Javor NovakJavor Noval karikatura

Moje kverulancije

 Uvijek i stalno isto (2.)
(„dosta je više tih referenduma“ – V. Pusić alias A. Plenković)

JN zgrada

foto: JEN

Od svega znači (opet) ništa, ponovno hodamo u mjestu. Odbacivanje referenduma bio bi još je jedan udarac polu-demokraciji da nismo u diktaturi. U blatu, u blatu remetinečkog rotora, u Blatu nekakve fantomske bolnice ministra Kujundžića. U blatu diskriminacije, svih vrsta i boja a ne samo patetično plekovićevski, nad ženama, nasilja jel'te obiteljskoga. U blatu smo pogrješaka i podvala i kad dižemo spomenik Predsjedniku, na krivi nadnevak. Na nadnevku smrti, a ne rođenja, ne međunarodnoga priznanja ili barem na dan proglašenja neovisnosti. Podižemo spomenik novcem poreznih obveznika na dan smrti, sretni što je postolje veliko, što će napokon biti podignut... nadam se i kip genijalnoga kipara Kuzme Kovačića bit će visok i izdužen.

Podižemo spomenik da bismo zaboravili što smo njegovu djelu učinili. Podižemo na dan smrti da bismo zaboravili kao na smrt, na sve one mučne dugogodišnje i prethodne igre, sva podvaljivanja i podcjenjivanja, sva mesićevska derogiranja. U pokušaju žabca. Prljavim igrama došao je kraj, a orjuna traži način kako napraviti skandal. Jer labradori su oko spomenika kao što su bili i oko predsjedničkih dvora. Nasljeđe je to koje je sputavalo, sputava nas i još će. Spomeničke podvale su tek začin. One, koje traju još od prosinca 1999. Lijepe li blamaže.

Diskriminacija nad ženama, kaže Plenković, da, grozno..., a je li ta diskriminacija nad svim drugim diskriminacijama? Je li važnija, opakija, dublja? U modi? Je li jedno nasilje važnije od svih drugih? Koliko vrsta diskriminacija mi zapravo imamo?

Je li to diskriminacija kada novinarima pucaju telefonski razgovori, kada mailovi nikako da prođu? Je li to diskriminacija kada bijednici zaduženi za sitne pakosti špricaju jaka ljepila u sitnim kapljicama po vjetrobranskim staklima? Je li to diskriminacija kada se buše gume i to sve četiri, kada se posebnim noževima probijaju tik uz naplatak... „znali su što rade“ kaže mi prijatelju, koji je zato ostao pred kućom umjesto da ode na posao, vulkanizer. Je li to diskriminacija kad se šalju ovakve jadne porukice? Zabava za besposlene službenike dužnosnika, ne države. A piše se o politici. Ona nam jadna nije kuntenta? Ta najte' kaasti.

Je li to mizerno kada sve što u sebi ima čip, može biti ometano izvana? Je li nam to donijela briselska ekipa? Došli nakon rata vladati pa donijeli sve svoje majmunarije iz elektronski razvijenog svijeta. Je li i to diskriminacija kada Nenada Piskača mlate i šamaraju na cesti, jer netko je nasilnika uputio. Znate kako se to kod prolupanih radi: šapne mu se za šankom, doda još jedan konjak, pa se razlije ljutnja ovog i onog mogula usmjerena na... Tuga je to malog trenutnog i lokalnog mogula čija slika u novinama nije tako lijepa kao ona koju on sam sebi vidi u zrcalu. Manikiran, ušminkan, počešljan i redovito dobro razgiban, maslinovim graničicama izšiban pa ženskim prstima nauljen. Odmasiran. Slikica u medijima nije mu takva pa gunđa u audiju, žali se čim stigne i kada stigne. Privatno. A izvršitelji polete. Odrasli ljudi, a infantilci. Imaju garažu punu „igračaka“. Za sve svoje i političke majmunarije.

