Javor NovakJavor Noval karikatura

Doba trpova

 Kako Tita, Bleiburgom pokušati abolirati (I. dio)

Već vrlo dugo Jutarnji, a i drugi listovi iliti ga listine u Hrvatskoj neskriveno šire jugoslavenstvo kao nešto bez čega oni ne mogu. Za tu redovitu rabotu imaju angažiranu nekolicinu naricatelja za Titom, propalom Jugom, inflatornim socijalizmom i životom s kreditima, a bez kamata. Hrvatska je država naravno naslijedila sve te Jutarnjikamate - plus rat - pa je drugovima subjektivno bilo prije bolje. Da ne spominjemo hereditarne, u širokim slučajevima one zgrabljene privilegije. Krvavim komesarima NOB-a, uvijek je bilo i ostalo bolje da dođu na gotovo i otmu. Po mogućnosti židovsko. Sjedili su na tuđemu pa makar ne znali čemu služi viljuška. Od prvih višestranačkih izbora, od samoga početka, imali su puna usta ljudskih prava, baš kao što su i velikosrpskom, u cijelome jednome stoljeću, fašističkome Beogradu, jednako usta puna hrvatskih zločina. “Reci mi da ti nerečen...”

Tako se jedan od jastrebova Jutarnjeg lista, točnije bijesnih jastrebova našao u temperaturi pri ovogodišnjoj komemoraciji Bleiburga, ma kako ona bila skromna. Komemoracija, masovno pobijenim razoružanim vojnicima, tražiteljima azila na tlu druge države, žrtvama-zarobljenicima po Ženevskim konvencijama, pregladnjelim civilima, izmučenim ženama i djeci, starcima i bolesnima, protjeranim nemoćnima na stratišta iz zagrebačkih bolnica… ta komemoracija i ta Bleiburgpočast, u skupnom imenu Bleiburg, ipak postaje obligatorni uljudbeni obrazac kojega se moderna Hrvatska ne odriče. I upravo to izbacuje iz opanaka samozvane antifašiste i obnevidjele komuniste koji takvim svojim poprilično stravičnim, vampirskim napadima na blajburšku komemoraciju, otvoreno pobijaju samu srž ideje savezničkog antifašizma. Onu uljudbenu. I dokazuju svoj jednoumni, zločinački i proturječni antifašizam. Samo urušavajući.

Zapravo oslikavati prelijepom pticom, jastrebom, notornog komunjarskog radikala Vladu Vurušića, zapravo je kompliment. Svi ti koji divljaju sarajevskim ulicama ili kumrovečkim gumnima i zagrebačkim mlatimudanskim širinama, prije su supovi. U njihovoj paralogici jasne su točke izvrnutosti, histerične nepomirljivosti, a sve u manijakalnoj (uzaludnoj) namjeri da njihova “pobjeda” ostane svjetla. Činjenicama unatoč. Kakva je to pobjeda nad fašizmom u Jugoslaviji kad su dični antifašisti, po izravnim Titovim naređenjima, poslije rata, pobili deset Jasenovaca ljudi?! Gdje je tu antifašizam?

Naravno da na leševima stotina tisuća ljudskih života, poklanih poslije svršetka Drugog svjetskog rata, pobacanih i HUda jamaskrivanih u tenkovskim rovovima, u Hudoj jami, u Jazovci, u kraškim jamama… nitko trijezan ne može sagraditi ni partizansku, ni Titovu, ni komunističku niti pravednu niti uvjerljivu “borbu za istinom”. Dragi istinoljubivi drugovi, dragi bokci za ljudska prava, ako su pokolji koje nasljeđujete i koje zdušno pokušavate opravdati suprotiva bjelodanim argumentima, vama normalni, ako su oni dio “prirodne ratne osvete”, “odgovor na oružani otpor poražene strane”, ako su “dio Titovih završnih ratnih operacija”, onda zašto ste ih desetljećima skrivali kao zmija noge?? Zašto ste donijeli presudu, kako po dokumentu svjedoči dr. Jurčević, kojom ste ženu koja je samo i spomenula pokolj, osudili na smrtnu kaznu? Ništa manje! Zašto ste sudili (u desetinama tisuća!) svima koji su se usudili spomenuti Bleiburg? Grgljali ste kako je “vjera opijum za narod”, a što je vaša mitomanska ideologija? Što je to drugo do li komunistički tabu.

Zašto ste žive ljude bacali u ponore i u crnu zemlju, zašto ste ih poskrivečki, kukavički zazidavali iza deset zidova rudarskoga okna?? Zašto ste branili njihovim najmilijima reći gdje su, zabranjivali ljudima da pokopaju svoj najbliži rod?! Što ste vi to zapravo (neljudski i protuljudski) skrivali? Zašto su neposredni, brojni izvršitelji, poludjeli od tolikog ubijanja iz mjeseca u mjesec. Zašto je Titova JA, potajno, na jugu Lošinja, u zasebnoj bolnici, liječila one oficire i komesare koji su od tolikih strijeljanja poludjeli? Zašto ste skrivali samoubojice među vama, zašto tajili da su se brojni od vas i ubili? Zbog čega su se?

