puno segmenata krize. Svjesni ste toga: od tužilaštva, od toga da mladi odlaze, od ekonomije, od obezvrjeđivanja ili odbacivanja i branitelja i Domovinskoga rata... Toliko je zločinaca još uvijek među nama, a nisu procesuirani. I onda u jednom trenutku nađu se još i neki tamo bradati, nazovimo ih sveštenicima, opasnih namjera govoriti nama tko su naši sveci, tko su naše svetinje, tko su velikani. (…) Svako naše 'DA'...reći ću to... i za HDZ, i SDP, i za Možemo i svim lijevima, je 'NE' za Hrvatsku!” - ustvrdio je pater Dominik. “I tu se mora jednom podvući crta. Mi moramo izaći iz tog simulakruma…” naveo je Gerbic te istakao blaženog, a svetog, Alojzija Stepinca “koji je dao svoju krv i položio svoj život štiteći svoje stado od komunističke nemani”. Ponovio je i ove njegove riječi: “Pravi muževi ne sagiblju koljena pred lažnim duhom vremena”. Žao mi je što je HRT-ov novinar, voditelj prijenosa, ostao brižljivo anoniman a koji se tako sluganski požurio (u suglasju sa šefićima kuće) ograditi se od ovih prosvjetljujućih riječi patera Gerbica. Tako ne znamo tko je konkretno od urednika, da li Baran, Dagelić, Dukarić – Stubičar ili Jančić izgovorio tu sramotu. Jer, HRT se nikada nije ogradio od optužaba notornoga Porfirija i to unatoč tome što je više od dvije tisuće ljudi potpisalo zahtjev za smjenom tih i takvih koji na HRT-u konstantno provode protuhrvatsku, anarodnu politiku. Hrvatska radiotelevizija, tako nije hrvatska već je hrvatsko-srbska, skrojena prema Izbaviteljevu i Pupovčevu šinjelu.
Javor Novak
Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.