On, zoon, samo razlije svoje nezadovoljstvo i već se nađe pet odanih pasa spremnih skočiti na mrskog im neprijatelja. Dira im se u šefa! Skaču iznenada, za sada oko gležnja... to su tek probe... Kako me čujete? Jedan, jen-dva, jedan... Oko političara su odanici, što manje škole to više primitivnih poduzimanja. Je, ministar je nezadovoljan što se o njemu piše. Zamislite položaja koji nije opjevan. Kako je insuficijentan odgovoriti, prikraćen, nema ništa protiv da se primjene i druge metode. Sve iz infantilijade. A i nema on vremena. Pa da. Prepustit će to... svojima. On će se samo superiorno smješkati ako žrtva diskriminacije ostane bez prijevoza, ili pobjesni kad vidi što mu primitivci rade od stana. On će se samo smješkati svojoj velikoj moći i prstom u zraku veselo podučavati: „Ne može se protiv mene!“ Metode šefa i podložnika, zaplotnjaka, su iste.

Stvarno, u 21. stoljeću, zagriženi od griže febrilni samozvanci niskoga kalibra misle da imaju pravo podmetati šake, ljepila, noževe za gumu, daljinske za ovo ili ono? Ah, znamo da smo okruženi tipovima koji sve to znaju i mogu i hoće. Pa imali smo upadanja u stan u po bijela dana, u Zagrebu, u meetroopoli, imali smo pretrese stana u kojima se tražilo što? I našlo ništa? Gdje mi to živimo? Gdje? Ovdje:

Ponovit ćemo i ponavljati koliko bude potrebno puta: od Sabora do Vlade i Ministarstva uprave i konačno do Apis-a, došlo je u lancu imena “šalji dalje”, toliko puta odgledanom “u socijalizmu s ljudskim licem” do temeljnih nepravilnosti:

kompvo

- Ministarstvo uprave nije ispunilo zahtjev Hrvatskog sabora i provjerilo jesu li se potpisi prikupljali sukladno Zakonu o referendumu. Nije izvijestilo da su lokalne vlasti protuzakonito naplaćivale korištenje javnih površina, a neke i izričito zabranjivale prikupljanje potpisa (obersnelizacija),

- U samom postupku provjere potpisa Ministarstvo nije dozvolilo promatrače (Reefo-Kuš).

- Nije navelo razloge odbacivanja većine potpisa (njih čak 33.554), već je samo objavilo ogledne fotografije,

- Razlika u broju knjiga od trenutka kad su kutije zapečaćene u Saboru pa do otvaranja u APIS-u pokazuje da ih je netko u međuvremenu otvarao (ma tko bi pobogu otvarao kutijice?)

- Informacije o rezultatima 'curile' su iz APIS-a već tjedan dana prije njihove službene objave, iako je ministar Kuščević obećao da će provjera biti „u strogo kontroliranim uvjetima“ (o curenju informacija u nas dala bi se biblioteka knjiga napisati, koliko ih je iscurilo od 1990.)

Ali, uvjeti... Uvjeti su bili striktno i strogo i uopće kontrolirani, ništa nije smjelo biti prepušteno slučaju, referendum ne smije proći jer „dosta je više tih referenduma!“ Dosta naroda i volje građana. Dosta. Pustite nas da se bogatimo, razaramo demokraciju i suverenost, što još hoćete? Te referendume treba vratiti na staro, kako je divno bilo u šugoslaviji. A drug Tito je davno rekao: Nema povratka na staro. Ovako je bilo divno:

zgrad5

foto: JEN

tisuće prozora, tisuće pobijenih, na „Kanalu“
crni su stupovi komunističkoga terora

Ponovit ćemo i ponavljati drugovi, prozirni ste, protudemokratski, jeftino totalitarni. Niste jači od referenduma. On je vaš najveći strah, prije vašeg konačnog pada na izborima.

Političari bi htjeli biti nedodirivi. Vjerujem, žalim ih. S mnogo novca, misle da im ugled pripada. S državnom dužnošću misle da im je i ugled i važnost zajamčena. Pa radili štetu ili malu korist. Govorili što god i kad god žele. Razarali narodne referendume i svezu sa zavičajem i ljudima. Rušili sami sebe na izborima i preko njih gledali na nove fotelje srama. U RH, ti lokalni političari s Markova trga posebna su vrsta. Znaju oni točno gdje im je mjesto u europskoj politici, ali žele svoju sliku u medijima u šarenim bojama. Kano fazani su. Sjajni su.