Zato ću tek prošetati Vurušićevim tvrdnjama koje ovaj zapjenjeni, čini se mladac, prosipa nekritički, računajući kako se istina može prvo prešutjeti, kad izroni tada zamagliti, a kad postane opće mjesto tada objesiti ustaškome režimu o vrat.

Prvo, on lijepi defenzivni i žrtvoslovni Bleiburg s najavom agresije, klanja, s kokardašima ali i svim zvjezdastima Miloševićskupljenima i radosno bolesnima u paroli “bit će krvi do koljena” na onome, srpskome Ušću. On brka Bleiburg (koji Velika Britanija slučajno, još uvijek marno slučajno, skriva u svojim pismohranama i čiji sat otvaranja uredno prolongira) sa svim tim pozivnim urlanjima proklamiranima na velikosrbskom i četničkome i antifašističkome Gazimestanu. Za Vurušića su Bleiburg i Gazimestan “dva mitska mjesta”! Bez obzira na broj svih onih srbskih voždeva i đenerala, koji su po tom Gazimestanu i brojnim Miloševićevim slijednim gazimestanima pravomoćno osuđeni u Hagu. Namjerno brkajući gradivo, gradeći se tek neznalačkim, Vurušić ne navodi koji su to izvori u Hrvatskoj, gdje je to uočljivo i objavljeno. Gdje on to vidi “hrvatski mazohistički sentiment prema NDH”? A ta je metoda ona stara velikosrbska: “Ma svi su oni bre, oduvek i uđuture, ustaše”.

Nakon ovakvoga početka, ovo prevažno grlo Jutarnjega, svjesno obmanjuje ili želi proizvesti sebi potrebnu istinu koja bi imala biti ispričnica za partizansko klanje: “Rat je trajao dulje, ne zbog partizana, nego jer se ustaše, četnici, bjelogardejci i ljotićevci, koji su zajedno bili na Bleiburgu, nisu željeli predati.” Time ovaj autor iznova piše staru komunjarsku povijest i nikad ne će biti proglašen revizionistom jer dvostruko (pokušava) abolirati: i antifašističke koljače i usput, isporučitelje Britance. O kakvom on to nastavku rata trabunja, nakon položenog oružja. U stranoj državi??

Vurušića dalje smeta i što je tobože ishitreno “Bleiburg stavljen u epicentar hrvatske povijesti”. Podsjetimo zato njega Đilasi drugove na suštinu Titovih zločina i stvarnu veličinu Bleiburga koju opisuje nitko drugi do li Titov bliski suradnik, Milovan Đilas. Pa kaže: "Pokolj kakav je počinjen nad Hrvatima nepoznat je u europskoj civilizaciji." Nadalje: „Početkom svibnja 1945. Tito je izdao zapovijed potpukovniku Jefti Šašiću 'POBITI' hrvatske vojne i civilne zarobljenike. Time je naredio izvršenje pokolja nad bivšim pripadnicima oružanih snaga NDH, koji su nakon predaje imali status ratnih zarobljenika, kao i nad civilima koji su bježali ispred Titove JA. Od strane je Britanaca procijenjeno da se prema Austriji kreće preko 500.000 hrvatskih civila i 200.000 hrvatskih vojnika.“ Profesor dr. Jurčević obrazložio je odakle ova britanska procjena: Britanski izviđački zrakoplovi, s obučenim i stručnim izviđačima, nadlijetali su šire područje i precizno izvjestili o viđenim kretanjima tolikog broja ljudi. Tito je nadalje, maloumno likujući i potvrdio svoj počinjeni genocid, govorom u Ljubljani: „Likvidirali smo 200.000 bandita, a još toliko ih zarobili. Stigla ih je ruka naše pravde.“

Izvori i podaci tako, od samih Titovih najbližih suradnika, govore o pokolju a ne o borbama s neprijateljem. Govore o neviđenom pokolju u europskoj civilizaciji. Govore o Titovoj naredbi: pobiti! A ne pobijediti. Izvori govore o pokolju nakon predaje, o pokolju ljudi sa statusom ratnih zarobljenika, vojnicima kao i civilima. Rat je završio a kapitulacija je bila stvarnost. No, Vurušića ne smetaju samo činjenice, njega smeta i „Bleiburg kao epicentar“ a Britanci su javljali u svojim depešama: „prema Austriji kreće preko 500.000 hrvatskih civila“…, a Tito sam potvrđuje: „Likvidirali smo 200.000 bandita...“ Znači to more pobijenih ljudi, po Vurušiću, nije središte višestoljetnog hrvatskog stradanja? Sve su to samo i jedino banditi a nije ih ni pobijedio niti zarobio Tito, oni nisu pružali otpor, rat je završio, već kako se zločinac Tito i sam hvali - on ih je likvidirao.

