Socijalizam s Titovim ljudskim, nakaznim likom (3.)
(metode i njegovi patenti mučenja neistomišljenika)

Zatim: zubima si kidao meso, skidali i gutali vlastitu kožu, vršili protuprirodni blud s ovcama i mačkama, epileptičarima u prašini na zemlji nitko ne pomaže, bolnicu zatvorenici zovu grobnicom, pošiljke skupocjenih lijekova nestaju na tajanstven način, prisvaja ih doktor .............., šef ambulantne službe, kriminalci kao nekakva paralelna uprava, bili su u svemu povlašteni, besplatni zidarski radovi na kući zamjenika direktora... Republičkom sekretarijatu za pravosuđe Hrvatske stižu SuciGdje su danas (valjda prijeki suci iz, nota bene - 80-ih godina XX. stoljeća!) koji obrani u slučaju Paraga nisu dopustili ni jednog o desetina i desetina pozvanih svjedoka? Kakvo je to onda suđenje? Presuda prepisuje optužbu? Čemu onda cijela ta predstava, čemu uopće odvjetnici obrane? Gdje su ti „suci“ u stvari sudije, koji su odvjetnicima tada prijetili da će ih izbaciti iz sudnice?! Smije li demokratsko društvo to znati?ovakve stotine predstavki zatvorenika i njihove rodbine, a na koje Sekretarijat nikada ne odgovara.

I sad, nakon svega ovoga, prestrašnoga, postavljam jednostavno pitanje: Je li posvuda oštro osuđivan (od prepametnih Hrvateka i inih „antifašista“) saborski zastupnik general Željko Glasnović u pravu? U pravu kada kaže: Bez lustracije nema Kroacije! Ili nije? Ili su u pravu nazovi zastupnici u Saboru koji bježe van čim general ošine po istini? Ili ne trebamo znati gdje su danas likovi iz Paragine knjige (s imenom i prezimenom!) istražni suci, isljednici, voditelji pritvora, zatvora, samica u središtu Zagreba sve te režimlije Jugoslavije, sadisti, pervertiti i dželati, (!)... Gdje su ti i takvi predsjednici sudova, tipovi koji nisu odgovarali na službene podneske odvjetnika, koji su držali da su Goli otok, Stara Gradiška, Lepoglava i ostali iz Titova gulaga - legitimni zatvori?

Gdje su danas (valjda prijeki suci iz, nota bene - 80-ih godina XX. stoljeća!) koji obrani u slučaju Paraga nisu dopustili ni jednog o desetina i desetina pozvanih svjedoka? Kakvo je to onda suđenje? Presuda prepisuje optužbu? Čemu onda cijela ta predstava, čemu uopće odvjetnici obrane? Gdje su ti „suci“ u stvari sudije, koji su odvjetnicima tada prijetili da će ih izbaciti iz sudnice?! Smije li demokratsko društvo to znati? Nikoga ne treba proganjati, ali svakoga se mora držati odgovornim za (ne)djela ako i koja je počinio! Ne tako davno.

Ili trebamo živjeti u gluhonijemom pomirenju i mantrati „bilo pa prošlo“? „Okrenimo se budućnosti“? A Titove političke KomesarJe li (stigmatizirani!) general Željko Glasnović, u ovom kontekstu, izrekao punu istinu ili istinu govori i radi ministrica Blaženka Divjak, komesar u 21. stoljeću, iz stranke nagrađene najvećim brojem kaznenih presuda? Govori i zabranjuje i tako iznova osuđuje i stigmatizira odavno slobodnu gđu Julienne E. Bušić, hrvatsku književnicu i bivšu uznicu. Gdje je tu nestala parola „okrenimo se budućnosti“? U što je okrenuta i zagledana inspektorica i ministrica, komesarski, Divjak? Kako ona, takva, uopće može postati, a kako li ostati ministricom??žrtve neka se nose sa svojim urušenim zdravljem i životom, s nepravdom koja traje do danas. Neka sami plaćaju liječenje? Neka gutaju i zaborave?! Nakon gotovo trideset godina u demokraciji??