Je li to predsjedniče Vlade RH diskriminacija kad se događa ulica? ... od puštanja reskih zvukova noću do zvukova jakih razbijanja, od zaletavanja autom odostrag do rezanja crijeva kočnica? Ne biste vjerovali predsjedniče Vlade, koliko sam iz tog para-političkog bestijarija do sada odslušao detalja od raznih svojih kolega. Tisuću je načina kako ranjena jedinka, kvazi-političar i kvazi-lider pokušava i ponavlja postupak ušutkivanja. I onda se, a da vi to ni ne znate, možda se samo u prikrajku kesite, događaju ovakve sitnice. A onda i krupnice, kao premlaćivanje Dušana Miljuša. Koliko smo daleko od toga da se nepoćudni novinari, drugovi koji nisu na liniji, cmekaju? Kao u Rusiji? Truju kao u Britaniji? Pale u kiselini kao u Americi?

Vidite g. Plenkoviću, mnogo je diskriminacije u Hrvatskoj. Svih vrsta i boja. Recite nešto i o tome. Ako smijete. Znate li za nekog političara neprimjerenih metoda? Ne? Nije u Vladi. Aha.

Diskriminacija se tako nastavlja torturom državne politike. Torturom nad građanima potpisnicima referenduma. Ma kakvo nasilje nad ženama, koji će ga to obljetnički dan spriječiti? Sve po starom, kažem: „Dosta je više tih referenduma“ kliče nama Pusićeva, a provodite u (ne)djelo Vi.

Primjećujem da ljudi umjesto dobar dan sve više nazdravljaju s: jel' znaš onoga... pa pričaju viceve, s nogu i na prvu. Tko od muke (još) može. Traženi su kao nikad. Ne ljudi naravno. Oni samo političarima smetaju, niti razumiju Istanbulsku, niti znaju čitati potpise, a htjeli bi i referendum a ne znaju se ni potpisati. Jedino predsjednica zbori o izigravanju volje naroda, pokušava što može. Jedino je predsjednica digla glas i okarakterizirala pojavu: volja naroda. Da, patetično i istinito: volja naroda je izigrana, na već davno viđen, stari način. Ali povijest pamti, ostat ćete zabilježeni, memorija naroda ostaje, a kroz ovakva razdoblja smo prolazili i proći ćemo. Snimat ćemo i filmove o tim i takvim protagonistima zlosilja. O „vragovima zelenima i žutima i o judinim škudama“, baš kao što to Jakov Sedlar radi svijetom. Jer bez lustracije nama Croacije.

Deca komunizma okužila su hrvatsku političku, ali i društvenu klimu. A narod, ljudi, potpisnici? Pa oni mnoštveno stavljaju krive oib-e. Ma izmišljaju ljudi, nemaju ni pučku školu... Ne znaju što potpisuju. A onda to naš ministar uprave, on to sve ispegla da bude novo, a ne potpisano. Upravo uredi tako da nikoga ni ne zanima koji mu je rezultat. Ima među potpisnicima i mnogo prljavih aktivista, podmetača kukavica i jajastih poslušnika. Realizatora tipa Obersnela, koji buše svaku demokratsku inicijativu jer svaki trun demokracije čavao je u njihov ideološki balon. U bazen njihovi stečenih, nasljednih, pokradenih privilegija. Pa ne će Reefo pustiti referendum iz ruku tek tako, zna drug što mu je zadatak, ni sastao se nije sa „šefom kabineta“. To se odrađuje ili se pada, a pasti političaru to je kao da mu prijetite strujom srednjeg napona, pa tako nekoliko mjeseci (sa sadističkim razmacima... vidi pod Lašćinska, gen. Dedaković). Od pada političaru nema ništa gore.

Kuscv Lovro

Pa ministar Kuščević zvani Reefo, za razliku od Kujundžića recimo, ništa ne vidi. Nema ljudi, nema valjanih potpisa, nema ni referenduma, baš nitko mu ne dolazi na vrata i on tuguje. Sve je lijepo slijepio evo već nema ni pola godine. „Brzo ću ja to“ - kazao nam je. Ispalo mu je, pa se popravio: „Brzo će to biti prebrojeno“. Onda znate kako je, treba znati brojati do iznad sto, a on ne stigne. Treba se izmanikirati, izlakirati, utegnuti „mirisat ću kao ruža - voljet ćeš me ti...“ maslinovim uljem izmasirati.