Kao što je opće poznato svima osim Vurušiću, svo to mnoštvo ljudi tražilo je azil od Britanaca, rat je bio završen, a pregovori su se održavali ne u Sloveniji, već na Bleiburgu u Austriji. Po predaji partizanima, koju su naredili i odradili Britanci, otpočeo je do tada (i u ratu) neviđen pokolj. Tito se sam proglasio slavodobitnikom istoga!

Pokušavajući ovu najveću tragediju hrvatskoga naroda učiniti sporednom, Vurušić se usputno pokušava graditi Titoobjektivnim pa kratko, tek u jednoj rečenici, kaže: „Nitko ne spori bezumnost i brutalnost osvetničkog pohoda partizana na kraju rata protiv onih koji su ih četiri godine naganjali po šumama i gorama…” Znači to je tek bezumno, brutalno i osveta jer su ih ti četiri godine naganjali…, a nigdje riječi masovan zločin, neviđen pokolj. Pa nastavlja “…, ali se želi nametnuti slika o lošima koji su pobijedili dobre, o krivim Hrvatima koji su pobili prave Hrvate…” Ne znam koga ovaj (kao mladi autor?) pokušava uvjeriti kako su komunisti i antifašisti bili prvo Hrvati, a tek onda internacionalisti? Koga misli pridobiti s lažju kako su se antifašisti i partizani i komunisti u stvari borili za ostvarenje hrvatske države? Pa Tito se prvo stao obračunavati sa starim HSS-ovcima i predratnim hrvatskim komunistima. Sve ih je Brozov mrak pojeo. Zašto je Tito dao ubiti Andriju Hebranga ako ne zato što je Hebrang govorio o Hrvatskoj, a ne Jugoslaviji. Zašto je, i tako daleko poslije Drugoga rata, Tito jednako srezao Hrvatsko proljeće… koje je nota bene, bilo pokret unutar KPJ? I to samo zato što su željeli veću financijsku samostalnost od Beograda. A oni nisu ni provirili iz okvira Socijalističke Republike Hrvatske.

Ne znam nadalje gdje je to Vurušić, u količinama, pronašao tvrdnje o NDH kao emocionalno našoj državi? Izvore, i opet, ne navodi. Kaže kako se želi nametnuti slika “o zločincima koji su likvidirali nevine.” To je novost ne samo u povijesnom pojmovniku, već i svjetski, kada Vurušić tvrdi kako nikome nije sporna bezumnost, brutalnost i osvetnički pohod partizana ali ne može se nametati slika o zločincima koji su likvidirali nevine! Čak i kad Tito sam kaže da su likvidirali, nije tu Vurušiću riječ o Brozovu genocidu i zločincima a niti su ljudi od njih stradali nevini. Tko su dakle bili ti koji su nešto, negdje, nekada, nekako izvršili? Kako nam to Vurušić definira pojam nevinosti? Za taj nas je cvjetnjak gluposti zakinuo.

Kada Vurušić želi minorizirati govoreći o “tih nekoliko dana Bleiburga” ponovno dokazuje svoje potpuno povijesno neznanje. A kada licitira žrtvama NDH-e i Bleiburga ponovno iznosi neistine. On bi jako želio da NDH bude “najtragičnija i najcrnja priča hrvatske povijesti” te “najepohalniji veleizdajnički potez” međutim tu želju mora i ostvariti te časkom napisati novu hrvatsku i svjetsku povijest. Na najsvjetlijim tragovima divne i revolucionarno krvave petokrake… Pa, neka pita Goldsteina ili prepiše od prepisivača.

Od Titova komunističkog pokolja nema većeg, tragičnijeg i crnjeg u hrvatskoj i europskoj povijesti. Kao da na Bleiburgu osim Hrvata nisu stradali i Židovi i Srbi i Muslimani i Cigani i Mađari i Folksdojčeri i brojne druge, bijegom pred divljacima, zatečene manjine. Neka ovaj jutarnji, samozvani, a bijesni povjesnik, malo pogleda brojke struke i povjesničara i shvati razmjere Brozova genocida. Ako je u stanju.

Što se tiče “najepohalnijeg veleizdajničkog poteza” bit će da je riječ i o sljepilu u ova auktora, koji ne vidi iste takve režime i zločine kao u NDH u gotovo svim drugim europskim zemljama toga vremena. I ne samo europskim. Jedan zločin, naravno, ne opravdava se drugim i nastalim drugdje ali dodavati NDH-oj nekakav ekskluzivitet - čista je velikosrpska mahlojka. Ustaški režim treba staviti u znanstveni, povijesni kontekst, a ne oznaški konstruirati i histerično multiplicirati zločine, već one povijesno provjerene i dokazane – osuditi, a smet odbaciti.

Javor Novak

Sub, 30-05-2020, 03:32:33

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.