Je li (stigmatizirani!) general Željko Glasnović, u ovom kontekstu, izrekao punu istinu ili istinu govori i radi ministrica Blaženka Divjak, komesar u 21. stoljeću, iz stranke nagrađene najvećim brojem kaznenih presuda? Govori i zabranjuje i tako iznova osuđuje i stigmatizira odavno slobodnu gđu Julienne E. Bušić, hrvatsku književnicu i bivšu uznicu. Gdje je tu nestala parola „okrenimo se budućnosti“? U što je okrenuta i zagledana inspektorica i ministrica, komesarski, Divjak? Kako ona, takva, uopće može postati, a kako li ostati ministricom??

Lustracija će nastupiti kad-tad. I nikad ne će biti kasno. Bez nje nema ni napretka Hrvatske ni stvarnog pravosudnog progona korupcije, ...sine qua non....

Logori na Golome i Grguru bili su strašni, no ostali su kao puna paradigma za sve Titove logore jer svaki je imao nešto po čemu je bio na Titovoj liniji, a to znači jezivo okrutan. Navodno iz Titovih dana u Rusiji potječe taj njegov lijepo rečeno represivni, a u stvari otvoreno zločinački državni aparat. Slika je to njegova odnosa prema svojim drugovima komunistima, brojnim istaknutim funkcionerima Jugoslavije, ali još i više spram neistomišljenika ili običnih građana koji su samo ispričali neki vic, nešto kazali u gostionici i nečemu se političkome nasmijali. Upravo taj „najveći sin naših naroda i narodnosti“ osmislio je jugoslavenski, komunistički zločinački aparat: i Oznu, i Knoj, i Udbu.

OZN ili OZNA (Odjeljenje za zaštitu naroda) formirana svibnja 1944., bila je komunistička tajna policija, "sigurnosno-obavještajna služba" Jugoslavije. Godinu dana prije kraja 2. sv. rata tako je nastala Titova centralizirana sigurnosno-obavještajna organizacija na teritoriju Jugoslavije koja je mrežom svojih doušnika sijala strah i dugo poslije rata.

Njezin ustroj podijeljen je na četiri dijela: Prvi odsjek bio je zadužen za rad u inozemstvu i na okupiranom teritoriju. Drugi odsjek radio je na oslobođenom teritoriju. Treći odsjek imao je protu-obavještajne zadaće u Narodno-oslobodilačkoj vojsci (NOV) i Partizanskim odredima Jugoslavije (POJ). Četvrti odsjek se bavio statističko-tehničkim poslovima.

Ozna je djelovala na civilnom i vojnom planu, kao posebni odsjek Jugoslavenske armije. Reorganizirana je u ožujku 1945. kada je Drugi odjel Ozne prerastao u Udbu (UDB) i prešao u sustav Ministarstva unutarnjih poslova (MUP). Prvi odjel Ozne postupno je prerastao u Vojnu obavještajnu službu (VOS), a dio u Službu informacija i dokumentacije (SID). Treći odsjek utemeljio se u Kontra-obavještajnu službu (KOS). KOS je 1955. preimenovan u OB – Organ bezbednosti, a Udba 1966. godine u SDB – Službu državne bezbednosti odnosno kasnije u SDS – Službu državne sigurnosti.

SDB kao civilna kontra-obavještajna služba nalazila se u sastavu Saveznog sekretarijata unutarnjih poslova (SSUP). Odluke o likvidaciji političkih protivnika donosio je Savezni savjet za zaštitu ustavnog poretka. Predsjednici su redom bili Vladimir Bakarić, Milka Planinc, Stane Dolanc i B. (Bogoljub?) Bogićević. Ni o njima nisu pokrenuti pravosudni postupci...

Javor Novak