I sad što? Žvakao je mjesecima i sad bi da ga netko shvati ozbiljno? Sad bi to nedjelce, ne uradak, muu uradak, netko trebao čitati, iščitavati, prečitavati i dokazivati? A milega ti Boga, nigdi nikoga! Pa kakvi su to aktivisti, a nemaju smisla za njegove neinventivne aktivnosti? Za tipične komunjarske muljaže. Kakvi su to građani? Udruge? A ne dopuštaju Prijanu da likuje, da se igra... „te ga igre vode, vode“... Ovako Prijan Lovro radi: uzmeš pola, podrapaš, pola prečaraš, pola izmisliš. Ne on, drugi će. Ostalo su odradili radničko frontovci, čegevaristi, anarhisti i pun polutana koš. Brkajući brojeve i ne znajujući ni tko su ni što su. To im je nasljedno, mislim to militantno polutanstvo. I pola Bagi, pola tebi, pola meni pa referenduma eto ni da bi.A građani su valjda budale, pa ne vide što im se to (opet isto) radi. Ma ko li te nazva Reefo-Kuš? I fućkaš predsjednicu. Ona bi da se poštuje tamo neki glas građana.

„Ma kojih građana!?“ – urla pripitomljeni Kuščević u interfon. „Nigdje nikoga!“ – doda ženi u stanu. Kažu ljudi da neki put i noću izađe iz stana i gleda lijevo i desno. Prvo desno. Onda uđe pa si lakira kosu. „Nisam ni mislio da će se usuditi!“ – doda zavodnički u postelji, onako zaštitnički i mačo... pa obuće grješkom ženinu pi... pi... pi... Spavačicu.

Diskriminacija tako, s takvima, slobodno jaše dalje. Sad je bila na tapeti ženska, prije toga dječja cjeloljetna i polujesensko referendumska pa istanbulska diskriminacija, a sutra je dan zaštite špiljskih šišmiša. O kojoj mi zapravo diskriminaciji uopće govorimo? O onoj najrasprostranjenijoj diskriminaciji: prema svim građanima potpisnicima referenduma?

Je li to diskriminacija po Greviu kada se stvara sloj građana koji je nadustavni, nadcarinski, nadgranični, nadpolicijski, nadvojni, nadzakonski, nadrasni i nadvjerski. Koji će biti odabran negdje, imenovan negdje, sa zadaćom nekom, na lokaciji bilo kojoj, koji će cirkulirati regionom, biti pokretljiviji i od spermatozoida u mokrom i toplom... u brzom velikom i luksuznom autu i zrakoplovu... na dnevnicama nadnaravnim, na plaćetini koja teče. Je li to diskriminacija g. Plenkoviću? Treba li o njoj šutjeti?

Je li to nasilje nad hrvatskim biračima, je li to smijanje u brk svim suvislim pravnim, suverenitetnim kriterijima, je li to nasilje, podcjenjivanje tutorstvom? Je li to dokidanje neovisnosti i integriteta? Je li to stvaranje europske vojske podobnika nad nepoćudnim i neposlušnim suverenistima? Je li to uvođenje na mala vrata nove rase, rase civilnih vojnika, političkih tutora i gazda ovome još donekle samo hrvatskome poretku? Je li to diskriminacija derogiranjem? Je li to nad vojska, nad policija? Božanska kopija? Ili mračna postrojba jahača apokalipse, bez oružja, bez krvi s mnogo drugovrsnih nasilja. Umjesto kōsā, otkos rade tek s jakim mobitelima... Veliki brat Grevio, može što hoće, gdje hoće, kada hoće i protiv koga hoće. Veliki brat je s nama i već tu odavno. Sada mu je samo dan (nad)zakonski okvir. Neviđeno širok. Dan po Plenkoviću. I to je to što pamtimo.

Jer to je ona briselska zadaća čate: poništiti sustav koji je stvorio Predsjednik, hrvatski branitelji i hrvatski suverenisti. Poništiti sagrađeno od 1990.

zfraddd

foto: JEN

Provodi se plan „zarobljena Hrvatska“, a spomenik? Spomenik više ne smeta, pa može i uporedo... Ode piramida. Do novog uzleta.

(nastavlja se)
Javor Novak

Uto, 11-12-2018, 13:42:22

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).